Izborni sustav proizvodi negativnu kadrovsku selekciju

Demokracija ne stanuje u hrvatskim političkim strankama

Jedan od najtežih problema hrvatske demokracije svakako su nedemokratske političke stranke i izborni sustav koji proizvodi negativnu kadrovsku selekciju. S obzirom da u višestranačkom političkom sustavu političke stranke obnašaju vlast u ime naroda da bi ta vlast bila demokratska nužno je postojanje pretpostavke da su političke stranke demokratske a ne autokratske. Na žalost, u Hrvatskoj političke stranke su autokratske – predsjedničke, u kojima je sva vlast u rukama predsjednika stranke. Predsjednik stranke sastavlja i potpisuje sve liste za izbor narodnih predstavnika na svim razinama vlasti. U svim strankama nažalost, kriteriji su isti ili vrlo slični. Predsjednik bira ulizice, poltrone, poslušne i u pravilu nesposobne.

Kako birači biraju stranku i nositelja liste koji je u pravilu predsjednik stranke, oni ustvari ni ne znaju koga su npr. izabrali u Hrvatski sabor. Kada se gledaju sastavi Hrvatskog sabora vidi se da je svaki novi Sabor lošiji, da je sve manje u njemu zastupnika koji predstavljaju interese birača i naroda. Sabor je pretvoren u glasačku stranačku mašinu tako da je više kazalište nego tijelo odlučivanja o bitnim nacionalnim interesima. O tom problemu govori se i piše već godinama. Više puta su pokrenute inicijative da se mijenja izborni sustav odnosno da se ukine svemoć predsjednika stranaka odnosno da se otvori mogućnost da građani svojim glasom neposredno izabiru svoje predstavnike a ne samo stranačku listu. Međutim, uvijek su najjače stranke blokirale takve promjene jer im sadašnji izborni sustav odgovara. Osim toga, s obzirom da u Hrvatskoj postoji preko stotinu hrvatskih stranaka i da se na izborima pojavljuju mnogobrojne stranačke liste ali i nestranačke liste, u svakim izborima te liste koje ne prolaze izborni prag od 5 % dobiju oko 20-30 % glasova birača izašlih na izbore. Paradoksalno je da po sadašnjem izbornom sustavu ti glasovi koji su građani dali protiv glavnih stranaka bilo vladajućih bilo oporbenih na kraju se pribrajaju njima. Tako da građanin koji je glasao protiv SDP ili HDZ manipulacijom izbornog sistema ustvari glasa za one protiv kojih je glasovao.

U svim političkim strankama zato je najvažnija borba tko će biti predsjednik stranke. U toj bespoštenoj borbi eliminiraju se na ne demokratski način svi potencijalni konkurenti, tako da i načelo po formi demokratskog izbora predsjednika stranke, po načelu jedan član stanke jedan glas ne znači demokratizaciju stranke. Npr. predsjednik SDP-a Zoran Milanović eliminirao je sve potencijalne konkurente tako da nema opasnosti da neće biti izabran po načelu jedan član stranke jedan glas. Nema više u SDP-u ni Mate Arlovića, bez sumnje jednog od ključnih ljudi uspona SDP-a i najboljeg zastupnika kojeg je ikada imao SDP. Nema više ni Milana Bandića koji je najjzaslužniji za pobjedu SDP-a na više izbora jer je osvojio Zagreb i više puta pobijedio na izborima. Nema više ni Ljube Jurčića vrsnog stručnjaka koji je bio za vrijeme Račana kandidat za premijera Vlade. Marginalizirani su i faktično nestali iz politike i ključni ljudi uspona SDP-a i istinski socijaldemokrati Željka Antunović i Davorko Vidović. Tonino Picula je poslan u Europski parlament. U Zagrebu se išlo na raspuštanje gradske organizacije i direktnom intervencijom Milanovića spriječena je kandidatura za gradonačelnika Davora Bernardića koji je na demokratski način kandidiran. Iz stranke je izbačena gospođa Kolarić jer je javno rekla istinu vezano za Lex Perković iako je stranka na kraju morala priznati da je pogriješila i mijenjati zakon, dakle, napraviti ono što je tražila gospođa Kolarić, ona je izbačena iz stranke bez prava da se brani.

U Hrvatskoj narodnoj stranci godinama je vladalo dvovlašće između Vesne Pusić i Radimira Čačića koji su vladali kao veliki prijatelji koji se drže za ruke, koji su se izmjenjivali na vlasti i izgledalo je da vlada idila i privatno i politički. Međutim, u borbi za vlast, u želji da bude prva i jednino prva Vesna Pusić je izbacila iz stranke na ne demokratski način Radimira Čačića bez prava žalbe. Izbacila je i sve one koji su kritizirali takav ne demokratski postupak. Prije toga izbačen je i Dragutin Lesar koji je kasnije osnovao uspješnu Laburističku stranku. Iz Vlade je izbačena i Mirela Holy koja je osnovala novu stranku ORAH. Milan Kujundžić koji je sa svega sto glasova izgubio na predsjedničkim izborima u HDZ-u otišao je iz HDZ-a i osnovao novu stranku jer kako tvrdi HDZ nije izvršio obećanje da će u roku godine dana provesti nove stranačke izbore na načelu jedan član stranke jedan glas. I u HDZ je raspuštena gradska organizacija na demokratski način izabrana, a izbačena je bivša potpredsjednica Jadranka Kosor.

