Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

PERJANICE PETE KOLONE: Mesić, Pupovac, Matvejević, Puhovski, Nobilo, Jelena Lovrić, Zoran i Vesna Pusić

Provesti ne samo lustraciju represivnoga komunističkog aparata nego i lustraciju pete kolone među visokim državnim dužnosnicima

Nikada u Hrvatskoj pa ni nakon oslobađajuće presude Gotovini i Marka

ču kada je to bio zadnji trenutak da se učini nije provedena argumentirana rasprava na kojoj bi se utvrdilo tko su perjanice pete kolone u Hrvatskoj, tko su nositelji i provoditelji unutarnje agresije na Hrvatsku, tko su krivci što je Hrvatska optuživana za ono za što nije kriva. Tko su krivci što je Haaško Tužiteljstvo i Haaški sud godinama lažno optuživao Domovinski rat, političko i državno vodstvo. Tko su krivci za nepravdu koju su proživjeli Gotovina i Markač i koji još uvijek proživljavaju optuženi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Trebalo bi nekoliko knjiga da se nabroji i opiše petokolonaško djelovanje odnosno da se argumentira zašto bi trebalo provesti u Hrvatskoj ne samo lustraciju represivnog komunističkog aparata nego i lustraciju pete kolone koja uključuje i neke visoke državne dužnosnike.

Mesićhttp://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/02/vesna_pusic-660x330.jpg
Stjepan Mesić i Vesna Pusić

 

Za djelovanje pete haaške kolone najvažniji događaj je Mesićevo lažno svjedočenje na Haaškom sudu jer je ono bilo temelj za sve Haaške optužnice u kojima je hrvatsko državno i vojno vodstvo optuženo za navodne zločinačke pothvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, etničko čišćenje Srba i za agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi komadanja Bosni i Hercegovini, pripajanje dijelova Bosne i Hercegovine Hrvatskoj radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske. Njegovo svjedočenje u Haagu bilo je glavni argumenat monstruoznim optužnicama ne samo protiv hrvatskih generala nego i protiv hrvatskog državnog i vojnog vodstva.

Cijelo vrijeme Mesić je lažno tvrdio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između Tuđmana i Miloševića. Mnogo je izjava Mesića koji to potvrđuju. Navest ću samo jednu. 29. svibnja 2005. amnestirao je velikosrpskog agresora te ustvrdio da su brutalni rat izazvali Milošević i Tuđman, Mesić je rekao: „Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata“. Mesić i danas nastavlja tu svoju politiku, optužio je branitelje u Vukovaru da ruše državu, čak je otišao u Moskvu gdje je pred Rusima koji su podržavali Miloševića a danas podržavaju velikosrpsku vlast ponovno optužio Tuđmana i Hrvatsku ali ovaj puta i hrvatske branitelje u Vukovaru za koje je rako da su opasnost za demokraciju, da ruše pravnu državu.

Pored Stjepan Mesića ključnu ulogu u državnom vrhu odigrala je i odigrava još uvijek Vesna Pusić, sadašnja ministrica vanjskih poslova i europskih integracija i prva potpredsjednica hrvatske Vlade. Vesna Pusić bila je jedan od ključnih političarki u sotonizaciji i diskreditiranju Domovinskog rata, u sotoniziranju Franje Tuđmana, u krivotvorenju naše prošlosti, u pretvaranju velikosrpske agresije u navodni dogovorni rat srpskoga i hrvatskog nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom radi komadanja BiH. Bila je ključna političarka koja je podržavala krivotvorene i antihrvatske haaške optužnice. Čvrsto je davala podršku Carli del Ponte, nije priznavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, tvrdila je da je Hrvatska agresor na BiH, itd. Uz Stjepana Mesića Vesna Pusić je najvažniji politički čimbenik u pretvaranju velikosrpske agresije teškim krivotvorinama u navodni građanski rat i sukob srpskoga i hrvatskog nacionalizma radi komadanja BiH.

