Vlado Košić, biskup na prvoj crti

Čovjek koji širi prijateljstvo, razumijevanje, dijalog i uvažavanje

 

 

Mnogo je razloga zašto u svojoj kolumni na kraju 2013. i početkom nove 2014. godine pišem o sisačkom biskupu Vladi Košiću, predsjedniku komisije Iustitia et pax. Vlado Košić u vrijeme Domovinskoga obrambenog rata bio je svećenik na prvoj crti bojišnice. Danas kao sisački biskup i predsjednik komisije Iustitia et pax ponovno je na prvoj crti bojišnice jer se argumentirano, hrabro i oštro suprotstavlja novoj vanjskoj i unutarnjoj agresiji na vrjednote Domovinskog rata. To se posebno odnosi na njegovu javnu potporu  Stožeru za obranu hrvatskoga Vukovara. Biskup Košić je ispravno ocijenio da je Vukovar danas ponovno stožerno mjesto ujedinjavanja hrvatskog naroda u odlučnosti da još jedanput obrani sve ono veliko što smo stvorili 90-ih godina.

Biskup Košić kao svećenik na prvoj crti u Petrinji i okolici iz dana u dan je svjedočio strahote agresije i zločina velikosrpskog okupatora, živio je sa narodom njegove patnje, progone i izbliza je gledao sve zločine koji su učinjeni. On je živio u ratu istinu i zato njemu kao i drugim braniteljima nije moguće nikakvim manipulacijama podvaliti krivotvorine. Zato je možda biskup Košić odlučniji i oštriji u obrani te istine od mnogih koji također brane istinu ali ne tako odlučno i hrabro kao biskup Košić.

 

Biskup Vlado Košić ovih dana promovirao je svoju knjigu pod karakterističnim naslovom "Biskup na prvoj crti". U toj knjizi objavljeni su javni nastupi, homilije, pisma i reagiranja sisačkog biskupa od propovjedi na Bleiburgu 2010. godine  do reagiranja na pojedine medijske natpise do današnjeg dana. Sve njegove istupe karakterizira borba za istinu i borba za istinske vrijednosti. Biskup Vlado Košić je sljedbenik kardinala Alojzije Stepinca koji mu je uvijek bio uzor i kojeg nastoji slijediti u svom javnom djelovanju i kao biskup i kao hrvatski domoljub. Kao i Alojzije Stepinac biskup Vlado Košić smatra da Katolik ne samo da smije ljubiti svoj narod nego i da treba jer kako kaže kardinal Stepinac: "Narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo", te zato "kako ljubite više svoju braću i sestre negoli druge ljude tako i svoj narod više ljubite nego li druge, a da pri tome ni jednog naroda ne mrzite i ne prezirete. I tko razuman može to zamjeriti? Zar će tko zamjeriti djetetu ako više ljubi svoju majku nego li tuđu."

 

Povijesne Stepinčeve riječi

 

U odgovoru na pitanje što je najveće dobro za pojedinca i za narod Alojzije Stepinac na predavanju sveučilištarcima 1938. godine (Hrvatska straža, 29. 3. 1998.) između ostalog u odgovoru na pitanje: Što je najveće dobro za pojedinca i za narod bez čega mu nema trajne egzistencije, Stepinac kaže: "To pak nije ni novac ni zemlja ni znanost ni sila nego vjera i moral, obraz i poštenje. Jer vjera katolička je prvo i najveće dobro hrvatskog naroda kao što bjelodano svjedoči cijela naša povijest". I biskup Košić u svom djelovanju polazi od Stepinčeva načela da kršćanin katolik ne samo da smije, nego mora ljubiti narod iz kojeg je nikao jer to leži u samoj čovjekovoj naravi a kršćanstvo ne ruši naravni zakon nego ga usavršava i oplemenjuje. Kao sljedbenik Stepinčeve crkve biskup Košić ne samo u svojim homilijama i javnim nastupima nego i cijelim svojim životom i djelom svjedoči kako se treba boriti za istinu i pravdu i za dostojanstvo, čast i ugled hrvatskog naroda.

 

U knjizi "Biskup na prvoj crti" kroz propovijedi i njegovo javno djelovanje prikazana je bit duhovne borbe za istinu. Biskup Košić bio je na čelu brojnih inicijativa u obrani lažno optuženih hrvatskih generala, bio je uporan i oštar u iznošenju istine o komunističkim zločinima a naročito u obrani istine o Domovinskom ratu i raskrinkavanju nove agresije na Vukovar. Djelovanje biskupa Košića nerazdvojno je od djelovanja komisije Iustitia et pax koja već godinama pravovremeno, argumentirano i oštro ukazuje na probleme i nudi rješenja  u nacionalnom interesu i interesu svakog čovjeka i svakog vjernika.

