Velikosrpski kič u vjersko-političkom celofanu

Poslanica patrijarha SPC-a uoči Božića po julijanskom kalendaru

Prvi čovjek SPC-a u Hrvatskoj Jovan Pavlović nosi naslov „mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije“, što znači da on predstavlja Svetosavsko Pravoslavlje u Zagrebu i Ljubljani te „celoj Italiji“. Nigdje nema Hrvatske i Slovenije. Već sam taj velikosrpski naziv negiranja postojanja hrvatske državnosti može biti objašnjenje svega onoga protuhrvatskoga što je u svojoj poslanici uoči Božića prema julijanskom kalendaru napisao partijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. A Irinej je napisao:

„Sretan i blagoslovljen Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji koji ponovno doživljavaju, kao i prije dvadeset godina, progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svijet stoji nijem i zapanjen pred činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo, u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metoda. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ognjišta“.

Očito je Irinej smatrao da možda nekome nije bila dovoljno jasna ova negacija postojanja hrvatske države pa je u svojoj čestitci ponovio: „S posebnom očinskom i pastirskom ljubavlju danas se molitveno sjećamo naše braće i sestara prognanih s Kosova i Metohije, iz Dalmacije i čitave Krajine, iz Bosne i Hercegovine, koji, evo, godinama Božić dočekuju obespravljeni, bez prava na povratak i na svoju imovinu“. Ovoga puta patrijarh Irinej, alias Miroslav Gavrilović, spominje samo Dalmaciju i „čitavu Krajinu“. Ovu drugu s velikim slovom, što je dodatni i očiti pokazatelj nepriznavanja Hrvatske i zazivanje novih ratova protiv Hrvatske. Ovdje nije precizirano na koju je „krajinu“ Irinej mislio, samo onu unutar hrvatskih granicu, ili i nju i onu unutar bosanskohercegovačkih granica, povijesnu Tursku Hrvatsku, koju su velikosrbi preimenovali u „bosansku krajinu“. Očitije je da je mislio na „krajinu“ unutar hrvatskih granica čime je trebao dobiti bilo kakav, pa makar i protokolarni odgovor od strane aktulane hrvatske vlasti. Da, trebao je, a kako je na vlasti vlast kojoj je očuvanje hrvatske državnosti i integriteta državnih granica zadnja briga, do toga nije niti će ikada doći. Svi se prave ludi, od političara pa do režimskih medija. Nitko ništa ne će vidjeti.

A da u poslanici patrijarha Irineja nema puno mirotvorstva u predbožićno vrijeme pokazuje on sam u nastavku svoje ustvari političke poslanice. Ili još točnije, velikosrpske poslanice. U razračunavanju s trenutačnim pravoslavnim Makedoncima i Crnogorcima, kojima SPC nameće svoju crkvu i negira njihov narod i njihovu naciju, ujedno se jezikom ulice obračunava s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj. „Javno pitamo tamošnje ideologe, samozvane autokefaliste, (Crnogorce, op. V.H.) inače mahom ateiste, zašto u duhu vlastite verzije demokratskog i sekularnog društva nemaju kuraži da javno zatraže i takvu reorganizaciju Rimokatoličke Crkve i da joj sjedište bude u Crnoj Gori, a ne u Vatikanu, kao što to traže za Pravoslavnu Crkvu“, pita se patrijarh Irinej.

Ovdje svakako treba pohvaliti svjetovne i crkvene vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji koje se vlastitim snagama bore protiv svetosavlja i velikosrpstva, za razliku od hrvatske političke elite koja dopušta SPC-u u Hrvatskoj da nastavlja svoje protuhrvatsko djelovanje kroz vjerske institucije. Vrijeme je da već netko jedanput u Zagrebu kaže kako u Hrvatskoj nema mjesta Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa sjedištem u Beogradu, nego da u Hrvatskoj može biti samo Hrvatska pravoslavna crkva. Isto onako kako postoje Ruska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Grčka pravoslavna crkva, Ukrajinska pravoslavna crkva, Finska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva ili Crnogorska pravoslavna crkva. Zato i ovom prigodom izražavamo zahvalu marnim ljudima u Hrvatskoj koji su obnovili rad Hrvatske pravoslavne crkve i egzarhu protoprezviteru Aleksandru Radojevu Ivanovu, koji je na Bogojavljenje u Zadru održao sv. Misu u crkvi sv. Ilije Proroka.

I na kraju svoga predbožićnoga obraćanja vjernicima patrijarh Irinej je pokazao svu svoju velikosrpsku ćud. „Jedinstvo našeg roda, jedinstvo naše Svetosavske Crkve, nema nitko pravo ugroziti i dovesti u pitanje. Svi oni koji iz vlastitih pobuda i interesa, zbog svoje gordosti i sujete cijepaju plašt naše svete Crkve trebaju znati da će ih kad-tad stići pravda Božja. Pozivamo sve na duhovnu budnost i mudrost. To nam je danas najpotrebnije jer svuda oko nas i među nama kruže oni koji nas žele vidjeti pocijepane i razjedinjene. Crkva naša Svetosavska jest i ostaje trajna garancija i temelj našega duhovnog, crkvenog i nacionalnog jedinstva. Samo u Crkvi i kroz Crkvu mi smo s Kristom Gospodinom i u Kristu Gospodinu. Onaj tko je sebe izdvojio iz Crkve odvojio je sebe i od Krista Gospodina. Zato mi svi ostanimo vjerni Gospodinu, radi nas Rođenome, u jedinstvu svete Crkve Njegove!“, poručio je on. Sve dotle dok ove poruke ne naiđu na opravdanu osudu ne samo hrvatske političke elite, kotač velikosrpstva i dalje će se kotrljati prema zapadu.

Vid Hinković