Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

ČETIRI GODINE KASNIJE – Evidencija Janjičar

U Jugoslaviji je bilo potkradanje, u demokratskoj Hrvatskoj – otvorena pljačka

Obmana javnosti provedena je ranih 90-ih. Tada su Josip Perković i družina umjesto srbijanske agenture i doušničke mreže Udbe ponudili drugačije evidencije, nastale za potrebe kompromitiranja političkih protivnika. Tako je u veljači 2006. objavljen u Nacionalu sumnjiv popis jugoslavenske doušničke mreže u RH, dokument SIS-a klasificiran kao državna tajna, pod naslovom “Operativna akcija Janjičar“. Kao naručitelji popisa imenovani su Ivan Vekić, Gojko Šušak, Josip Perković i Jerko Vukas. Evo su prošle mnoge godine i nitko u državi nije osporio tu problematičnu listu, što je zaista zabrinjavajuće.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/04/05/slucaj-perkovic-.jpg
Informacije iz Nacionala označimo (n1) – (n7).
(n1) Popis sadrži oko dvije tisuće osoba koje je SIS evidentirao kao suradnike KOS-a.
istina: Originalnu evidenciju činilo je više tekstualnih datoteka na nekoliko računala. Kumulacija je kopirana na neispravne diskete i zatvorena, a onda naknadno proizvoljno reducirana za oko 180 osoba.
(n2) Evidencija je stvarana od 1991. do početka Oluje
istina: Ta pogrješka ukazuje na Nacionalov izvor. Riječ je o osobi koja je ušla u SIS tek 1995. Evidencija je stvarana samo jednu godinu. Tijekom 1993. izvršene su manje korekcije i ručna sortiranja selidbom zapisa unutar datoteka i to je sve.
(n3) Evidencija je navodno izgrađena na temelju informacija prikupljenih na terenu i dokumenata KOS-a, koji su pali u ruke HV-a tijekom rata.
istina: Što je s dokumentima SDS-a, kojeg je vodio Perković? Koji su svi bili dostupni, jer je SDS preimenovan u SZUP. Kao i sve evidencije, tako su i evidenciju Janjičar načinile cure sa osnovnom i srednjom školom, dok su muškarci hodali od birtije do birtije i glumatali prekaljene operativce iz američkih filmova. Čest editor u tome vremenu bio je Word Perfect na DOS platformi, što je kasnije otežavalo računalnu migraciju evidencija.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/03/SOA_(logo).jpg/200px-SOA_(logo).jpghttps://www.soa.hr/galerija/3/m/Logo-SZUPa.jpg
(n4) Nacional bira interpretaciju “da je tadašnja UDBA koja je djelovala na području Hrvatske gotovo potpuno prešla na stranu nove vlasti i nastavila raditi kao Služba državne sigurnosti (SDS) MUP-a Hrvatske”.
istina: Nacionalov izvor pokušava sakriti činjenicu o direktnoj konverziji SRH/RH. Udba je jednostavno preimenovana i nastavila raditi što je i radila.
(n5) Nacional navodi sukob Udbe i KOS-a.
istina: Nije bilo nikakvog sukoba Udbe i KOS-a. Agenti i njihovi doušnici nastavili su se družiti na kavicama. Igrali su na sigurno i pripremali odstupnice za različite rasplete. Tek kada netko nekome osobno nije pasao, potezale su se njegove obavještajne veze, češće s KOS-om nego sa Udbom koja je praktično vodila državu.
(n6) Krupne ribe su Imra Agotić, Rahim Ademi i Branko Borković
istina: Krupne ribe su izostavljene. Agotić je dodan naknadno, zbog uvjerljivosti. U širem popisu nije bilo Ademija, a našao se na suženom. Kome je tada hitno zatrebala Ademijeva kompromitacija? Mnoge osobe pojavile su se tek na reduciranom popisu, načinjenom nakon zatvaranja evidencije. Borković se javlja i na originalnoj listi, ali je dodan nakon što je iskazao nezadovoljstvo glede odnosa državne vrhuške prema obrani Vukovara. Zamislite tu bezobraštinu – jugoslavenska agentura stvarala se skoro pedeset godina, a onda pronađu kvalitetnog spavača koji će godinama kasnije dobiti nadimak Mladi(!) Jastreb! Na popis su stavljani neki djelatnici teritorijalnih ureda obrane, koji su morali linijom posla otvoriti svoje evidencije svakom djelatniku KOS-a. Zanimljivo, u evidenciju je uključen popis masovne promatračko-izviđačke organizacije KOS-a na području Đakova. Zašto je ta sirotinja toliko važna? Jer, kada idemo tom logikom, cijela država bila je pod nadzorom Udbe i KOS-a.
(n7) Generira se dojam da su akciju proveli visokokvalificirani kadrovi.
istina: O upitnoj stručnosti samog Perkovića otvoreno je progovorio Zlatan Anić, nekada načelnik SIS centra Zagreb. Lako je bilo za Jugoslavije loviti “pjevače”. Koga ne registrira osnovna škola, dolazi srednja, lokalni doušnik iz ulice, a nakon toga niz slojeva države. Tko prođe tri sloja, svaka čast. Udbaš lagodno sjedi u uredu ili obližnjoj birtiji i čeka prijavu.
Nesretna direktna konverzija komunističke republike u državu divljeg kapitalizma produžila je život skupoj kasti društvenih nametnika, koji su postavili RH na posve krive temelje. Što ono reče beogradski odvjetnik Srđa Popović? U SRH je imao osjećaj policijske države. A takva SRH proklamirana je u RH bez ikakvih stvarnih promjena. Korupcija je prenesena iz SRH, a onda je još izostao savezni nadzor. To više nije bilo potkradanje, to se pretvorilo u otvorenu pljačku.

Tvrtko Dolić, 1. srpnja 2010.

Povezani članci

Knjige su palili agresori na Hrvatsku

HF

Kako zbrinuti etičkog veleizdajnika?

HF

Promašene Đikićeve loptice

HF

Povjerenstvo ili pokušaj revizije povijesti

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...