Zoran Milanović na tragu Milorada Pupovca

Zoran Milanović na tragu Milorada Pupovca

 

 

 

Milanovićeva neprimjerena, lažna ali veoma opaka izjava uz Dan sjećanja na žrtve Holokausta: „Do travnja 1941. godine u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i drugačijeg porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem Nezavisne države Hrvatske koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubojstvima ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srba, a odmah nakon toga i Židova.“

Zoran Milanović i Milorad Pupovac

 

Obrušio se 'naš slučajnik' i na Katoličku Crkvu, falilo je samo da ju poput prijekog suca njegove partije, Ivana Fumića nazove 'posljednjim bastionom ustaštva'! Spominjući masovne egzekucije u Europi smetnuo Milanović s uma pokolj koji je uslijedio nakon što je potpisan Sovjetsko-njemački sporazum o nenapadanju. U jesen 1939. 14.700 časnika i vojnika poljske vojske i policije palo je u sovjetsko ratno zarobljeništvo, u ruke Titina učitelja, baćuške Staljina. Dana 5. ožujka 1940. članovi Politbiroa tada bratskog nam Sovjetskog Saveza Staljin, Molotov, Kaganovič, Vorošilov, Mikojan, Berija i Kalinjin potpisali su zapovijed za pogubljenje 'nacionalista i kontrarevolucionarnih aktivista' u okupiranim područjima. Ova široka definicija omogućila je, pored časnika, vojnika i rezervista, ubojstvo i oko 10.000 poljskih intelektualaca i policajaca. U pismu predsjednika KGB-a Aleksandra Šeljepina Nikiti Hruščovu u ožujku 1959. spominje se broj od 21.857 žrtava. Smaknuća je izvršio NKVD u vremenu od 3. travnja do 19. svibnja 1940. godine.

 

Staljin je, naime, masovno ubojstvo poljskih zarobljenika, nakon što mu je propao savez s Hitlerom, pripisao Nijemcima. Tko bi službenu istinu, a zbiljsku laž, pokušao dovesti u pitanje, prošao bi kao i časnici u Katynu. Prošao bi onako kako je u Zagrebu 1945., kad je u Jugoslaviji na vlast došao Staljinov učenik Broz, prošao forenzičar dr. Ljudevit Jurak koji je svjedočio ne o Katynu, nego o gotovo identičnom zločinu u ukrajinskoj Vinici, gdje su Sovjeti pobili oko 12.000 zarobljenika i također za taj zločin okrivili Nijemce. Istina ga je odvela pred strjeljački vod u kolovozu 1945. Nešto više sreće imao je Jurakov kolega, dr. Eduard Miloslavić, koji je bio u Katynu i odande u Zagreb donio 'komesarski samokres kalibra 7,63' i 'lubanju jednog poljskog dočastnika' s rupom istog kalibra. Uspio je pobjeći u Ameriku.

 

Vratimo se na natrag. Uistinu, teško je shvatiti ovu Milanovićevu glupu, lažnu i po hrvatski narod u cjelini uvrjedljivu izjavu tim više što je 'slučajnog premijera' u nastavku neprimjerenih govorancija za 'Dan sjećanja' donekle ispravio partijski mu kolega, predsjednik Sabora, Josip Leko: „U Hrvatskoj jednu od takvih zastrašujućih stranica prošlosti, najtamnijih, najnehumanijih predstavlja ustaški logor smrti Jasenovac, nastao po uzoru na zloglasne nacističke koncentracijske logore“.

 

Milanović laže krivotvoreći povijesnu istinu, on optužuje NDH kako je prva započela masovnim egzekucijama! Na Milanovićevo laprdanje oko povijesti javio se i izraelski veleposlanik Yosef Amrani: „Holokaust je povijesna činjenica i neshvatljiv povijesni događaj i ne može biti vezan uz datum održavanja konferencije na Wannseeu 20. siječnja 1942. godine i odluku njemačkih vlasti da unište židovski narod u procesu s nazivom 'konačno rješenje' (Beograd je te godine bio prvi europski grad laskave titule 'Judenfrei'!, nap. a.)… Na žalost, taj proces, usuglašeni napor da se židovski narod učini krivcem za sve društvene i gospodarske nedaće u Europi započeo je i prije i proizlazi izravno iz nacističke ideologije i antisemitizma… Govori i komentari ljudi od autoriteta (misli na Milanovića, nap.a.) toga važnoga dana trebaju podsjetiti na zvjerstva, na okrutnost nacističkoga režima i apatiju međunarodne zajednice.“

Milanoviću, ovo je Katyn 1940. godine

 

Prve improvizirane koncentracijske logore Hitler je otvorio već u siječnju 1933., a prvi pravi veliki konc-logor, Dachau kod Münchena, otvorio je u ožujku 1933., dakle netom što je osvojio apsolutnu vlast u Njemačkoj. Prije požara u Reichstagu u njima je već bilo 45.000 ljudi. To što oni službeno nisu bili logori smrti nimalo ne mijenja na činjenici da su u njima masovno pogubljivani ljudi raznih rasa i vjeroispovijesti. A Konzentrationslager Auschwitz-Birkenau, najveći i najstrašniji konc-logor osnovan je 20. svibnja 1940. na području stare poljske vojarne kod mjesta Oswiecim. Umjesto da Milanović zaključi da je Jasenovac osnovan po uzoru na nacističke logore, a da je dodatna strašna činjenica da su njime upravljali politički Hrvati ('židovski ustaša' Eugen-Dido Kvaternik glavni zapovjednik UNS-a), gotovo nameće vlastima NDH kako su nacistički logori smrti napravljeni po uzoru na Jasenovac; uistinu suludo ali i sramotno.