 

Od odnarođene do nenarodne i protunarodne vlasti

 

U zadnje vrijeme dao je javnu potporu Stožeru za obranu hrvatskoga Vukovara i vrlo je uspješno raskrinkavao razne optužbe da referendum o braku kao zajednici muškarca i žene znači fašizaciju hrvatskoga društva. U svojim javnim nastupima biskup Košić bio je ne samo oštar nego i najoštriji, posebno u argumentiranoj kritici sadašnje hrvatske vlasti koju je na temelju konkretnih primjera njenog djelovanja s pravom nazvao najprije odnarođenom a zatim i nenarodnom i protunarodnom. Te teške kvalifikacije uvijek je obrazložio čvrstim argumentima. Za nasilno uvođenje ćirilice u Vukovaru biskup Košić je između ostalog rekao: "To je znak potpune odsutnosti nacionalnih osjećaja onih koji to nasilje provode i to nad gradom koji je simbol herojske i krvave obrane od velikosrpske agresije, koja je upravo ćirilicu imala kao jedan od svojih simbola."

Beskompromisna borba za istinu i biskupovo oštro suprotstavljanje krivotvorinama u hrvatskoj povijesti i sadašnjosti stvorilo mu je mnogo neprijatelja tako da se može reći da je postao jedan od najnapadanijih ljudi ne samo iz redova crkve nego i iz redova hrvatskih domoljuba te da je izložen brojnim uvrjedama, podmetanjima odnosno pravoj medijskoj i političkoj diskreditaciji. Pokušavaju ga proglasiti nacionalistom, osporiti njegovu duhovnost pa čak i njegovo djelovanje kao biskupa proglasiti protucrkvenim. Navest ću nekoliko primjera tih neargumentiranih diskvalifikacija.

 

Na Radiju Slobodna Europa ovih dana oglasila se Ines Šaškor, bivša političarka i članica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, koja je bila autor čuvene Račanove rečenice da je HDZ stranka opasnih namjera. Kada je Račan odustao od obrane Jugoslavije i priključio se Tuđmanovoj borbi za samostalnu Hrvatsku ona je napustila i Račana i sve do današnjeg dana i dalje smatra da sve što je hrvatsko da je ustaško te za nju je danas biskup Košić isto ono što je bio Tuđman 90-ih, dakle čovjek opasnih namjera. Citirat ću iz njenoga članka jednu rečenicu jer ona je u toj jednoj rečenici sve rekla. Citiram: "Crkva se izjasnila protiv jedne tekovine dosadašnjeg demokratskog razvitka u Hrvatskoj. Pojedini njezini velikodostojnici išli su i mnogo dalje, pa tako sisački biskup Košić srpske političke predstavnike u Hrvatskoj prepoznaje kao četnike, drugi put kao Al Qauidu, kao one koji tu nemaju što tražiti, vlast kao protunarodnu a ćirilicu optužuje za samoubojstva hrvatskih branitelja u Vukovaru."

 

Ne smetaju im četnici u Srbiji…

 

Ona dalje traži da se Crkva pozove na odgovornost jer djeluje u neskladu s međudržavnim ugovorima u Vatikanu i jer se stavila na čelo desničarskog konkvista. Karakterističan je i napad novinara Branimira Pofuka na biskupa Košića. Pofuk piše o biskupu Košiću: "Nakon što ga je prošao prvi žal zbog vrlo slabog odaziva Hrvata i katolika na referendumu o braku o narodu kao jednom i jedinstvenom tijelu ponovno grmi biskup Vlado Košić i to na ne baš prikladnom mjestu u Domu Specijalne policije u kojem je domaćin ratni veteran Josip Klem". U toj jednoj rečenici Pofuk krivotvori biskupa Košića jer on nikada nije tvrdio da je narod jedno jedinstveno tijelo jer onda vlast ne bi mogla biti protunarodna niti bi Pofuk i mnogi drugi imali monopol u medijima. Zanimljivo je što Pofuk insinuira da je Dom Specijalaca ratnih heroja sumnjivo i opasno mjesto gdje ne smije govoriti biskup. Isto tako heroja Josipa Klema proglašava moralno upitnim i opasnim čovjekom od koga valjda biskup treba bježati kao vrag od tamjana. Pofuk kao i mnogi drugi napada biskupa Košića da grmi i da je opasan čovjek u kontrarevoluciji koja je na djelu.

 

Dalje Pofuk piše sljedeće o biskupu Košiću: "Nakon što je aktualno, legitimno na demokratskim izborima izabranu vlast do sada već nazivao nenarodnom i protunarodnom i protuhrvatskom biskup Košić smislio je nove kvalifikacije: "bezdušna garnitura na vlasti pokrenula je novu agresiju na Vukovar". Zgraža se Pofuk što i biskup u svojim istupima govori o novoj agresiji na Vukovar, o Memorandumu 2 i o novoj velikosrpskoj imperijalnoj politici koju je najbolje izrazio četnički vojvoda, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić riječima: Vukovar je srpski grad i tu Hrvati nemaju šta da traže. Biskup Košić kao i mnogi drugi govori istinu jer istina je da se velikosrpska politika nije odrekla Vukovara, jer istina je da je u Srbiji pobijedila četnička opcija, da su četnici preimenovani u antifašiste a da je četnički vojvoda postao predsjednik Srbije. Istina je da postoji Memorandum 2 u kojem je jedan od glavnih ciljeva borba za Vukovar kao srpski grad. Istina je da se u Beogradu i Banjoj Luci skandira ustaše, ustaše i da se na velikim transparentima ispisuje Vukovar ćirilicom. Istina je da se spaljuje hrvatska zastava.

