Vitezovima Bugojna

Lijepa Hrvatska

 

 

Još mašta dočarava posljednji stisak ruke

I još vas gledam,kako se oenjete

Uz golih hridina kam

I znam,

Da će se jednog dana

Sve muke

Sliti u jedan sliv.

Osjećam snagu vase krvi,

Koja se proli

Niz mukotrpne staze,

Kojima u okovima hodaše

Ljubljena naša.

 

I čežnja k'o orkan

Uzburka rijeku patnje.

Uzdah se sruši s Neba

I suza Svevišnjeg natopi

Stope vaše.

 

Procvaše ruže iznad grobova

I lahor prenese ljubav

Na svaku travku I kamen,

Na svaki brijeg i dol.

 

Gledam vas u mašti

Umrli junaci zore

I u pobjedi vašoj

Tažim svoju bol.

 

Jer… Vi ste pali k'o cvijet

I kao pobjednici uskrsli

Skupa s Njom.

 

Vaša su imena utkana

U lovor Njen,

A ja nestrpljivo čekam,

Da se ispuni zavjet moj,

Kad ćemo jednom biti

Zauvijek sretni

U zagrljaju Ljubljene naše.

…Jer, Hrvatska nije tek zemlja,ili dio zemlje,već je to svetinja, utkana u dušu hrvatskog bića. To je ljubav, koja neprestano izvire sama iz sebe i kao užarena lava,ulijeva se u bivstvo svoje djece.

Stoga, nije čudo, što ju je u svojoj zaljubljenosti veliki prorok, Zaratustra, proglasio šestom božanskom osobom, davši joj ime Lijepa Harahvaiti.

Pod zaštitnom rukom Velikog Gospodina, Ahura Mazde, Njeni su potomci stoljećima branili prostore na obalama Inda i kao zaštitnici nemoćnih, izvedoše iz sužanjstva sinove Estere i omogućiše im povratak u Zemlju Obećanu.

Tako postadoše ljubimci Najvećega među najvećima i Njegovom voljom nastaniše najljepši dio planeta i nazvaše ga LIJEPA HRVATSKA.

Da, to si Ti, najljepša među najljepšima, u koju se zaljubismo mi sretnici. Ti, bez koje I život postaje bezvrijedan.

Ti si sve ono, što mnogi žele, a ne mogu imati. Ti si dijadem, kojim bi se mnogi htjeli okititi, ali si tek nama dosuđena, jer nama si Ti:

 

Dio raja

I nama si do beskraja

Neusporediva i nepobjediva,

Sveta i neuništiva

LIJEPA HRVATSKA.

 

Žarko Dugandžić