Hrvatski Fokus
Uvodnik

Vlast prešutjela Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske

Puno posla za Povjerenstvo za sukob interesa

 
 
• Petnaesti siječanj za kukuriku vlast je dan kojega nema. Ničim ga nisu obilježili. Prosto ga se srame i boje. Budući nitko od njih nije sudjelovao u obnovi i stvaranju hrvatske državnosti, sve su učinili da ga se marginalizira. Istina, javna kuća na Prisavlju je, umjesto međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992., pokušala progurati priču o završetku mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja, ali to je najobičnija laž. Nije istina da je završetak mirne reintegracije hrvatskoga istoka od međunarodnoga priznanja Hrvatske. Zbog toga svega nikada ne smijemo zaboraviti proročanske i prigodne riječi tvorca hrvatske državnosti Franje Tuđmana izrečene prije 22 godine: "Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana". Unatoč judama koje nama vladaju!
https://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/01/franjo_tudjman2.jpg
• Povjerenstvo za sukob interesa ima pune ruke posla. Istražuje Ivu Josipovića i Branka Šegona. Kod Josipovića istražuje kako je hrvatski predsjednik operirao oko. Pošteno ili nepošteno. Za operaciju očnog kapka angažirao je čak liječnika iz Münchena, Milomira Ninkovića. Pantovčak kaže – besplatno. Narod i zdrav razum kažu – nepošteno. Drugi posao Povjerenstva je Branko Šegon, prvi pomoćnik Slavka Linića. Dok se kod Josipovića radi o „sići“, ali to predsjednik nikada ne bi smio raditi, kod Šegona se radi o 32 milijuna kuna, koje je on dobio od HBOR-a pod povoljnim uvjetima i uložio u nesiguran turistički posao. Čisti kriminal. Za svakoga samo ne i za Slavka Linića. A da i Slavku Liniću prijeti Povjerenstvo za sukob interesa može se sagledati iz činjenice kako se za manji ili nešto veći iznos kuna već godinama i mjesecima sudi Ivi Sanaderu i Nadanu Vidoševiću. Pa valjda se u demokraciji podrazumijeva da smo svi jednaki pred javnošću i zakonom. Ili su možda neki jednakiji!?
https://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/01/linic1_05.jpg
• U medijima je „Vladin izvor“ odluku za Josipa Perkovića nazvao državnim udarom. Koji je izveden „pištoljem na vodu“. Analitičari zbog izričaja i metafore kažu da je izvor sam predsjednik Vlade Zoran Milanović.
 
• I Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u dva slučaja postupilo je suprotno izričitoj odredbi iz Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a i time se otvoreno suprotstavilo Njemačkoj, državi koja je izdala europski uhidbeni nalog za jugoslavenske udbaše Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Postupak ŽDO-a u Velikoj Gorici o nedjelovanju je, blago rečeno, skandalozan, no postupak ŽDO-a Zagreb je nekoliko puta više – skandalozan. Time se izravno krši zakon i pogoduje udbaškoj kliki koja je vladala Hrvatskom od 1945. do 1990., a ovim i ovakvim sinkroniziranim činima i (ne)djelovanjima očito je ta se udbaška hobotnica regenerirala i ponovno vlada Hrvatskom. Zato će jako dugo i jako snažno odjekivati riječi njemačkoga demokršćanina Manfreda Webera, potpredsjednika Europskog parlamenta, kako je uplitanje Hrvatske vlade u sudbena pitanja i kritiziranje sudaca potpuno neprihvatljivo.
 
