Sitnice i krupnice

Nastavljeno uništavanje znanstvenih časopisa

Ponekad treba u istom tekstu obraditi više kraćih tema. Nisu dovoljne za samostalni članak, a važne su. Zamislite ministra koji mora za vraćanje namaknuti 42 milijarde kuna ili oko 5,5 milijardi eura samo u 2014. Onda mu svi sole pamet, osobito znanstvenici. Te mora ovo i ono. Jedan od prijedloga je kvantni skok, povišenje bruto domaćeg proizvoda od 4 do 6 posto. Prijedlog je razuman, ma tko izračunao brojke. Što stoji tome na putu?

Stručnjaka poput onih koji su zamislili pedesetih godina prvu petrokemijsku tvornicu plastike, OKI više nema. Kao ni onih koji su po svijetu gradili električne centrale. Došli su znanstvenici koji ima danas više od pedeset samo na području plastike i gume kao materijala. Zato na onom što će preostati, a to je prerada plastike i kaučukovih smjesa ima ih manje od 10.

Već niz godina, a osobito sada znanstvenike se tjera da besplatno ili čak da plaćaju (tzv. otvoreni pristup) da stavljaju strancima besplatno na raspolaganje novo znanje, stečeno novcima hrvatskih poreznih obveznika. To je uništavanje hrvatskog znanstvenog prostora, posebno što se sve manje ulaže u znanost. Nešto malo se ulaže u onih 2,3 % genija i izvrsnih. Na žalost nije novost ni uništavanje znanstvenog hrvatskog jezika. Posjedujem pismo iz 1991. gdje je upotrijebljena sintagma uništavanje hrvatskih znanstvenih časopisa. Ali tadašnji ministar je to spriječio. Sadašnji, vjeruje tom istom znanstveniku.

Kako ostvariti kvantni skok porasta DBP- a od 4 do 6 posto

Objavljena je vizija sjedinjenih dviju političkih stranaka. Približavaju se izbori za Europarlament i treba naznačiti kako doći do mjesta u EU-u. To pokušava čelnica OraH-a i priključene stranke Zelena lista. Nije mi jasno je li se pristupanjem Zelene liste ta sada već bivša stranka, Zelena lista odrekla sporazuma o suradnji s Društvom za plastiku i gumu. Vidi se da čelnica OraH-a zna izvrsno komunicirati. Sastavila je kratak i jasan proglas. Kada netko nešto objavi, prvenstveno me zanima što nudi na području stvaranja društvene energije. Sve ostalo je u funkciji toga, npr. sniženjem nekih troškova.

U proglasu postoje Osnove razvoja. Društvenu energiju mogu stvoriti poljoprivreda, sekundarna proizvodnja na temelju integralnog gospodarenja otpadom i u predviđenom roku proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. Stidljivo i na kraju navedeni su industrijski klasteri. Zašto nije navedeno općenito proizvodnja dobara? Navedena je još jedna važna točka, razvoj ekološkog i održivog turizma cijele godine. Htio bih jednom pročitati s podatcima što je to ekološki turizam, jer zna se da turizam u velikoj mjeri opterećuje okoliš.

Tom ću zelenom proglasu vjerovati uz nekoliko uvjeta. Prvi, kada će se na razini EU-a založiti da se zabrani uporaba naziva prirodni za ono što je uzgojeno, reklamiranja sve sa bio- ako to potječe iz uzgoja (agrokultura), zdrave hrane, kao da je ostala nezdrava, organske hrane kao da ima neke druge. Konačno kada te stranke priznaju da su tanke plastične vrećice u EU-u ekonomski, a ne ekološki problem. I kada među istaknutim članovima ne će biti učenika zelenih mirova, ako ne i članova.

OraH i Zelena lista zajedno

Rijetki su političari koji vole brojke. A kuda vodi pomanjkanje brojaka vidi se iz sljedeće računice proizašle iz dogovora vodećih njemačkih političkih stranaka o minimalnoj nadnici. Socijaldemokratska stranka Njemačke uvjetovala je među ostalim koalicijski ugovor određivanjem minimalne plaće od 8,5 eura po satu. A tko je profitirao, a tko je izgubio? Točno je da je minimalna plaća porasla od 573 na 1098 eura (91 %). Međutim poslodavci će morati plaćati 112,5 % više. Tko su dobitnici? Vjerojatno najugledniji komentator među urednicima plastičarsko-gumarskih časopisa u svijetu, dr. H. Gupta je u svom časopisu (GAK (12/2013) napisao. Među dobitnike se ubrajaju osim ministra financija i blagajne zavoda za zdravstveno osiguranje, Crkve i socijalnih ustanova. Ukazano je već na stranicama ovog portala na pojavu dezindustrijalizacije EU-a. Što je uzrok? Uz pretpostavku istog potrebnog radnog vremena za neku proizvodnju, poslodavci u EU-u plaćaju znatno više za dulje godišnje odmore i mnoge druge povlastice. Dakle EU ima više troškove. U svjetlu povezivanja EU-a i SAD-a, valja pozorno pročitati nedavni članak S. Tomaševića o šefu Fiat-Chryslera.

Zašto EU tone? Ukazivanja na takve probleme u Hrvatskoj blago rečeno nedostaje. Hrvatsku zanimaju drugi važni problemi, nema ih potrebe navoditi. Znaju svi čime se bavi ova zemlja, njezini političari ali i znanstvenici.

Prof. Igor Čatić