NEPOZNATO O POZNATOM: Koja je razlika između inteligencije i pameti?

N. Jurak protiv sebe je dobila predstavnike javnih poduzeća, donatore HDZ-a i medije

 

 

 „Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak.

Ona nema pameti.“

N.N.

“Ja nikada ne lažem, možda ponekad ne

govorim istinu, a to je puno pristojnije”.

Andrija Hebrang

 

Mnogi ni na dan danas nisu razumjeli Herbrangovu izjavu: “Ja nikada ne lažem, možda ponekad ne govorim istinu, a to je puno pristojnije”. Brzanjem na zaključak, Hebrangovu izjavu mnogi još uvijek smatraju dokazom da je Andrija Hebrang lažac. Hebrang zapravo samo tvrdi da on svjesno ne laže ali da, kao svaki pametan čovjek, ponekad prešuti istinu. Čini to svaka pametna i dobronamjerna osoba da bi izbjegala veće zlo ili kad predpostavlja da bi brutalna istina mogla nekomu nanijeti veliku štetu i bol. Čak se i od optužene osobe ne očekuje da kaže i ono što bi bilo protiv nje same. Prihvaća se i obrana šutnjom. Oni pak koji tvrde da uvijek govore istinu, sebe drže neprevarljivima, vjeruju da uvijek znaju što je istina a neki od njih mogu biti i sadisti koji uživaju u zlostavljanju drugih njihovim „istinama“.

Autor izjave: „Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak. Ona nema pameti“, otkriva obzirnu osobu. Bezobzirna osoba bi rabila svakodnevni govor te bi rekla: Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak. Ona je glupa baba. Kad se pročita cijeli razgovor s Nevenkom Jurak u nedjeljnom Večernjem listu, još ne znamo koliko je inteligentna ali s velikom sigurnošću možemo zaključiti da joj nije bilo pametno reći mnogo toga što je rekla. Novinarki  je odmah na početku razgovora otkrila da je tijekom 2002.i 2003. pokušavala naći posao, da joj se 2004. raspao brak, ostali nepodmireni krediti od 100.000 njemačkih maraka i 40.000 eura i  kuća pod hipotekom. Jer su joj policijski Uskok i Porezna uprava došli u ured Fimi medije već počektom 2010., znači da je za manje od 6 godina uspjela otplatiti dugove i zaraditi gotovo 15 milijuna kuna. To što je  nakon 5 godine istražnog postupka ostala bez tih 15 milijuna kuna, još ne znači da je ostala bez ičega jer kredite i hipoteku na kuću više ne spominje.

 

Krenulo joj je nakon što je za HDZ 2003. odradila neke marketinške poslove besplatno iako tada nije bil članica HDZ-a. Tek kasnije joj je Mladen Barišić donio pristupnicu pa se učlanila u HDZ ali ni kasnije nije bila aktivnom članicom stranke. Posve je razumljivo što i dalje potpuno vjeruje svemu što joj je Barišić govorio. Barišić joj je rekao da je razgovarao s premijerom Ivom Sanaderom te da je premijer rekao da će joj pomoći, ali i da ona mora pomoći njima. I to tako što će oni njoj pronalaziti poslove, a ona će s njima dijeliti svoju dobit.Taj prijedlog joj nije bilo čudan i ne bi bio čudan nikomu nigdje na svijetu. Tomu su se čudili samo licemjeri i članovi HDZ-a koji su imali već uhodane tvrke koje su mogle odraditi mnoge marketniške poslove za HDZ ali te poslove nisu dobivali.

 

Osim toga ona je vjerovala Barišiću a on joj je rekao da joj prenosi što je njemu rekao premijer. Ona sama nije imala nikakve kontakte sa Sanaderom. Na pitanje novinarke: “U trenutku kada krećete u poslove s državnim poduzećima, imate li ikakve kontakte sa Sanaderom?”, Nevenka Jurak odgovara: “Ne. Sa Sanaderom sam imala nekoliko susreta, na razini pozdrava. S njim me 2003. upoznao Mladen Barišić, kada sam njih dvojicu srela u gradu. Prvi službeni susret mene i Sanadera bio je 2003. kada sam u središnjici HDZ-a prezentirala našu ponudu za izbornu kampanju.”

 

N. Jurak odlučno odbacuje kukanje i grizodušje navodnih stradalnika  Sanaderova režima koji su tvrdili da nisu mogli odbiti poslovanje s Fimi medijom. “Na suđenju se čulo i da su državne tvrtke poslovale s vama jer je to po Sanaderovu nalogu od njih tražio Barišić. Jesu li direktori javnih poduzeća mogli odbiti poslovati s vama?, upitala je novinarka. “Naravno da su mogli, definitivno”, odgvorila je Nevenka Jurak. “Ti su ljudi imali funkcije i pristojne plaće. No nije mi jasno zašto su sve tako poslušno radili, kao što se čulo iz njihovih iskaza? Tko te može natjerati da radiš nešto što nije legalno, pa makar to bio i premijer? Uostalom, što im se moglo dogoditi osim da ih se premjesti negdje drugdje ili da im se smanji plaća? Da nisu htjeli, da nisu imali potrebu, nisu morali raditi sa mnom. Nisu morali to raditi ako nisu htjeli i željeli. Mogli su odstupiti sa svojih funkcija. Uostalom, svi oni, kada su na sudu svjedočili, iskazivali su da su bili zadovoljni poslom koji je za njih odradila Fimi medija.”