• Glasnogovornik Županijskoga suda u Velikoj Gorici je sudac Ante Zeljko. Radi se o sucu koji je kao predsjednik Županijskoga suda u Vukovaru kod ispitivanja Srba za ratne zločine u Vukovaru sve činio samo da budu oslobođeni. Nadalje, s dužnosti predsjednika Županijskoga suda u Vukovaru razriješen je jer je lažno svjedočio oko sestrine stručne spreme. To je isti onaj sudac koji je nasilno za suca Županijskog suda kandidirao Miloša Vojnovića, koji je bio visoki pravosudni dužnosnik tijekom okupacije dijela Republike Hrvatske, tj. u vrijeme trajanja tzv. krajine. Sličan je slučaj i sa zamjenikom suca Zeljka, Nikolom Bešenskim, koji je 1995. doselio iz Vojvodine u Vukovar.  
 
• Pogledajmo i kako se zovu članice Izvanraspravnoga vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici koje su Zdravka Mustača proglasile slobodnim čovjekom: Jadranka Kos, Aleksandra Holjevac, Ljilja Bebić i Gordana Paljevec.
 
• Kada se hrvatska nenarodna i neoudbaška vlast ovako poigrava s europskim uhidbenim nalogom, onda se može smatrati „normalnim“ kako se ponaša susjedno srbijansko pravosuđe koje se smije pravdi i svima onima koji su nastradali u Lovasu od četničke ruke.
 
• Titin skojevac Goran Radman ruši sve hrvatsko na Prisavlju. Uništava ga u korijenu. Nakon što je smijenio sve domoljubne urednike i novinare u maniri Josepha Goebbelsa i zaposlio sve one koje je Partija naredila, na red su došla i dopisništva diljem Hrvatske i BiH. „Odlukom glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije“, dakle nedemokratski, Radman je da ukinuo dopisništva u Sarajevu i Mostaru, a nakon toga i 11 dopisništava po Hrvatskoj. U BiH je ukinuo dopisništva samo za to što za njega ništa ne znače Hrvati u BiH. Očito da i on, poput Stipe Mesića i Ive Josipovića, misli kako se oni samo moraju klanjati u Sarajevu. I tosve dotle dok zadnji Hrvat ne napusti Bosnu. A u Hrvatskoj Radman ukida dopisništva u onim mjestima gdje SDP ne pobjeđuje (iznimka je samo Koprivnica), jer Karlovac, Nova Gradiška, Sisak, Virovitica, Metković, Požega, Slavonski Brod, Županja, Gospić i Krapina su mjesta u kojima je HDZ najjači. Jer da nije tako, ukidala bi se dopisništva u Varaždinu, Čakovcu ili Puli. Sam izgovor za štednju ne drži vodu.
 
Mirando Mrsić, ministar nečega, kaže da je „zakon usaglašen“.
 
Branko Radun, srbijanski povjesničar, politički analitičar i urednik mrežnog magazina Vidovdan.org., piše u beogradskoj Politici. I to uglavnom protiv Hrvatske i Hrvata. U zadnjem napisu o Bobu Dylanu pozvao je Srbiju na obračun s Hrvatskom i Srbe na obračun s Hrvatima.Povod Radunu je skoro pokretanje tužbe pariškoga suda protiv američkog državljanina Roberta Alena Zimmermana kojega je tužila hrvatska zajednica u Francuskoj, jer je rekao: „Ako vam je Ku Klux Klan u krvi, crnci to mogu osjetiti, čak i danas. Baš kao što Židovi mogu osjetiti krv nacista, a Srbi krv Hrvata“.Evo što je u obranu Dylana napisao Radun: „Situacija je danas takva da je Hrvatska spremna i tužbama se boriti protiv povijesne istine da su Srbi u NDH bili tretirani kao Židovi od nacista, dok Srbi (u Srbiji i izvan nje) nisu spremni s druge strane tu i takvu istinu podržati i na blaži i manje radikalan način. Sramotno je za srbijanske medije da je čak i u zagrebačkom ,,Jutarnjem listu” objavljen komentar Jurice Pavičića koji govori da je Dylan govorio istinu kad je riječ o patološki mrziteljskom odnosu prema Srbima“; „Može li Dylan u ovoj borbi s hrvatskom nacionalističkom kampanjom ostati usamljen? Ne, nipošto. Dužnost je svakoga tko se bavi povijesnom istinom o genocidu nad Srbima u NDH u Drugomu svjetskom ratu i o progonu krajiških Srba 1995. pomoći američkoj rock legendi da ustraje na onome što je izjavio. Naročito je dužnost Srba i srbijanske vlade da podrže Dylana na svaki način u borbi i za istinu o Srbima o kojoj se danas tako malo govori. Svaka organizirana i samosvjesna zajednica koja je preživjela takvo stravično mučeništvo i patnje kao nebeski bi dar doživjela izjavu globalno poznatog pjevača i kompozitora. Svakako bi maksimalno iskoristila šansu i da marginaliziranu i potisnutu istinu o zločinima i nepravdama preko nekog ovako poznatog promovira u svijetu“; „No i pored svih poraza i svih povjerenika globalizma koji su instalirani u naše medije, kulturu i znanost, vjerujemo da se nešto ipak može učiniti. Barem neka tužba za progon ćirilice od grupe građana ili barem orden za Dylana. Toliko dugujemo njemu, ali i sebi kako bismo sačuvali ostatke nacionalnog dostojanstva i samopoštovanja“.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSsXCGWuthTdMAJZLRqfs87GuoQu8sLmrV-k32pt-fWRMKyUhD8
Branko Radun
 
