HrvatskaHRVATSKI DIVOVI by HF25/02/2014 Uvijek i sve za Hrvatsku Bila su polja zlatna, snažila dušu i srce, naroda Slavonske ravni, Hrvatske drevne ravnice. Sinovi velike ravni, orali njive su rodne – obiljem vraćale brazde i njive cvjetale plodne Resile djevojke jedre, čipka od starog zlata- od milja niske đerdana, sjale bjelinom vrata. Miris zreloga žita, blažio oči i lica- čežnjivo bujale grudi, Slavonskih ljepotica. S proštenja kićene trojke, pitomim zvonile sokakom i topla bećarska pjesma, dugo širila zrakom. Zastale košulje bijele, na topot vranca u kasu, Glasnika pratio vjetar i strepnja kobna u glasu. Granicom Dunava plavog, selima velike ravni, zloguko kriještale ptice i oblak dizao tavni. Iz vječitog mraka, iz tmine, valjala sila Zloga; selima tuđim, izdanci Srpstva zlosretnoga. Bauljao pogan svijet, zadojen mržnjom, lišen dostojanstva; Crvena gazila petokraka, vjekovna Hrvatska prostransva. Gorjeli Bogdanovci, Marinci, Nuštar… Nestajale u vatri, kuće, staje, ambari… Crkve… Sotin, Lovas, Tovarnik… brojali umorene, obečašćene… Nije da nisu starci dizali onemoćale ruke i majke preklinjale… Zaludu starica klela i žene vapile da im prekrate muke. Nizinom obezglavljeno tulila stoka i batrgala izmrcvarena tjelesa. Iz Srbije plazile nakarade, zlo svake vrste; preko Negoslavaca, Borova Sela, Bobote, Vere na Sveto tlo, pohlepno, duge pružali prste; s Istoka vršila horda; zlodjela uzvršila mjera! Odjek minulih dana dobivao obris. Nosio miris doma! Žetvi, tamburaša, proštenja… Sjećanja na pobijene, živa, otvorena rana! Kroz kukuruzišta svitanjima ranim, nečujno promicali šutljivi ratnici. Zanavijek ozlojeđeni, s krunicom oko vrata, brzali stazama znanim. Vrijeme gnjeva imalo svoje dane! Gledano očima neba, pravda je prevaga bila, a ljubav uteg, mjerilo svega. Kad takvo doba bane, zemlja trostruko vraća; za miris zreloga žita, crkvenih zvona zvuke, za tople riječi pjesme i brižne staračke ruke. Slavonska ratišta branila nepokolebljiva sila-djevojke i momci; bez straha do samoga kraja. Bez uzmaka, do zadnjega daha! Ta polja sjajnija od zlata, obranili divovi-golobradi borci! Duga je poslije vladala šutnja, a teške padale kiše; Domovina Hrvatska, taj san i žudnja, bila je tu! Svoja i ničija više! Sve dobro što bješe, imalo ishodište; pamćenje jednoga naroda – ponosa, slave, sinova i kćeriju kraljevskoga roda o kojima povijest odavna se piše; Uvijek i sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku, ni za što!* U veličanstvenoj i svetoj postojbini svojih pradjedova, Slobodno živjeti, Hrvatom se zvati! U lijepoj i napaćenoj zemlji, Bog i Hrvati! Posvećeno svima koji su branili Slavoniju *Citat s groba pokojnog predsjednika Franje Tuđmana Zdenka Bilobrk