Oslobađajućom presudom u Haagu po

tpuno je poražena politika Vesne Pusić. U svakoj normalnoj demokratskoj državi ona bi, jer joj je propala politika, morala podnijeti ostavku ili bi bila smijenjena, samo je u Hrvatskoj unaprijeđena. Dok je hrvatski narod plakao od sreće slaveći odbacivanje lažnih haaških optužnica Vesna Pusić je unaprijeđena u prvu potpredsjednicu hrvatske Vlade. I kao ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica hrvatske Vlade nastavlja, doduše na manje grub način, ali po sadržaju nepromijenjenu svoju dosadašnju politiku. Tako da ju sve više nazivaju balkanskom ministricom a ne hrvatskom ministricom vanjskih poslova.

Potpuno je neobjašnjivo zašto Vesna Pusić i ostali pokušavaju trgovati s velikosrpskom četničkom politikom, zašto su spremni odustati od istine, čak se i ispričavaju ako netko u Hrvatskoj napiše ili kaže istinu o onome što se događalo. Nije Hrvatska tužila Srbiju za genocid zbog toga što ne će reći gdje su pokopani, poubijani  i masakrirani Hrvati nego zato što su učinili genocid. Zato je u najmanju ruku neodgovorno da Vesna Pusić kao uvjet povlačenja tužbe navodi dobru volju agresora da nam ipak kaže gdje su masovne grobnice.

http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/04/Zoran_Pusic_NL_s.jpghttp://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/04/pupovac-photo.jpg
http://www.nspm.rs/images/stories/01maja/februar2/Zarko-Puhovski1302.jpg

Zoran Pusić, Milorad Pupovac i Žarko Puhovski

U toj “državničkoj petoj koloni” ključnu ulogu ima  Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču on i dalje zajedno sa velikosrpskom politikom optužuje Oluju i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srpski predsjednik Tomislav Nikolić i potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić. Ali ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno pokršteno s pravoslavne na katoličku vjeru preko 10 tisuća srpske djece. Mislim da ne postoji ni jedna demokratska država u svijetu koja bi takvog čovjeka, koji je u kritično vrijeme kada je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji lažno i tako teško optužio vlastitu domovinu, izabrala da joj vodi vanjsku politiku.

Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora u inozemstvu napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama

De Standard u Beču između ostalog je rekao: “Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Ivana Čermaka, ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto jedan rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja treba biti legitiman? Za dvojicu generala je odluka dobra, ali za osjećaj pravde to nije” (Der Standard, Beč). Dakle, Pupovac i dalje optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje, tvrdi da je Oluja i dalje zločinački pothvat.

Za Milorada Pupovca oslobađajuća presuda je povratak u 90-e godine te kaže: “Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala nego kao sloboda od krivnje i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000.” Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: “Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti, ne samo u ogorčenosti, nego i s pitanjem: što da učinimo sa činjenicom da su se zločini dogodili a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni, nego nisu ni posramljeni”. Pupovčeve izjave su u potpunosti u skladu s velikosrpskom politikom, u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika Vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: “Imaju li i Srbi pravo na pravdu i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?”

Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika srpske Vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora. Prema ovim izjavama izgleda da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku srbijanske Skupštine a ne Hrvatskoga sabora. Pitanje je svih pitanja: što radi hrvatska oporba? Zašto nitko ne traži ostavku Vesne Pusić i Milorada Pupovca?

Također se mora postaviti pitanje zašto svi šute o poraznoj činjenici da iz dana u dan i u medijima i u javnosti i dalje glavnu riječ ima peta haaška kolona koja usprkos oslobađajućim presudama i dalje napada Hrvatsku kao da tih presuda nije bilo. Već osam dana nakon oslobađajućih presuda i veličanstvenoga dočeka Gotovini i Markaču, Jutarnji list je objavio novu političku platformu pete haaške kolone kojom je dao na znanje da ne priznaju oslobađajuće haaške presude, da će i dalje napadati Tuđmana kao vođu zločinačkoga pothvata, da će i dalje tražiti da Hrvatska prizna krivnju koje nema i da otvori nove krivične procese protiv hrvatskih branitelja. U toj platformi tvrde da oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču zapravo nije oslobađajuća presuda Oluji i Hrvatskoj.

http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/03/lovric.jpg

http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2014/11/Perkovic-Nobilo-290x195.jpg

 

 

 

 

Predrag Matvejević, Jelena Lovrić i Anto Nobilo

Od samog početka stvaranja samostalne Hrvatske i njene obrane od velikosrpske agresije peta kolona u Hrvatskoj ustvari sustavno na isti način ili na sličan način napada Tuđmanovu politiku, Domovinski rat i pomaže širenju velikosrpskih krivotvorina. Navest ću samo nekoliko primjera onih ljudi koji imaju veliki utjecaj na javno mijenje i kojima su otvoreni svi mediji.