 

Evo sad nešto o Jasenovcu: Akademik Josip Pečarić na portalu HKV-a u člancima jedinstvenog naziva 'Svi Hrvati su ustaše', između ostalog piše: „Vladimir Mrkoci (koautor, za neo-partijce, veoma poučne knjižice 'Ogoljela laž logora Jasenovac') pogađa u sam bit cijeloga problema broja žrtava Jasenovca: 'Sve to vrlo uvjerljivo dokazuje da se nijednoj procjeni komunističke nauke u pogledu žrtava ne može vjerovati – sve su lažne, sve su tendenciozne. Pa i ovoj (netragom nestaloj!?) bilježnici Zemaljske komisije ne može se potpuno vjerovati. I ona je djelo komunističkih stručnjaka i stoga, mora se ponoviti, jedino je sigurno da je točan broj žrtava niži od najniže službene komunističke procjene'“

 

Inače kada se govori o logoru Jasenovac posebno treba ukazati na pitanje knjiga ulaska i izlaska koje su – vjerujem – danas u Washingtonu. O tome piše i dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj u svom pismu Tihomiru Dujmoviću: 'Ja se osobno vrlo dobro sjećam jedne emisije na TV-u o Jasenovcu, iz vremena 1971. godine, gdje se govorilo o broju žrtava. Prikazane su sve evidencijske knjige iz logora, one velike bilježnice sa tamnim tvrdim koricama. Vidio se cijeli visoki stupac tih knjiga – bilježnica, a rečeno je da je u njima upisan po imenu i prezimenu i ostalim generalijama svaki pridošli logoraš, svaki otpušteni, svaki umrli ili prijekim sudom osuđeni na smrt, te čak dobiveni paketi, posjeti itd. Točno se sjećam da je bilo rečeno kako je za cijelo razdoblje djelovanja logora kroz njega prošlo 18.000 i nešto osoba, a ipak nisu svi smrtno stradali ni ubijeni. Pitam, a već sam o tome i pisala, gdje su danas te evidencijske knjige'? Naravno, nitko ih danas ne želi imati u Hrvatskoj jer bi one itekako pomogle da logor u Jasenovcu ne bude više 'političko oružje par excellence' kako reče Vladimir Mrkoci.“

 

Upitajmo se: U proljeće 1945. saveznički bombarderi sravnili su Jasenovac sa zemljom a Auschwitz nikad nisu bombardirali. Pokopane su mnoge tajne. Jesu li muški zatočenici krenuli u proboj iz logora ili su pobjegli ispred takve savezničke pomoći? Zašto nikad nije izvršeno detaljno prekapanje tog logora, zbog čega je započeto pa naglo prekinuto? Zašto „drug Tito“ nikad nije posjetio Jasenovac za razliku od Mesića, Josipovića i inih Titoljubaca? Izuzev Jasenovca koji je komunističkim satrapima dobro poslužio da godinama nakon rata bude mjesto egzekucije zarobljenih ustaša, domobrana ali i civila, žena i djece, 'partizanskim osvetnicima' i nisu bili potrebni nekakvi novi skupi i nerentabilni logori. Oni su te probleme rješavali egzekucijom bez suđenja na licu mjesta, 'po šumama i gorama', po jamama i tenkovskim rovovima, rudarskim oknima i industrijskim pećima vodeći računa da se dobro prikriju mjesta egzekucija, bez križa, bez imena i prezimena ili da se stratišta preoru i posadi cvijeće zaborava… po zapovjedi, primjerice druga ministra Vicka Krstulovića!

Auschwitz-Birkenau osnovan je 20. svibnja 1940.

 

I još nešto. Premijerova tendenciozna laž izrečena prigodom Dana sjećanja na žrtve Holokausta u mnogome podsjeća na svojedobnu izjavu petokolonaša Milorada Pupovca nad Šaranovom jamom kod 'logora smrti' Jadovno. Prema srpskom 'istoričaru' – seoskom kovaču Đuri Zatezalu u Jadovnom je pobijeno više od 40 tisuća Srba, Židova, Roma i ponešto 'antifašista' i to u rekordno kratkom vremenu od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. (a NDH je proglašena 10. travnja te godine!?, nap. a.). Evo kako je iznad Šaranove jame zborio etnobiznismen Milorad Pupovac 24. lipnja 2012.: „Zločini u Jadovnom matica su svih kasnijih zločina druge polovice XX. stoljeća u Hrvatskoj i BiH.“ Jedini problem u priči o Šaranovoj jami, a na sličan način i u cjelokupnoj paradigmi hrvatskog života u šaranovim jamama, jest krajnje jednostavan. Naime, speleološka i druga istraživanja – prije i nakon 1990. – utvrdil su da se u Šaranovoj jami ne nalazi niti jedan ljudski kostur.

 

S ovom jednostavnom i lako provjerljivom činjenicom upoznati su svi zainteresirani, naročito oni koji dižu najveću i sve učestaliju javnu dreku oko Šaranove i drugih naznačenih šaranovih jama u Hrvatskoj. Što bi to trebalo značiti?Da se radi o ludima i zbunjenima? Ne, nikako! Radi se o svjesnoj, sustavnoj i stručnoj razgradnji hrvatskih državnih, nacionalnih i socijalnih interesa, a Šaranova jama i šaranove jame sredstva su pomoću kojih se to ostvaruje. Ili kako narodna izreka kaže: 'Tuku nas i tući će nas sve više, dokle god pristajemo to podnositi i plaćati' (Josip Jurčević)!

 

Damir Kalafatić