Domovino draga, najljepša si za me

Nit' se Hajduk pljuje, ni Dinamo blati

 

 

Ni pogana usta koju mržnja sije,

ni bodež u ruci, zatvorena vrata,

lažan susjed koj' se podlo smije,

oduzeti ne će… vjeru od Hrvata.

Čak ni kora kruha poklonjena nije,

kamen, gruda zemlje po kojoj se hoda,

ispisana krvlju stečena sloboda,

ponosno se čuva… i na stijegu vije.

 

Po šumi je nekad zavijao vuk,

zagorske su pune bile ploda kleti

pa je čak u pjesmi zavladao muk

a istine prave… nit' povijest se sjeti.

 

Još ih malo ima što govore smjelo,

što disati mogu domoljubno, čisto,

zato stih nek' bude zapisano djelo

da bi bar u njemu… razmišljati isto.

 

Nit' se Hajduk pljuje,

ni Dinamo blati

sve se SVOJE štuje

ako smo Hrvati!          

 

Razvila se pjesma, ne pjeva o moru,

ne spominje Dunav s ranjene strane,

zatomili Istru, ravnicu i goru,

domovino draga… najljepša si za me.

 

Franka Fani Kohn Dedović