Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?!
Mnogo toga što se sada globalno zbiva, uistinu je vrlo zabrinjavajuće pa zahtijeva učinkovite korake u smjeru suzbijanja malignih posljedica. Redaju se manje ili više učinkoviti pokušaji, čak i osvjedočeno uspješna djelovanja, ali i dalje tinjaju mnoge prepoznatljive i pritajene opasnosti. Nije ni prostor države Hrvatske i država njezina bliska susjedstva pošteđen glede takvih opasnosti. Mi, sadašnji žitelji Hrvatske, s razlogom trebamo biti zabrinuti, jer se opasnosti već očituju. Prepoznatljiva su maligna djelovanja. Zahtijevaju učinkovito suzbijanje vrlo vjerojatnih njihovih štetnih posljedica, ali i sanaciju već nastalih šteta.
Na pisanje ovog teksta izravno su me potaknuli događaji vezani uz sudbinu Imunološkog zavoda kao institucije, napose njezinih zaposlenika. Zloćudni pohlepni moćnici već su se usudili cjelovito provesti svoj prije osmišljeni plan i sustavno već započeto djelovanje. Jasno, štetno po hrvatsku državu i kobno po sudbine dijela njezinih žitelja. U meni se probudiše sjećanja na doba kad je Imunološki zavod bio svjetski prepoznatljiv po svojem uspješnu djelovanju i primjernim rezultatima glede primjene svojih proizvoda, dakle uspješna očuvanja zdravlja ne samo hrvatskih žitelja, nego i drugih koji su pripravke tog Zavoda uporabili poradi svojeg zdravlja. Slučajnost je da to mogu argumentirano posvjedočiti jednim u nizu objavljenih znanstvenih radova djelatnika tog Zavoda.
Prigodom održavanja Petog europskog kongresa o biotehnologiji (5th European Congress on Biotechnology, July 8-13, 1990), kao sudioniku i jednom od trojice autora (B. Pende, I. Udovičić u M. Bošnjak) pripala mi je čast usmeno priopćiti znanstveni rad pod naslovom „Education as a prerequisite to safe manufacture of human plasma products and those produced by pathogenic microorganisms“ (Izobrazba kao preduvjet sigurne proizvodnje pripravaka iz humane plazme i onih proizvedenih s pomoću patogenih mikroorganizama), a čiji tekst je i objavljen u Zborniku radova (Proceedings, Volume II, pp. 1112-1115). Rad je pobudio zanimanje u slušateljstva, poglavito u znanstvenika koji se bave proučavanjem srodne problematike i proizvodnjom već tada medicinski prijeko potrebnih pripravaka kvalitete kakvom se dokazao Imunološki zavod. Usputno pripominjem da je tadašnja hrvatska populacija davatelja krvne plazme bila pouzdanija od prosječne europske, što je bilo dodatno jamstvo za dokazane prednosti tadašnjih pripravaka proisteklih iz Imunološkog Zavoda. Zato se usuđujem upitati: Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?! Pouzdano to nisu mogli počiniti osobe koje su obrazovali i odgajali ondašnji edukatori i moralno stručnom pouzdanošću dokazani suradnici. Dopustivo je zatražiti odgovor od prijašnjih i sadašnjih gospodarstvenih i vladajućih struktura. Je li moguće da je ministar svog zdravlja skrbeći o svom zdravlju zanemario zdravstvo u hrvatskoj državi, omalovaživši potrebu opće skrbi za zdravlje svih hrvatskih žitelja. Pri tome nisam sklon pomišljati da mu manjka sposobnost da u suradnji s dokazano pouzdanim stručnjacima optimira učinkovitost zdravstvenih institucija. Na žalost, zbivanja tijekom protekle godine, pa ova sadašnja, pobuđuju sumnje u ispravnost postupanja.
Upravno i stručno vodeći ljudi Imunološkog zavoda sustavno su analizirali uspješnost svojeg djelovanja da bi ga optimirali. Pridavali su važnost i sustavnu planiranju, kako bi osigurali opstanak, povećali ugled i ojačali primjensku i tržišnu uspješnost svoje institucije. Kao primjer argumentirana svjedočenja može poslužiti zbornik radova pod naslovom „Znanstvene osnove društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske“ i podnaslovom „Prehrambena industrija i biotehnologija – 2. Biotehnologija“(Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1990.). Profesor Berislav Pende iz Imunološkog zavoda bijaše jedan od pet autora rada „Biotehnološka proizvodnja finih kemikalija i biološki aktivnih tvari“ Da se ustaljeno nastavilo postupati slično postupanjima profesora Pendea, vjerojatno se ne bi dogodila destrukcija Zavoda, pa posljedično povećanje broja nezaposlenih, a stručno i moralno vrijednih osoba. Vjerojatnije je da bi se poslovna uspješnost Zavoda povećala, čak i uz pokoju novozaposlenu učinkovitu osobu. Povećao bi se i međunarodni gospodarstveni ugled Hrvatske.
Dojam da vladajuće političko-gospodarstvene i kulturologijske strukture u Hrvatskoj djeluju više destruktivno nego konstruktivno, da više pogoduju nesklad nego sklad među žiteljima, da više pogoduju tuđe nego legitimne interese hrvatskih žitelja i hrvatske države, pobudio je u mene potrebu da ponovno pripomenem: Nije Hrvatska dio Balkana. Nije to ni geografski ni kulturologijski. Prema tome ne priliči ju svrstavati kao da joj pripada izmišljeni naziv „Zapadni Balkan“. Priobalna je svojem Jadranu, krase ju Dinarske planine, podunavska je i srednjoeuropska, zemljopisno je dio Karpatskog polutoka. Domovina je svojih žitelja koji je vole, ponose se njome i spremni su žrtvovati se za nju, ponašaju se kako dolikuje ljudima čija je himna Hrvatska himna.
Stvaranjem nezadovoljstva u narodu pogoduje se potencijalnom agresoru, poglavito ako je to popraćeno slabljenjem gospodarstvene i obrambene moći. Agresija ne mora biti oružana. Može biti katalitički ostvarivana i na druge načine. Kad se to prozre treba pristupiti inhibiciji katalitičkog djelovanja. Agresor obično boluje od potrebe da ponovno pokuša ostvariti svoje osvajačke ciljeve. Zato se temeljitije priprema za reagresiju, a ta zna biti zloćudnija od prethodne. Strategijska naivnost je čimbenik kojeg agresor ne zanemaruje. Zato treba biti hrabar, oštrouman i budan, ali i lukaviji od agresora.
Napomena: Nečastno je zlorabiti povjerenje naroda. Velikosrpskom agresijom učinjene su goleme materijalne i kulturologijske štete žiteljima Hrvatske popraćene etnogenocidom nad nesrpskim žiteljima Hrvatske. Nitko nije ovlašten povlačiti tužbu za izvršene štete i zločine bez dopuštenja hrvatskog naroda, poglavito ne osobe koje su tijekom agresije moralno i na druge načine slabili snagu otpora hrvatskog naroda prema agresoru.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više