• Zavod za zaštitu kulturno-povijesnoga i prirodnog nasljeđa tzv. Republike srpske, na čelu s v.d. direktorom Slobodanom Nagradićem, protivi se postavljanju stećaka na svjetsku listu zaštite kulturne baštine. Njegov se zavod protivi tomu što ti stećci imaju „karakter Crkve bosanske“ (dominirajući utjecaj na stećkima), i što su proizvod ili posljedica „katoličko-zapadnog utjecaja“, a ne „istočno-pravoslavnog utjecaja“. Srbima iz BiH smeta i formulacija o „interkonfesionalnosti stećaka“. Zasad je nominirano 30 nekropola stećaka, od čega su 22 iz BiH, po tri iz Srbije i Crne Gore, i dvije nekropole iz Hrvatske. Od oko 70.000 evidentiranih stećaka, u BiH se nalazi čak 60.000, na drugom mjestu je Hrvatska s oko 4400, na trećem Srbija (4100) i Crna Gora (3100). Po brojnosti prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka. Od 22 stećka u BiH, njih šest nalazi se u hrvatskom dijelu ove zemlje (Konjic, Kupres, Donje Breške kod Tuzle, Ljubuški, Novi Travnik i dva kod Stoca).
 
• Naši bezbožnički mediji javljaju kako papa Franjo „svojim potezima gotovo iz dana u dan oduševljava svijet, a to je učinio, kada je tijekom mise u Sikstinskoj kapeli krstio 32 djece, među kojima je bila i sedmomjesečna djevojčica bračnog para koji nije vjenčan u crkvi“. Kao da je to novina! Svakako da nije. Kako nisu kršteni niti ne znaju. U Katoličkoj Crkvi svećenici su krstili svu djecu, i onu čiji su se roditelji vjenčali u crkvi, kao i onu čiji se roditelji iz nekih razloga nisu vjenčali u crkvi. Djeca su Dar Božji!
 
• Očito da je moralo proći preko 22 godine da hrvatske vlasti pokrenu postupak protiv četnika Saše Počuče, koji je 1991. kao devetnaestogodišnjak zaslužio epitet "najzloglasnijega čuvara" četničkog zatvora u Kninu. Osim Počuče u zvjerskom mučenju zarobljenih Hrvata još su se "istaknuli" i ovi čuvari milicajca Mile Martića: Rambo, Đorđe Božović-Giška, Bosanac-Legenda, Branko Kapetan-Strašni, Brkica, Čedo Budisavljavić, Dule, Duško-Mali, Milan Jelača, Dušan Kleut, Željko Knežević, Đoko Krneta, Boško Mašić, Zdravko Novaković, Srđan Potkonjak, Iso Potkonjak, Suad Šalov, Momčilo Zoraja, zapovjednik zatvora, kapetan Milan Veselinović i njegov zamjenik Jovica Novaković.
 