U opsežnom intervju u Večernjem listu 2008. godine Predrag Matvejević tvrdi da je hrvatska politika kriva za “balvan revoluciju” te između ostalog piše: “‘Balvan revoluciju’ nije digao samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio. Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943.” Po riječima Matvejevića, Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske osvajačke politike, nisu bili agresori nego su opravdano podigli oružanu pobunu radi spašavanja golih života od navodno novog klanja koje im je prijetilo od Tuđmanove Hrvatske koja je navodno nastavak NDH i ustaške politike. Za Matvejevića Ovčara, Škabrnja i strašni zločini i etničko čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike srpske krajine posljedica su memorije na ono što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama, u ustaškim pokojima 1941.-1943. Etničko čišćenje tzv. Republike srpske krajine – istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica memorije i straha od novih pokolja.

Anto Nobilo, tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, danas istaknuti odvjetnik ali i političar u HNS-u poznat je po dvije svoje izjave. Prva je da u Oluji ima više elemenata genocida nego u zločinima u Vukovaru, te po izjavi da je saborska Deklaracija o Domovinskom ratu sramota te da će HNS napisati novu istinitu deklaraciju.

Vrlo značajna perjanica pete kolone u Hrvatskoj je i Zoran Pusić. Nema dvojbe da on nanosi ogromnu štetu istini o Domovinskom ratu i velikosrpskoj agresiji. Kao ilustraciju njegove politike navest ću sramotnu poruku Savi Štrbcu, čovjeku koji je bio tajnik tzv. Vlade Republike srpske krajine i koji je na čelu udruge Veritas bio jedan od glavnih opskrbljivača tužiteljstva Haaškog suda krivotvorinama kojima je optuživana Hrvatska. Evo te poruke Zorana Pusića nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču.

– Gospodine Štrbac, nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća to bi bio početak jednoga istinskog, dubinskog pročišćavanja i suočavanja s prošlošću hrvatskoga naroda. Ovako će ta katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme, ali ona mora doći kad-tad. (Tješiteljska poruka Zorana Pusića Savi Štrbcu 16. studenoga 2012., www.politikaplus.com)

Zoran Pusić zastupa stajališta o dva genocida, srpskom i hrvatskom te izjednačava krivnju i amnestira velikosrpskog agresora. Evo izjave u kojoj Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, žarko zagovara povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid, te kaže: “Ovdje je riječ o tome da se preko plota upire prstom na drugoga, a da se sve negativnosti za koje je bila odgovorna jedna odnosno druga strana guraju pod tepih. Toga ima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Samo inzistiranje na tužbama je pogrešan korak k obračunu sa zločinačkim idejama koje su stajale iza tih genocida. A to je ono što je važno i to bi bilo zdravo i za jednu i za drugu zemlju. Najzdravije bi bilo da počnu prije svega od sebe. Onda bi to sve skupa išlo puno lakše.”

Istaknuta novinarka Jelena Lovrić, koja je bila 90- tih godina član CK SKH, koja je napustila SDP onog momenta kada se SDP priključio borbi za stvaranje samostalne Hrvatske  jedna je od istaknutih perjanica pete kolone u Hrvatskoj. Miroslav Lazanski koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: “Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi.” Od tada Jelena Lovrić sustavno napada Franju Tuđmana i njegovo djelo, Domovinski rat i branitelje tako da nisu pošteđeni ni Vukovarski branitelji u novoj velikosrpskoj agresiji. Jelena Lovrić izjednačuje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara s balvan revolucijom te ih posprdno naziva harambašama. Evo te čuvene izjave: “Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države.”

