Priča iz Zagreba

Dok smo ratovali, Zagreb su nam preuzeli

 

 

I, dok se odvijala devedesetih čudna smjena

iz Zagreba prema ratnoj fronti; domoljuba

boraca mladih, punih ljubavi za domovinu

za obranu svog svetog s željom neiskvarenom

sveg najmilijeg; domom, ulicom, sestrom, majkom…

 

U isto vrijeme prema Zagrebu nahrupe –

horde lažnih domoljuba, iz svijeta i s planina

neki pod izlikom prognanika-izbjeglice

drugi po pozivu ranije pristiglih, svojima

već lukavo uhljebljenih na dobrim položajima.

I, onda se svi u čoporu baciše zdušno

kao izgladnjeli vukovi na ranjenog jelena

na nebranjeni glavni grad Lijepe naše

na političke položaje, tvornice, naše stanove…

njih stotine i stalno niču odnekud prinove.

 

Gradom haraju i snajperisti, petokolonaši, hijene

mutnih očiju vrebaju svoj lak plijen

pritišću političare i medije čudnim izjavama

stvaraju psihozu, siju paniku i pomutnju

vodu mute da ostvare, svoju zlu slutnju.

 

A, pravi ljudi, dečki iz moje ulice se bore

tamo negdje na Istoku u smrznutim rovovima

nesvjesni da se doma odvija još gori rat

zaposjedaju im hijene svoja nova mjesta i trone

kad će se oni vratiti, bit' će stranci u gradu svome.

 

Dragutin Dubravčić