Mittermayer strpao Perkovića u istražni pritvor

Po zakonu ili – udbaški!

• Krenimo redom. Koje li ironije, ili slučajnosti. Zagrebački sudac Oliver Mittermayer, i po imenu, i po prezimenu, podsjeća kao da se suđenje već provodi u Münchenu, odlučio je da Josip Perković (68) ostane u istražnom pritvoru. Dok njemački novinari o Perkoviću govore i pišu kao čovjeku koji je „bio u hrvatskoj tajnoj službi zadužen za ‘neprijateljsku emigraciju’“ (Norbert Mappes-Niediek u Berliner Zeitungu), dotle ga socijaldemokratski bečki Der Standard oslovljava kao „visokog dužnosnika tajne službe“. Reuters pak piše da je „Perković radio za tajnu službu iz komunističkog doba UDBA-e i vodio obavještajnu službu u Hrvatskoj nakon raspada Jugoslavije“. Protiv odluke Županijskog suda Perković i tužitelji mogu se žaliti Vrhovnom sudu, koji zadnji odlučuje o izručenju. Ni u Njemačkoj ne smatraju vjerojatnim da će Perković i njegov bivši šef Zdravko Mustač (74) zaista biti izručeni Njemačkoj. Budući da ubojstvo po hrvatskom pravu zastarijeva, najprije hrvatski sud mora odlučiti hoće li se primjenjivati njemačko ili hrvatsko pravo. Mislilo se i na slučaj da Berlin i Bruxelles budu i dalje inzistirali: vlada hoće da uskoro prestane važiti 25-godišnja zastara za ubojstvo, a Perković i Mustač mogli bi biti optuženi u Hrvatskoj. Ako ih se oslobodi, što se može smatrati vjerojatnim, ne bi ih se moglo optužiti za istu stvar u Njemačkoj.

• Na svome portalu www.45lines.com poznati novinar Željko Peratović je 31. XII. 2013. objavio članak pod naslovom „Mesić, Josipović i Milanović u “Baltazaru” dogovorili neizručenje Perkovića Njemačkoj?! (http://www.45lines.com/politics/item/348-mesic-josipovic-i-milanovic-u-baltazaru-dogovorili-neizrucenje-perkovica-njemackoj) u kojem razlaže u detalje kako su se tri dana prije, 28. XII. 2013., sastali Ivo Josipović, Stipe Mesić, Zoran Milanović, Saša Perković, Dunja Mesić, Slobodan Bodo Čimbur i Igor Čimbur u tom poznatom zagrebačkom restoranu u Novoj vesi i dogovorili strategiju o neizručenju Josipa Perkovića Njemačkoj. Vrijeme će pokazati je li Peratović u pravu.

• Mediji su javili da je u našem istočnom Srijemu kod Srijemske Mitrovice u prometnoj nesreći poginuo nekadašnji zapovjednik zloglasne srbijanske praravojne postroje Škorpioni Slobodan Medić. Pogledao sam i prigodni video uradak u trajanju od 10 minuta iz okolice Srebrenice kobnoga srpnja 1995. na kojem se vidi kako njegova ekipa izvodi iz kamiona JNA uhićene mlade Muslimane-Bošnjake zavezanih ruku na leđima i naređuje im da potrbuške legnu uz šumski put. Mladići su tu ležali, četnici se iživljavali, pušili, vrijeđali… Medić je usput opalio iz strojopuške tih uz glavu jednoga od uhićenika. Nakon deset minuta stigli su oni na višem zapovjednom lancu i svi su zajedno potjerali uhićenike na mjesto likvidacije. Bilo mi je teško gledati i vraćati se dva desetljeća unatrag u vrijeme srbijanske agresije i provođenja neviđenog krvoprolića nad Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima u Hrvatskoj i BiH. I sad mi se nakon toga pojave sa svojim tlapnjama bez ikakvog utemeljenja nekakvi pusići, mesići, teršelići i slične spodobe bez imalo obzira a kamoli sažaljenja prema žrtvama, pa bile one i hrvatske narodnosti.