 

Protivno tvrdnjama da je N. Jurak iz javnih poduzeća izvlačila novac za sebe i HDZ, ona zapravo, vjerujući riječima Barišića, tvrdi da su Sanader i HDZ novac izvlačili od njene Fimi medije koje je ona pošteno zaradila radeći stvarne a ne fiktivne poslove za javna poduzeća. “Predsjednici uprava javnih poduzeća nazvali bi me da dođem u njihove urede. Upoznala bih ih s našim poslovanjem, a oni bi me tada uputili na službu marketinga ili prodaje. Oni bi rekli što trebaju, a mi bismo im predložili kako ćemo na najbolji način promovirati njihove proizvode. Kad bismo se dogovarali, uvijek bi nam napomenuli da se moramo držati budžeta za koje smo potpisivali godišnje ugovore. Osim toga, mi nismo bili jedina agencija koja je radila s javnim tvrtkama, takvih je agencija bilo dosta. Kada bi nam netko rekao da nema dovoljno novca za to što mi nudimo i pitao hoćemo li im spustiti cijenu, uvijek smo spuštali cijenu jer sam znala da taj posao ide u kontinuitetu te da je to pristojna zarada.”

Ako predsjednici uprava javnih posuzeća nisu imali problema sa svojom savjesti od nje naručivati poslove te s njom pregovarali i o cijeni, što je to što je tako strašno u postupanju Nevenke Jurak? Koji to pojedinac ili poduzeće ne bi prihvatilo takav način ugovaranja poslova? Nevenka Jurak otkriva, što članovi stranke sigurno nikad prije nisu čuli, da su preko nje išle i donacije stranci. Ona više ne zna pravo koliko je novaca donirano stranci jer ih nije ni brojila. “Kažete da niste brojili novac. Kako ste onda znali koliko novca trebate dati HDZ-u?, upitala ju je novinarka. “Sistem vam je bio sljedeći: na kraju mjeseca izvukle bi se fakture i navelo bi se što smo sve Anita i ja radile, kakvi su nam bili troškovi. Kada bismo sve pregledale, ostala bi, primjerice, dobit od oko 500.000 kuna. Njezina provizija bila je 20 posto, što znači da je meni ostajalo 400.000 kuna. Moja provizija bila je 15 posto, a taj sam novac stavljala na svoj račun i nisam ga trošila. Od ostatka bih platila plaće radnicima, sve poreze i doprinose te troškove. Ono što je ostajalo išlo je HDZ-u. Napisala bi se fiktivna faktura za Onidu, a Dimić bi rekao koliko novca može dignuti, od 100.000 do 300.000 kuna. Potom bi novac podigao, dao ga Aniti, ona bi ga prebrojila jer sam se ja naprosto od tog novca ježila. Novac bi potom u žutoj kuverti zavezanoj gumicom dala meni, a ja sam ga odmah predavala jer ga nisam htjela imati kod kuće.”

“Predavali ste ga gospodinu Barišiću?”, pita novinarka.

“Samo gospodinu Barišiću”, kaže N. Jurak

“A on ga je predavao dalje kako mu je Sanader rekao?”, nastavlja novinarka.

“Da, ali Barišić i ja o tome nikada nismo razgovarali. To me nije zanimalo. Samo sam mu govorila da me strah, da tako više ne mogu jer tome nema kraja”, odgovara N. Jurak.

 

Novinarka odnekud izvalači informaciju o 15 milijuna koje je navodno Barišić odnio Sanaderu. “Je li vam Barišić rekao da je Sanaderu odnio 15 milijuna kuna?, pita novinarka. N. Jurak to ne zna:” Govorio je općenito da mu nosi novac.” Kada i koliko je novac nosio, to N. Jurak ne zna. Iz njezine priče proizlazi i ona to izričito tvrdi da je dio njenog zarađenog novca, na poslovima koje je odradila Fimi medija, završio u HDZ-u “a ne novca iz javnih poduzeća kako se stalno navodi u medijima.” Nevenka Jurak ma koliko bila inteligentna, u razgovoru za V.L., pokazala se nepametnom. Razumljmivo je to što ona sve vjeruje Barišiću drugi mu nisu dužni vjerovati na riječ. A čak se i za dobivanje partizanske mirovine tražilo dva svjedoka. Ako je od njezine zarade, nakon što je podijelila plaće, uzela sebi i Aniti provizije, platila poreze, ostatak išao HDZ-u i Sanaderu, onda su HDZ i Sanader dobivali daleko manje novca nego što bi ga dobivali da su novac izvlačili iz javnih poduzeća a to se stalno ponavljalo u medijima.

 

Koliko je donatora HDZ-u preko N. Jurak uplatilo novac, ona sama ne zna. Ne zna ni koliko je tog novca bilo. Može se pretpostaviti da barem neki od njih nisu bili sretni kad su pročitali preko koga je taj novac navodno išao HDZ-u i Sanaderu. Ako je Nevenka Jurak očekivala da će svojim razgovorom u javnosti naići na razumijevanje, grdno se prevarila. Protiv sebe dobila je ne samo one koji svoju radost nalaze u tuđoj hudoj sudbini nego i predstavnike javnih poduzeća koji su od nje naručivali poslove, donatore HDZ-a, medije koji su tvrdili da su Sanader i HDZ izvlačili novac iz javnih poduzeća a na čistinu je izvukla čak i svog prijatelja Barišića. O njemu su i prije nego ga je Sanader postavio glavnim blagajnikom HDZ-a, kružile loše glasine. Nekoć se u višim razredima klasičnih gimnazija brusila logika a u anglosaksonskom svijetu “clear thinking” – bistro razmišljanje. Razgovor N. Jurak mogao bih poslužiti srednjoškolskim profesorima za vježanje studenata u logici i razlici između inteligencije i pameti.

 

Zrinko Horvat