Bosna, iz koje će ljiljan izrasti iz grba Mnogi su od nas na bojištu pali Sred gustih šuma i vrletnih kosa, Mi ratnici smo legendarnih H.O.S.-a K’o bedem živi na braniku stali. Ljubav je naša i od smrti jača, Jer Hrvatskoj smo svoju mladost dali; Pred stijegom H.O.S.-a i čelik se tali I zemlja drhti kuda H.O.S. korača. Nek nebo padne, nek nestane sunca, Nek pakao se digne suprot nama, Nek smrt nas kosi, nek nas siječe kama, Mi isto ćemo stići do vrhunca. Tad ćemo pitat agresore naše, Da prisjete se na kreševa ljuta U kojima su nebrojeno puta U bijegu kleli i H.O.S. i ustaše. Neka se sjete, kad ih steže strava, Čim stijeg im H.O.S.-a pred očima sine, Nek sakriju se s onu stranu Drine I ne gledaju gdje utiječe Sava. Nek prisjete se strahote i jeze, Gdje se i mrtvi skrivaju od straha, Gdje krv se lije do zadnjega daha, Gdje handžar H.O.S.-a nit života veze. Nek prisjete se i za vječno doba Ne gaze vodu, što se zove Drina, Jer hladna Drina crna je sudbina I voda njena dublja je od groba. Nek jednom shvate, da je zemlja Bosna Dijadem cvjetni Krista i Alaha, Koji se brani do zadnjega daha, Jer gorda Bosna vječno je prkosna. U njoj će ljiljan izrasti iz grba I trobojnica do neba se viti, Pod njom će Bosna najsretnija biti, K’o Kristal čista, bez jednoga Srba. Žarko Dugandžić