Zbog svih tih i mnogih drugih razloga može se konstatirati da su glavni problemi u Hrvatskoj ne demokratske političke stranke ustrojene na predsjedničkom sustavu u kojem je sva vlast u rukama predsjednika stranke i u kojima nema stvarne demokracije i demokratskog političkog života. Takvi odnosi iz stranaka prenose se na državnu vlast. Danas imamo koalicijsku Vladu u kojoj su ministri, ljudi koji nemaju iskustva i znanja i koji su na ta mjesta došla voljom predsjednika stranke koji je izbrao podobne i poslušne a ne sposobne i odlučne. I u Sabor imamo uglavnom "klimavce" bez vlastitog stava. Predsjednik Milanović je autokratski rekao da dok je on predsjednik neće biti referenduma o Vukovaru čime je poništio 650 tisuća potpisa građana i umjesto Ustavnog suda i Sabora donio odluku. Zato se događa apsurd da već više mjeseci Hrvatski sabor ne stavlja na dnevni red odluku o raspisivanju referenduma, jer Peđa Grbin predsjednik Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav ne želi staviti na sjednicu Odbora tu inicijativu kako se ne bi zamjerio svome šefu.

Dakle, država ne funkcionira demokratski. Ni novi izbori ne će promijeniti to stanje bez obzira tko će doći na vlast ukoliko se prije izbora ne promijeni izborni sustav. Postoje različiti modeli demokratskih izbornih sustava. Ne treba otkrivati "toplu vodu", npr. vrlo je dobar njemački izborni sustav jer on omogućava da građanin birač ima pravo glasa tako da ne glasa samo za stranku nego i za konkretnog čovjeka tako da u Njemačkoj ne može biti nitko izbran voljom predsjednika stranke a bez izbora birača. Koliko je i mala promjena izbornog sustava prema demokratizaciji bila korisna pokazuju i izbori za Europski parlament. Tu je ugrađena mogućnost da birač bira ne samo listu nego i da se odluči za svog kandidata sa liste tako da je omogućeno da i zadnji sa liste može biti izabran a prvi koji ne dobije dovoljan broj glasova može propasti. Kada bi se unijela barem takva promjena za naredne izbore ona bi dosta značila u demokratizaciji hrvatskog političkog sustava i mogućnosti da građani biraju a ne samo glasuju. Međutim, ta promjena nije dovoljna iako je ona korisna. Hrvatska neće izaći iz političke krize dok se ne promijeni izborni Zakon i Zakon o političkim strankama.

Drugo bitno pitanje hrvatske demokracije je proces napuštanja dvostranačkog sustava u Hrvatskoj. Padom rejting najjačim strankama otvorila mogućnost za nove političke stranke koje nisu u koaliciji sa najjačim strankama. Sada na hrvatskoj političkoj sceni postoje dva stranačka bloka, Kukuriku koalicija koju čine SDP, HNS, IDS i stranka umirovljenika te HDZ-ova koalicija koju čine pored HDZ-a, HSS, HSP dr. Ante Starčević te još jedna umirovljenička stranka. Postoje dvije sve značajnije stranke: Hrvatski laburisti na ljevici i HDSSB na desnici. Ovih mjeseci stvorene su i tri nove političke grupacije: Savez za Hrvatsku od šest stranka na desnici i Nacionalni forum Nikice Gabrića na centru i ORAH Mirele Holy na ljevici sa šansama da uđu u Hrvatski sabor. Prvi test bit će europski izbori koji će pokazati hoće li Hrvatska sa dvostranačja ići prema višestranačju. Da bi politički sustav bio demokratski trebalo bi otvoriti raspravu o još jednom problemu. U nekim demokratskim državama zabranjene su prijeizborne koalicije. Dozvoljeno je samo poslijeizborno koaliranje.

Vjerojatno u nas nije moguće zabraniti prijeizborno koaliranje, tako da treba očekivati da će se stvarati novi savezi i nove koalicije vrlo raznorodnih stranaka što opet za demokratski život nije dobro jer se onda izbori svode na golu borbu za vlast. Stvaraju se tzv. ne principijelne koalicije, na običnoj trgovini a ne na zajedničkom programu. Zato se izborne kampanje pretvaraju u borbu osobnosti, raspravlja se o karakteru, izgledu, oblačenju i privatnom životu kandidata a ne o tome što su u životu napravili, kakve programe nude i kave su im sposobnosti za rješavanje nagomilanih problema. Krajnji je trenutak da se pokrenu i stručne i političke rasprave o nužnosti promjene izbornog sustava i Zakona o političkim stranaka kao pretpostavci otklanjanja glavnih uzroka velikih problema u demokratskom životu Hrvatske.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički tjednik