 

Istina je da Srbija tuži Hrvatsku širom svijeta kako je otpor branitelja novoj ćirilizaciji Vukovara dokaz da su Srbi ponovno ugroženi. Istina je da Srbija sustavno radi da se krivotvorinama velikosrpska agresija pretvori u građanski rat, da Hrvati od žrtve postanu agresori. Istina je da je u otporu branitelja nasilnom  uvođenju ćirilice u Vukovar pala krv hrvatskog branitelja, da je hrvatski policajac teško ozlijedio hrvatskog branitelja. Istina je da se borba za obranu hrvatskog Vukovara pokušava proglasiti kao obnova ustaštva i rušenje demokracije, da se vukovarski branitelji pokušavaju pretvoriti u neprijatelje demokracije. Toj istini doprinosi svom djelovanjem i biskup Košić i upravo zato što ima autoritet i karizmu postao je predmet neviđene sotonizacije. Čak se pišu i otvorena pisma Papi. Tužibabe ga tuže i pokušavaju krivotvorinama i manipulacijom papu Franju koristiti kao batinu kojom će tući po glavi hrvatske biskupe. Tako 26 građanskih inicijativa i organizacija koje su se okupile u kampanji "Za Hrvatsku svih nas" usmjerenu protiv referenduma o braku napisalo je otvoreno pismo papi Franji u kojem napadaju referendum o braku i Katoličku Crkvu u Hrvata a poimence kardinala Josipa Bozanića i biskupa Vladu Košića. Radi se o pismu punom neistina i zlonamjernosti da bi trebala čitava studija da se iznesu sve krivotvorine poimence i na njih odgovori. Na njih je odgovorio biskup Košić u svojoj knjizi "Biskup na prvoj crti" i navodim završetak toga opširnog odgovora:

 

Ja ne želim da me u mojem mjestu svi vole…

 

"Međutim, u ovoj svojoj službi biskupa i aktualno čelnog čovjeka komisije „Iustitia et pax“ i Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije shvatio sam da ne mogu biti svima drag, da me ne mogu voljeti niti me hvaliti i oni koji mrze vjeru, koji mrze ono što je nama vjernicima sveto i veliko, dapače koji ne vole ni svoju domovinu, jer ne vole istinu o njoj, nego su spremni stalno lagati i iznositi osobne stavove koji su vođeni često samo vlastitim probicima ugleda, koristoljublja, te sam zaključio da je to i moj križ ali i moja nagrada. Naime, rekao je to jedan starogrčki filozof kojeg se u zadnje vrijeme često sjetim: „Ja ne želim da me u mojem mjestu svi vole, jer to bi značilo da me vole i podupiru ne samo dobri i pošteni, nego i lašci, lopovi i nitkovi. Ja želim da me podupiru dobri, jer kad bi me voljeli i zli, bio bih i sam njima jednak, a to ne želim.“

 

Navest ću na kraju samo nekoliko podataka o djelovanju biskupa Košića o kojima se može opširno čitati u njegovoj knjizi. Iz tih podataka vidljivo je da je biskup Košić čovjek ljubavi, tolerancije, suradnje, da zna razlikovati istinu od laži, dobra od zla te da su strašne paušalne optužbe koje od njega nastoje lažima i krivotvorinama napraviti ekstremnog desničara i nacionalistu. Evo tih nekoliko najvažnijih podataka koji pokazuju koliko su tužibabe zlonamjerne, nepoštene kada optužuju biskupa Košića. Biskup Košić već je 13 godina predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog. Organizirao je mnogo susreta, simpozija, međureligijskih i ekumenskih molitava. Mnogo je nastupao kao predstavnik katolika u tim susretima i zajedno s kardinalom Josipom Bozanićem širio poruke o suživotu, miru. Mnogo puta je predvodio međureligijsku molitvu.

 

"U duhu Asiza" sudjelovao je na tuzemnim i inozemnim kongresima i ekumenskim susretima. Posjetio je Svetu goru Atos u Grčkoj, divio se manastirima pravoslavnih crkava. Stekao je brojne prijatelje među pravoslavnim kršćanima i srpskim, makedonskim i bugarskim ali i evangeličkim reformiranim, pentekostnim i baptističkim kršćanima, kao i među muslimanima i židovima. Bio je načelu Odbora zagrebačke nadbiskupije za europski susret mladih kršćana Europe. pod nazivom "Hodočašće povjerenja na zemlji" koji ekumenska zajednica iz Taizéa organizira po gradovima Europe. I tu je stekao brojne prijatelje pravoslavce. U cijelom svom djelovanju prema svakom čovjeku i prema pripadnicima svih vjera i naroda širio je prijateljstvo, razumijevanje, dijalog i uvažavanje.

 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac