Sloboda (s)tiska

Srbi su nas devedesetih dvostruko bombardirali – vojno i medijski

Poznati američki intelektualac Naom Chomsky smatra kako se u razvijenim demokracijama narod najlakše može kontrolirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela (i dobrih rješenja) te ih je stoga potrebno držati na uzici. U svome dugogodišnjem radu, Chomsky razotkriva ulogu medija u cjelokupnom društvenom sustavu, kojim upravljaju najveće međunarodne korporacije, to jest privatni kapital. Mediji za Chomskog imaju presudnu ulogu u sustavu, zajedno s obrazovnim ustanovama, sveučilištima i koledžima, počevši već od najranijih dana, od samoga vrtića. Sustav je taj koji nas uči kako se trebamo ponašati, što trebamo misliti.

Chomsky tvrdi da se sustav kontrole lako može otkriti pratimo li medije te pokušamo otkriti njihovu strukturu. Struktura medija je vrlo slična ostalim institucijskim strukturama, čiji je cilj progurati kandidata za izbore, te kontrolirati “zbunjeno stado pasivnih promatrača” ili „sheeple“ – ljude ovce, tj. nas naivce. Chomsky naglašava kako je određene istine teško otkriti kao “usamljeni pojedinac” jer  pojedinac “nema pristup alternativnim izvorima informacija”. Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjemu svijetu, u kojemu dominira nekoliko korporacija i u kojemu mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu komande ili kontrole.“ (formulacije o Chomskome sam preuzeo od Irene Dujmušić.) Pulitzer je bio jedan od prvih mahera, šampiona izrazito amoralnoga žutoga tiska, čovjek koji je neistinama, poluistinama i pretjerivanjem pridonio američkoj intervenciji na Kubi 1898. godine.

U svom remek djelu „Građanin Cane“ Orson Welles je nadahnut sudbinom novinskoga magnata Williama Randolpha Hearsta. Zaboravimo novinare i kulturtregere koji su služili kapital ili totalitarne režime, ali ipak neke ću spomenuti poput Juliusa Streichera, karikaturista Predraga Koraksića, pisca Dobrice Ćosića, filmaša Lordana Zafranovića. Srbijanski spindoktori su u vrijeme pada Vukovara plasirali neistinitu informaciju o pokolju nad školskom djecom, koja je iako dokumentirano opovrgnuta medijski „ublažila“ dojmove zločina počinjene od JNA i četnika. Uopće jedna od strategija jest i bombardiranje gomilom nesuvislih i nevažnih, te proturječnih informacija, da se zbuni narod i ne uvidi i upamti bitne činjenice. To možemo nazvati sipanjem medijskog pijeska u oči.

Laži, poluistine i insinuacije postižu efekt,jer dok medijski psi laju lopovske karavane prolaze.

Iako su dokazane poveznice gđe Vjere Šuman (Dubrovački vjesnik) i Razvoj golfa, te iako gospodin doktor načelnik Grada (Dubrovnika) financijski pomaže određene medije, nismo primijetili da je to utjecalo na njihov plasman na tržištu. I Vlada je pokazala razumijevanje za probleme EPH. Također se ne sjećamo da je netko od ratnih huškača među intelektualcima, umjetnicima i novinarima odgovarao za svoja djela. Kao primjera izrazite nepristojnosti možemo se sjetiti „duhovitosti“  feralovaca koji su pokojnoga predsjednika prikazivali (fotomontažom) u golom zagrljaju sa liderom Srbije, a u jednom od izdanja i kao kostura.

Doduše su i političari znali zapapriti i zasoliti novinarima s naplaćivanjem duševne boli, a u najnovijem slučaju novinarke Slavice Lukić i s naplaćivanjem narušavanja ugleda ustanove ili osobe (sramoćenje, blaćenje), iako su izneseni podatci točni. Novinari obavljaju društveno odgovoran, važan i slabo plaćen posao. U prosjeku žive znatno kraće od ostale populacije, prije svega zbog izloženosti stresu. Slučaj Pukanić nam dokazuje da neke grupe mogu nemilosrdno ukloniti i jake medijske igrače, kad se njihovi interesi osjete ugroženima. S druge strane, medijska hajka je prethodila i Đinđićevom ubojstvu, a i ponašanje nekih lokalnih portala možemo smatrati neciviliziranim, pristranim i podmuklim.

Što se tiče „PR-ova“, to su profesionalci koji će poput „dobrih“ odvjetnika zastupati po potrebi i đavola ako im dobro plati. Kao što čovjek može birati prijatelje, supružnika(cu), obiteljskog liječnika, tako može birati i novine koje će čitati. Moje načelo je uzeti korisno i pametno štivo iz kojeg ću nešto naučiti. Cijeniti nam je kod ljudi slobodoljubivost, nezavisnost, objektivnost, pristojnost, dobronamjernost, znanje, poštenje… Odbacivati trač, nesuvislost, nemoral, nedosljednost, podmuklost, površnost, plaćeništvo, taštinu, sirovost i niskost. Nemojmo novine, političke stranke i klubove birati po inerciji, interesu ili navici. Budimo ljudi. Odaberimo dobro!

Teo Trostmann