• Režimski jugonostalgičarski i protuhrvatski novinari svode račune. Iako vladaju, nisu baš u cijelosti zadovoljni postignutim. Danko Plevnik, komentator Slobodanke, naše, hrvatske udruge naziva „parareligioznim udrugama“, koje su, po njemu, „izvele eksploziju desnog civilnog društva“. Nije zadovoljan ni s obavljenim poslom medija u vlasništvu Styrije i EPH jer, opet po njemu, nisu nadglasali one malobrojne i siromašne medije koji se, iako u jako teškim uvjetima, uspješno bore za hrvatsku stvar. Evo kako Plevnik to „sublimira“ na svoj jugokomunistički način: „Mediji koji nemaju svojih stalnih vrednota, već, među ostalim, djeluju unutar mitova Domovinskog rata kao svoga periodičnog mentalnog okoliša, nisu samo iznjedrili svoju bivšu kolegicu Željku Markić, nego i vukovarske marginalce koje su postavljali u rang najviših izabranih političkih dužnosnika. U nijednoj demokratskoj zemlji ne bi neka ad hoc veteranska skupina, koja se k tome bavi idejama ograničavanja građanskih prava druge skupine, dobila toliko prostora u glavnim informativnim televizijskim emisijama“.

• Na zatvorenom dijelu 134. sjednice Vlade RH donesena je i ova odluka: „Dosadašnja članica Upravnog vijeća Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata Ana Zorić je razriješena te je Dragica Radojčević imenovana novom članicom, kao predstavnica Ministarstva financija.“ Ne znamo je li Dragici neki rod Jelica Radojčević, ali znamo da su se i u Jeličino vrijeme sve odluke donosile na „zatvorenim sjednicama“. I protiv interesa hrvatskoga naroda.

• U Sarajevu je 29. XI. 2013. održana sjednica „Svjetskoga bošnjačkog kongresa“, kojom je predsjedavao njegov predsjednik reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić. Na sjednici se okupilo 130 članova i prihvaćeno  je nekoliko važnih projekata. Najvažniji događaj je usvojanje „Deklaracije o zajedničkoj akciji Bošnjaka“. U Deklaraciji izražava se nezadoviljstvo postojećim stanjem i traži se veće jedinstvo između svih Bošnjaka ma gdje bili. Deklaracija ima 13 točaka u kojima se traži zbijanje redova i organizirani otpor postojećoj bošnjačkoj eliti na vlasti u Sarajevu. Kako se traži daljnje jačanje utjecaja triju tijela ove organizacije – Svjetskoga bošnjačkog kongresa (SBK), Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) i Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF) – to znači da je naglasak dat na iseljenim Bošnjacima kao jedinom zdravoj komponenti toga naroda koja ima volju, moć i snagu da pobijedi sve neprijatelje u okruženju.

• Odlukom Islamske zajednice Crne Gore, još prošloga tjedna u svim tamošnjim džamijama održana je molitva potpore za Reçepa Tayyipa Erdoğana. Od danas u petak slična se potpora turskom predsjedniku Vlade od strane studenata Međunarodnoga sveučilišta u Sarajevu (IUS) održava u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Glavni inicijatori su tisuće turskih studenata u okviru Unije turskih studenata (MTTB), koji su zadnjih godina preplavili fakultete diljem Federacije BiH. Erdoğan je omiljen kod militantnijih islamskih vjernika ne samo u Turskoj, nego i u BiH, naročito nakon nedavne njegove izjave poslije povratka iz Pakistana: „Nama su dovoljne molitve iz BiH“. Nakon Sarajeva molitve potpore Erdoğanu najavljene su u Zenici i drugim džamijama.

• U Londonu ne miruju. Nikako da se pomire što više nema njihova djeteta – Jugoslavije. Ovih dana u organizaciji Britanskoga Veleposlanstva u Beogradu održana je četvrta tzv. Akademija omladinskih ambasadora pomirenja. Na njoj su sudjelovali mladi iz Srbije, BiH (Srbi i Muslimani-Bošnjaci), Makedonije (Makedonci i Srbi) i Kosova (Srbi). Cilj ove Akademije je pomirba i povratak na staro. Kao da nije bilo srpskih zločina nad Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i ostalima. Organizatori su na kraju „akademije“ sudionicima podijelili certifikate i medalje.

