Nismo ni godinu dana članica Europske unije, a već drugi put biramo hrvatske zastupnike u Europski parlament. Razlog tome je što smo članica Unije postali u posljednjoj godini mandata Europskog parlamenta. Jednogodišnji mandat naših europarlamentaraca, bio je zapravo odlična prilika da ipak i napokon prepoznamo važnost ove reprezentativne i zasigurno najdemokratskije institucije Europske unije. Naime, njezine članove biraju izravno birači iz svake pojedine zemlje.
Da se prisjetimo: prošle smo godine birali 12 zastupnika u Europski parlament, koji je brojio 766 članova. Prema Lisabonskom ugovoru ukupni broj zastupnika u novom sazivu ograničen je na 751 člana. Hrvatska će prema tom ključu birati 11 zastupnika. Kao i na prošlogodišnjim izborima, ponuda izbornih lista iznimno je bogata. Kandidati iz čak 25, što koalicijskih, što samostalnih lista vjeruju da će prijeći izborni prag i osigurati ulazak u europsku "ligu prvaka". Međutim, čista logika govori da je to jednostavno nemoguće. Prošle godine HDZ-ova koalicijska lista pobijedila je osvojivši šest mandata. Druga je bila SDP-ova lista s pet osvojenih mandata. Kroz iglene uši provukli su se i laburisti osvojivši jedan mandat.
Sve ukazuje da bi se i ove godine mogli ponoviti rezultati. Realno je očekivati da će HDZ-ova lista opet pobijediti SDP-ovu, možda i s većom razlikom. Osim ove dvije postoji nekoliko lista, s lijeva i s desna, koje su uvjerene da će rulet sreće i njih odabrati. Ako se to i dogodi, vjerojatno će se, kao i lani, tek jedna od njih prebaciti preko izbornog praga. Dakle, opet će veliki broj glasova biti raspršen na mnoštvo lista koje neće prijeći izborni prag. Nerazborito? Naravno! Ali da se malo našalimo: zašto bi birači bili razboritiji od brojnih stranaka koje su ponudile svoje liste bez realnih izgleda za prolazak.
Izbori na nacionalnoj razini sastavljaju mozaik koji čini Europski parlament. Do sada je u njemu dominirala Europska pučka stranka, koja okuplja stranke demokršćanske provenijencije. Druga po snazi je Europska socijalistička stranka koja okuplja različite socijalističke stranke. Tako se prošle godine pet HDZ-ovih zastupnika pridružilo EPP-u, najbronijoj grupaciji u europskom parlamentu. SDP-ovi zastupnici ušli su u grupaciju Europske socijalističke stranke.
Tko je imalo pratio rad EP-a, mogao je vidjeti da se u njemu često raspravljalo o iznimno važnim pitanjima za sve države članice. Posebno je to došlo do izražaja tijekom rasprave o tzv. Estrelinu izvješću. Riječ je o rezoluciji koju je predložila portugalska socijalistička zastupnica kojom se htjelo na razini EU ozakoniti pobačaj kao ljudsko pravo te suziti pravo na prigovor savjesti medicinskom osoblju koje odbija sudjelovati u pobačaju. Hrvatski zastupnici također su se podijelili po ideološkim šavovima. HDZ-ovi zastupnici su glasovali protiv ove rezolucije, a SDP-ovi i laburistički za. U dva navrata rezolucija nije prošla. Drugi put za svega 7 glasova. Bez hrvatskih glasova koji su bili protiv – ova skandalozna rezolucija bi prošla – s nesagledivim posljedicama za budućnost Europe i njezina identiteta.
I dok su zastupnici iz redova HDZ-a i zastupnica iz HSP-a Ante Starčević branili život i pravo na prigovor savjesti, spominjući pritom i slučaj kninske primalje Jage Stojak koja je dobila otkaz jer je odbila sudjelovati u pobačaju, zastupnik iz SDP-ovih redova optuživao je Hrvatsku za ugrožavanje manjina i njihovih prava. Ove godine prvi put zastupnici Europskog parlamenta biraju predsjednika Europske komisije, tj. predsjednika vlade Europske unije. Pojedine grupacije stranaka imaju svoje kandidate. Naravno da će biti izabran onaj koji bude imao više zastupnika. I ta će činjenica imati snažan utjecaj na budućnost Europe. U svemu tome Hrvatska i njezini zatupnici imat će značajan utjecaj. Sve ovo podsjeća nas na proročke riječi sv. Ivana Pavla II. koji nas je ohrabrivao na putu u Europsku uniju ističući da Hrvatska Europi ima što dati, ali i od nje primiti.
Početkom ove godine Europski parlament izglasovao je rezoluciju o BiH, u kojoj se traži preuređenje BiH u zemlju u kojoj će biti osigurana jednaka prava svim njezinim konstitutivnim narodima. Bez hrvatskih zastupnika i njihova lobiranja ova rezolucija ne bi bila nikada donesena. Hrvatska je u teškoj gospodarskoj, financijskoj i duhovnoj krizi. Sve ono što nam je moglo donijeti članstvo u EU, nije uspjelo ni proklijati. Od kada smo članica Unija u njezine fondove uplatili smo gotovo tri milijarde kuna. Mogli smo povući 12 milijardi, a povukli smo – ništa. Isključivo našom krivnjom, odnosno krivnjom onih koji su za to zaduženi. Izlazak na izbore za Europski parlament bit će zasigurno i test hrvatskoga naroda koliko je svjestan i odgovoran u odlučivanju o svojoj budućnosti. Kako nam se ponovno ne bi dogodilo da izbore prespavamo, onda gunđajmo do idućih izbora.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više