HrvatskaTo Hrvatska je, Dante Alighieri! by HF05/02/2014 Mojoj Beatrice Oh, Dante, Dante, iz groba se digni, Prošetaj rajem svoje mašte bujne, U mašti svojoj i do pakla stigni I promjene mu vidi osebujne. U mašti svojoj čistilište zbriši, Jer moja mis’o ljudima ga ote; Pergamen uzmi i ponovno piši Divote nove i nove strahote. U raju svom ćeš naći vojsku brojnu, Nad kojom barjak trobojni leprša I čut ćeš njenu pjesmu milopojnu S panonske ravni i dinarskog krša. Pred vojskom tom ćeš spazit divno lice Nad kojim SUNCE zanosno treperi, Al’ ovo nije tvoja Beatrice, To Hrvatska je, Dante Alighieri! To Hrvatska je izmučena moja Stala pred vojskom, koja nema vođe, Al' nek se smiri radoznalost tvoja Prije neg noga do pakla ti dođe. Ne pitaj: "Zašto vojska ovolika Bez vođe stoji pred Božanskim likom?" To redovi su novih mučenika, Poklane žrtve svojim izdajnikom. Pričekaj, Dante, dok u pak'o siđeš, Tamo ćeš naći pastira i vuka I dobro motri, kad ih mimoiđeš, Da l' izdajna im još se stiska ruka? Tamo ćeš naći mnoga nova lica, Moćnika nekad, sada mizernika, Tamo ćeš naći novih ubojica I novih Juda, novih izdajnika. Oh ne čudi se, Dante, nego piši Imena slavna u pakao novi, Iz pakla svoga ime Jude zbriši, Na njeg'vo mjesto nove Jude zovi. Sva mjesta, što u paklu prazna stoje, Ostavi, Dante, dok ja pođem s tobom, Da na njih stavim mučitelje svoje, Što Hrvatsku mi učiniše grobom. …A kad pred Božje pristupimo lice, Gdje VJEČNO SUNCE zanosno treperi, Tad zagrlit ću voju Beatrice, Hrvatsku moju, Dante Alighieri. Žarko Dugandžić (iz zbirke Hrvatska dio raja)