Mnogo je, na žalost, onih u Hrvatskoj koji djeluju kao peta kolona i zastupaju stajališta koja su vrlo slična velikosrpskim krivotvorinama koji se cijelo vrijeme obnavljaju. Kao karakterističan primjer optužbi koje se stalno ponavljaju navest ću stavove redatelja Olivera Frljića koji tvrdi da je za ustanak Srba kriv Ustav Hrvatske te između ostalog kaže za Deutsche Welle: “Diskriminacija je upisana u same temelj Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalnom manjinom.” Oliver Frljić također širi velikosrpsku promidžbu o tome da je Hrvatska utemeljena na zločinu te ubojstvo Aleksandre Zec tretira kao dio zločinačkog plana i sve to povezuje sa skidanjem ćiriličnih natpisa u Vukovaru te kaže: “Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkog projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice, a čiju renesansu gledamo ovih dana u desničarskim divljanjima, lomljenjem ploča sa ćiriličnim natpisima i ranije spomenutom potpisa za referendum o zabrani upotrebe ćirilice, sve naravno, koncelebrirano od Katoličke Crkve.”

Ne zato što je ekstreman jer to profesor Žarko Puhovski nije nego zato što je vrlo utjecajan i moćan, što se ništa u Hrvatskoj u proteklih dvadeset godina nije dogodilo o čemu on nije dao svoje mišljenje i svoju presudu, ne smije se zaobići ni Žarko Puhovski. Profesor Žarko Puhovski već desteljećima u svojim javnim istupima i brojnim tekstovima nastupa kao tužitelj protiv svega što je domoljubno i nacionalno u Hrvatskoj. On cijelo vrijeme tuži ali i sudi, ranije u jugoslavenskoj, a danas u hrvatskoj javnosti. Javlja se u najvažnijim povijesnim prijelomnim vremenima i kao stalni svjedok optužbe protiv navodnih hrvatskih nacionalista i zločinaca. Svjedočio je protiv svojih kolega studentskih lidera kao svjedok optužbe 1972. Na tom svjedočenju je ustvrdio da je studentski pokret bio nedemokratski, a da su studenti bili opasna grupa nacionalista.

Devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se hrvatski narod borio za svoju nacionalnu slobodu i samostalnost, Žarko Puhovski je bio bitni čimbenik UJDI-ja (Ujedinjenje jugoslavenske demokratske inicijative) kako bi spasio komunističku Jugoslaviju. U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku pod mikroskop je stavljao svaki zločin koji su počinili Hrvati. Nisu ga zanimali velikosrpska agresija i zločini u Vukovaru i drugdje. Kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora nije ni pokušao skupljati podatke o zločinima agresora, zanimali su ga samo pojedinačni zločini Hrvata. Njegovo svjedočenje kao krunskog svjedoka optužbe u Haagu protiv hrvatskih generala logičan je nastavak njegovog kontinuiranog djelovanja.

Ono što je govorio u Haagu bezbroj puta je napisao i rekao u Hrvatskoj prije svoga svjedočenja. Stalno je tvrdio da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju i zločinima. Prije nego što je otišao u Haag u hrvatskim medijima je više puta rekao i napisao da se radilo o etničkom čišćenju Srba, dakle jednom od najtežih zločina. Takve teške optužbe u javnosti prije Haaga i kao svjedok optužbe argumentirao je smiješnom tvrdnjom: kako po osnovama sociologije proizlazi da se seljaci Srbi koji su otišli iz Hrvatske (uglavnom su bili seljaci) ne napuštaju zemlju i kuću bez prisile. Njega ne zanimaju činjenice niti dokazi kako je odlazak Srba bio pripreman i organiziran, kako je većina otišla jer nije željela živjeti u Hrvatskoj kao suverenoj nacionalnoj državi itd.

Međutim, usprkos toga što je njegovo svjedočenje u Haagu propalo, što se pokazalo kao lažno, što je njegova politika optuživanja hrvatskog državnog i vojnog vodstva za zločinačke pothvate poražena, Puhovski je nametnut Hrvatskoj kao vrhunski demokrat i mjera demokracije i on ne samo komentira nego i presuđuje svemu što se u Hrvatskoj događa. Ima mnogo petokolnaša koji zaslužuju da se i o njima govori. To sam učinio u svojoj knjizi Peta haaška kolona i njezine žrtve. Ovdje sam izabrao kratko opisati samo, po mom mišljenju, perjanice, one koji po svom položaju, bilo da su u vlasti ili po svom utjecaju, najviše štete Hrvatskoj i istini o Domovinskom ratu.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Povezane objave

Govori Smrt

HF

Trgovci robljem u kolonijalizmu

HF

Svi na izbore!

HF

Granica postala ‘mačak osamostaljenja’

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više