• Još nikome nije jasno kako tvrtka od strateškog značaja, solventna,likvidna i bez dugova može u stečaj. A upravo to se dogodilo Imunološkom zavodu. Od strane Hrvatske narodne stranke, kod koje ovo „Hrvatske“ još od utemeljiteljice Savke Dabčević Kučar jako strši. Zavod je strateški bez kojega ne bismo imali vlastitih krvnih i drugih pripravaka, već bi ih morali i trebali kupovati vani po enormnim cijenama. Zavod je strateški i za to jer se njima čuva genetika hrvatskoga naroda. Sve je drugo je zasad neuspio pokušaj pljačke i najobičniji kriminal.
 
• HNS je u žarištu događanja i zbog izbacivanja Radimira Čačića iz stranke od strane njegove dojučerašnje miljenice Vesne Pusić. Znajući Čačića problemi oko ove strančice tek slijede.
 
• Kad smo kod riječi „strateški“, onda moramo spomenuti i Tvornicu mineralnih gnojiva Petrokemiju iz Kutine koju se također želi „ras)prodati, a ona je strateški važna za hrvatsko poljodjelstvo. Za one koji ne znaju, nalazi se na izvanrednom položaju gdje u krugu od 500 kilometara može i mora zadovoljavati potrebe za mineralnim gnojivom. To znači da se gnojivo iz Kutine može i mora prodavati u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Mađarskoj, Rumunjskoj, pa čak i u Slovačkoj i Češkoj. Oni koji ju žele prodati pokušavaju to opravdati gubitcima. Gubitaka ima i oni dolaze od INA-e i skupoga plina. Isto kao što je skupim plinom ova aktualna hrvatska vlast uništila gospodarstvo u Šibeniku (TLM) i tvornicu Aluminija u Mostaru, sada taj isti skupi neindustrijski plin koristi kao razlog prodaje Petrokemije. Ako je istina da je skupi plin glavni krivac za gubitke u Kutini, onda nema potrebe prodavati Petrokemiju Austrijancima ili Mađarima, jer će i njima to biti gubitak. A da je su to lažna obrazloženja, upravo pokazuje veliki interes naših sjevernih susjeda za kupnju Petrokemije. Ne za to da ona radi i da se razvija, nego da se uguši. Time će svaki kupac kupiti novo tržište u rasponu od 500 kilometara od Kutine. To je cijela priča.
https://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/01/logo.png
• "U Hrvatskim Poljanama oskrnavljeno katoličko groblje kod Tuzle. Nepoznati počinitelji oskrnavili su 20 grobova na katoličkom groblju Sveti Josip Radnik u mjestu Hrvatska Poljana kod Tuzle. Iz Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona Srni je potvrđeno da je policija danas primila dojavu o ovom slučaju i da je izvršen očevid. Slučaj je policiji prijavio mještanin koji živi u blizini groblja, navodeći da je primijetio iščupane kipove i gipsane vaze. Incident se dogodio u četvrtak 9. siječnja i treći je takav slučaj u posljednjih 20-ak dana – podsjećaju mediji". Ovako je Dnevni avaz prenio vijest o napadu na tuzlanske Hrvate. Kako se radi o stalnim pritiscima na Hrvate u Federaciji BiH od strane Bošnjaka-muslimana, zanimljiviji dio vijesti je to što je to prenijela srpska agencija Srna, a ne bošnjačka „službena“ agencija Anadolija ili hrvatska Hina.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Vlada napokon može slobodno disati

HF

Cvitan između HDZ-a i Mosta

HF

Milanović protiv lažne politike Plenkovićeva HDZ-a

hrvatski-fokus

DEMOKRACIJA NA DJELU – Referendum na policiji! Zašto ne?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više