• Od (pre)zvučne najave istraživanja naftnoga bogatstva na Jadranskome moru od strane kukurikavaca moglo bi ostati samo veliko – ništa. Podanička talijanska vlada Marija Montija, kojega je ne tako davno neki „nevidljivi“ međunarodni čimbenik nasilno – dekretom – postavio na čelo talijanske vlade i srušio nekim pak drugim ili istim „nevidljivom“ međunarodnim čimbenikom, svojedobno je dozvolila bušenje u Jadranu. Odlaskom Montija, jer Talijani ipak nisu baš tako dugo trpjeti imperijalne utjecaje izvana, Komisija za zaštitu okoliša Gornjeg doma Farnesine traži prekid bušenja. Sada su na redu tzv. ekološke civilne udruge koje rade za neke druge imperijalne udruge i novac plaćen Norvežanima za istraživanje hrvatskoga dijela Jadrana već je bačen u prazno. Ili možda i nije. Nije ni ova vlast tako naivna.

• U Sarajevu je 30. prosinca 2013. ispred zgrade hrvatskoga Konzulata u ulici Skenderlija s jarbola skinuta hrvatska zastava i odnijeta, te oštećen jarbol i zastava Europske unije. Ovo mi je nekako bila očekivana vijest. Meni je više „upala“ u oči vijest glede jezika koji je koristio portal www.avaz.ba (http://www.avaz.ba/vijesti/crna-hronika/u-sarajevu-ukradena-hrvatska-zastava), gdje je u pet kratkih rečenica korišteno i ovakvih 12 riječi: 1. saopšteno, 2. uviđaj, 3. Tokom uviđaja, konstatovano, juče, objekat, opština, 4. nepoznato lice, i 5. dokumentovanju, krivičnog djela, izvršioca. Previše je tu srbizama nakon najmanje dva četnička klanja bosanskohercegovačkih Hrvata samo u XX. stoljeću (od 1941.-1945., i od 1992.-1995.).

• Novinarka Jutarnjega lista, Dragana Radusinović, dobila je težak zadatak da ipak nešto napiše o aktualnoj temi, a da ne spomene pornulo EPH-ovo carstvo od kojega mnogo njih jako dobro već 15 godina živi. Dragana piše kako je „samo stotinu ljudi u Hrvatskoj, pretežito poduzetnika čiji su poslovni pothvati propali, a neki se među njima našli i pod istragama za financijske malverzacije dužno raznim bankama, drugim tvrtkama ili građanima, državi, leasinzima, faktrinzima i odvjetnicima 4,2 milijarde kuna što predstavlja 18,97 posto ukupnog duga hrvatskih građana koji je na kraju listopada iznosio 22,6 milijardi kuna. Preostale 18,4 milijarde kuna duguje 289.900 građana“. Tako piše Dragana, a evo kako o istoj temi, ali na drugi način i iz drugih pobuda razmišlja i govori sindikalni čelnik Vilim Ribić. Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja Ribić je na konferenciji za tisak rekao i ovo što su režimski mediji prešutjeli, da ako Zoran Milanović, Željko Jovanović i Slavko Linić mogu oprostiti dug EPH-u u iznosu od 600 milijuna kuna, onda nije istina kada govore kako nema novaca za prosvjetu.

• Evo kako je August Šenoa pisao prije točno 133 godine, 31. XII. 1880.: “Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo… Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći? upitah sečesto za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava”. I kao da veliki Šenoa nikada nije umro. Na žalost!

• Željko Jovanović je sve usamljeniji. Sve više ostaje sam na brisanome prostoru. Jedino mu još preostaje sjeći preostale hrvatske kadrove. Jedna od njih je Marija Budimir, ravnateljica vukovarske Osnovne škole “Siniša Glavašević”, kojoj je na svoj bahati i krvožedni način – da opravdano parafraziram Zdravka Mamića – uskratio suglasnost ponovnom imenovanju. I što je još opasnije, na svoj krajnje cinični način svoj protuzakoniti postupak pokušao je „opravdati“ riječima kako njegova odluka „nema veze s politikom, nego s moralom i principom“, te da „nijedna ravnateljica ili ravnatelj, razriješeni zbog nezakonitosti u svom radu, ne će dobiti njegovu suglasnost“. Ako je i od čika Jove, previše je.

Marijan Majstorović