Hrvatska treba novu Deklaraciju o hrvatskomu jeziku

Nijedan Sejdo Bajramović ne može ugasiti časopis Jezik

Dolaskom riječkog kadra na čelo MZOŠ-a započinje među ostalim i nova agonija hrvatskoga jezika, pa je potrebna nova Deklaracija, ali tko će ju potpisati?

Ništa nije slučajno, pa je tijekom priprema „Plana 21“ jedan istaknuti intelektualac navijestio potrebu novog pravopisa. Po dolasku nove vlasti od koje se objektivno očekivalo da će okrenuti svoje napore prema realnom sektoru i izlasku iz krize na području znanosti, obrazovanja i športa, vlast preuzima riječki klan. Jedan od prvih poteza Ministra je ukidanje Vijeća za hrvatsku normu pa su na neko vrijeme skinuti i zapisnici Vijeća koji su bili na mrežnoj stranici Instituta za jezik i jezikoslovlje, ali su u međuvremenu vraćeni.

Javni nastupi o tome kako su hrvatski i srpski jedan jezik, dr. S. Kordić i dr. M. Kapovića su prozirno orkestrirani u čemu ih podupiru i strani „prijatelji“ ove zemlje koje izrazito živcira što je hrvatski postao jednim od 24 službenih jezika EU-a. Istinskih boraca za hrvatski jezik sve je manje, jer su sve stariji ili ih više i nema, a na preostale organiziraju se napadi, pa makar to značilo i provalu u privatnu elektroničku poštu. A najbrojniji su prisiljeni šutjeti, jer inače nema projekata, napredovanja ili im slijedi ubrzani prijelaz u stanje mirovanja.

Treba spasiti Jezik – jedan od svjetionika u obrani Hrvatske

Godina 2013. ostat će u hrvatskoj povijesti zabilježena crnim slovima, što znači da novi ravnatelj IHJJ-a (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) organizira po direktivi brzopoteznu objavu novoga Hrvatskoga pravopisa u kojem je čak dopušteno ispravno pisanje hrvatskoga jezika, ali u školi će se prisilno učiti po novom. Postoje još uvijek „unutrašnji neprijatelji“ novoj orijentaciji, npr. nepodnošljivo protivnik takvog nasilja nad hrvatskim jezikom, pa časopis „Jezik“ gubi potporu zna se koga i ne priznaje mu se poslije šest desetljeća status znanstvenog časopisa i ostaje bez potpore. Nadajmo se da će suizdavač biti dovoljno mudar da odvoji relativno mala sredstva i spasi jedan od svjetionika u obrani najveće nacionalne svjetine jer je svake vlasti za par dana ili godina dosta, pa tako i politike ove vrhuške u MZOŠ-u.

Iskreno i ja kada bih dijelio novac poreznih obveznika kako dijeli postojeće Povjerenstvo za izdavačku djelatnost ne bih dao ni lipe tom „Jeziku“ koji objavljuje tako dokumentirane tekstove kao što je onaj jedne od rijetkih znanstvenika koji poznaju hrvatski jezik i ne šute a to je dr. sc. Nataša Bašić, koja je ukazala na sve nepodopštine koje inicira riječki klan u funkciji stratega koji je pred tri godine najavio renesansu nekih dvojbenih hrvatskih pravopisa. No to sve nije dosta. Institut za jezik i jezikoslovlje postaje središte svega i svačega a svi ostali šute. Institut uvodi mjesec hrvatskoga jezika i time guši postojeći spomen-tjedan dana hrvatskoga jezika. A da pojačaju utisak propagatora novohrvatskog jezika počinju objavljivati časopis uz snažnu podršku jednog dnevnika, časopisa, s plagiranim imenom kultnoga Ivšićeva časopisa iz 1939.

Časopis JEZIK nadživjet će i ovu protuhrvatsku garnituru

Mlađahni čelnik tog sada svemoćnog Instituta ponaša se poput TV zvijezde ali je postao ujedno i putujući „trgovac“ Hrvatskoga pravopisa. Valja se pitati čime je zaslužio uopće da bude na čelu te ugledne ustanove na što je odgovoreno iscrpno na portalu „hkv.hr“ (19. svibnja 2013.), pa ovdje samo naglasak s tog portala: "U bibliografiji višeg znanstvenog suradnika i čelnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja je dostupna na mrežnim stranicama Instituta, zasad nema nijedne objavljene knjige. Postavlja se pitanje kako netko može biti na čelu tako ugledne jezične ustanove s prosječnim brojem znanstvenih članaka i bez objavljene relevantne knjige?"

A tko su tom glavnom uredniku Hrvatskoga pravopisa glavni suradnici ili suradnice, rado bih pročitao da ih netko jednom podrobno opiše, jer možda je moj utisak potpuno pogrješan. Čini se da podobni mogu sve a nepodobnima ne uspijeva ništa u ovoj gotovo četvrt stoljeća staroj samostalnoj Hrvatskoj. Hrvatska treba novu Deklaraciju o hrvatskom jeziku, ali tko će ju potpisati. Možda poneki umirovljenik i već spomenuta dr. sc. N. Bašić. Premalo ali srećom živimo u višestranačju, pa ne će neki do vijeka uništavati hrvatski jezik i pretvarati Hrvatski pravopis u novu inačicu Novosadskoga dogovora.

Vid Hinković