Hrvatski Fokus

Hrvatska trebala zatražiti međunarodnu ekspertizu Kordićeve presude

 
 
Veća je nepravda ako jedan jedini nevini čovjek bude osuđen
kao zločinac nego ako deset zločinaca izbjegnu kaznu.
 
Ogromna većina hrvatskog naroda uvijek je smatrala da su generali Ante Gotovina i Mladen Markač nevini, da su lažno optuženi i da su nepravedno prvostepenom presudom presuđeni na dugogodišnju robiju. Mnoge udruge i lažni borci za ljudska prava u Hrvatskoj cijelo vrijeme, za razliku od većine hrvatskog naroda koji se borio za istinu, lažno su optuživali Hrvatsku da je nastala na temelju zločinačkih pothvata te su žestoko napadali i optuživali sve one koji su branili istinu o Domovinskom ratu. Da bude apsurdnije te udruge su cijelo vrijeme dobivale velika novčana sredstva od hrvatske države odnosno hrvatskih poreznih obveznika. I nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču nastavili su jednako sa svojim antihrvatskim djelovanjem i čekali su novu priliku da obnove svoje monstruozne optužnice protiv hrvatskog naroda, branitelja i katoličke Crkve te da ponovno sve one koji su herojski branili našu slobodu proglase zločincima. Dočekali su povratak Darija Kordića kao novu priliku za svoje antihrvatsko djelovanje. 
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/06/538e185a-1cdc-4da1-b3f1-11745bfa64d2-dario-kordic-preview.jpg
Pred zagrebačkom Katedralom organizirali su performans u kojem su govorom mržnje još jedanput ponovili svoje lažne optužbe protiv Domovinskog rata te su još jedanput ponovili lažne optužbe protiv Hrvata iz Srednje Bosne. Zaboravljaju slučaj braće Kupreškić koji su hapšeni kao najveći teroristi i ubojice da bi nakon godina provedenih u Haagu bili oslobođeni svake krivnje. Nitko im se nije ni ispričao niti su lažne udruge za ljudska prava prosvjedovale protiv progona nevinih ljudi. Hrvatski branitelj Drago Josipović suđen je za navodni zločin u Ahmićima bez dokaza čak su ga i muslimani branili ali ni to mu nije pomoglo jer je Haaški sud želio Hrvate Srednje Bosne prikazati kao agresore i zločince. Mnoge knjige su napisane, mnogi su podatci poznati koji su potpuno srušili te monstruozne optužbe. General Blaškić kao zapovjednik je osuđen ali u drugostupanjskom postupku mu je kazna smanjena sa 25 godina na 9 godina na onoliko koliko je bio u istražnom zatvoru.
 
Najveća žrtva tih progona i suđenja bio je Dario Kordić. Nema nikakve dvojbe da Dario Kordić nije ratni zločinac i ubojica, da nije sudjelovao u ubojstvima i masakru u Ahmićima, da ih nije naredio. Nikada nije priznao svoju krivnju ali je junački podnosio svoju žrtvu odbijajući okriviti bilo koga drugoga. Preuzeo je križ krivnje i dostojanstveno i hrabro, iako nevin, odslužio je preko 17 godina robije. Za vrijeme robije Dario Kordić proživio je svoju katarzu, postao je još čvršći vjernik i čovjek ljubavi, mira koji je iz zatvora slao poruke mira i ljubavi. Iste takve poruke poslao je Dario Kordić i na zagrebačkom aerodromu u nekoliko emotivnih istupa koji su rasplakali mnoge nazočne. Dario Kordić nije se žalio na svoju sudbinu, nikoga nije optužio za nepravdu koju je preživio te je nastupio kao istinski vjernik i obraćenik. 
 
Mnogi koji su čvrsto vjerovali cijelo vrijeme u Darijevu nevinost dočekali su ga kao heroja, žrtvu i mučenika, kao velikog čovjeka koji je prihvatio žrtvu koju mu je sudbina namijenila odbijajući optužiti bilo koga drugoga kako bi mu se smanjila kazna ili kako bi bio oslobođen. Bio je to skup emocija, veselja, molitve, opraštanja i poziva na mir i ljubav a protiv mržnje i novih sukoba. Došli su se pokloniti Dariju mnogi poznati humanisti i ljudi koji su ga posjećivali u zatvoru i koji su pratili i sudjelovali u njegovom obraćenju. Tu bi izdvojio dva čovjeka od mnogih drugih poznatih. To su sisački biskup Vlado Košić i humanist i mirotvorac dr. Slobodan Lang.
 
Slobodan Lang je u ratnim uvjetima organizirao konvoj pomoći za bolnicu Nova Bila i nizom svojih drugih aktivnosti posvjedočio je da je čovjek ljubavi a ne mržnje. Prilikom opsade Bihaća biskup Košić i Slobodan Lang prokušali su probit blokadu i pomoći opkoljenim Bošnjacima ali nažalost u tome nisu uspjeli. Ali oni koji su tad bili ugroženi a koje je od smrti spasila hrvatska vojska na čelu sa Gotovinom izrazili su zahvalnost biskupu Košiću poklanjajući mu zlatni križ. I ja sam mnogo pisao o događajima u Srednjoj Bosni kao i mnogi drugi osobito gospođa Višnja Starešina koja je dokazala da su optužnice da je Hrvatska kriva za rat neutemeljene, da se ustvari radilo o obrani Hrvata od agresije Bošnjačke vojske koja je željela etnički očistiti Hrvate. Dakle, Hrvati nisu bili agresori nego žrtve i branili su se koliko su mogli. Dario Kordić kao političar, kao i mnogi drugi, branili su svoju obitelj i svoj dom od agresije tako da su lažne optužbe da su planirali genocid nad Bošnjacima.
 
S obzirom da sam cijelo vrijeme bio uvjeren da je Dario Kordić jednako nevin kao i Ante Gotovina, da nisu zločinci ubojice nego da su heroji kojima se treba diviti smatrao sam svojom moralnom obvezom doći na doček Darija Kordića i odati mu poštovanje. Imao sam prilike se s njime pozdraviti i izljubiti i porazgovarati. Bio sam fasciniran njegovom moralnom snagom i njegovom dobrotom i njegovom željom da svojim porukama pomogne da se stare mržnje prevladaju. Na aerodromu sam sreo i biskupa Košića koji je više puta posjećivao Darija Kordića u zatvoru kao i Slobodan Lang. Biskup Košić je došao kao građanin, kao čovjek uvjeren da je Dario osuđen iako je nevin te mi je rekao da usprkos sudu koji ga je presudio za ono za što nije kriv ima pravo na svoje uvjerenje da ne vjeruje ljudskom sudu jer nakon što je Isusu jedan ljudski sud presudio smrtnu kaznu, rekao mi je biskup imamo pravo sumnjati u svaki ljudski sud.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/06/0.jpg
Biskup Košić je više puta javno govorio o Dariju Kordiću te je isticao da je njegova veličina u tome što nije pristao na nagovore pa i ucjene da prizna svoju krivnju a time i krivnju državnog vrha Republike Hrvatske i Herceg Bosne jer željelo se presuditi hrvatskoj politici. Kada je to Dario Kordić odbio onda je drastično kažnjen. Nije se Dario dao slomiti niti prihvatiti lažne optužbe i zato je toliko teško presuđen i u tome je njegova veličina jer je prihvatio žrtvu u obrani svoga naroda, svoje obitelji i svoje domovine. Zato je toliko ljudi došlo na doček na aerodrom. Zato je toliko ljudi došlo u Katedralu na misu. Zato su ga ljudi burno pozdravljali. To je izazvalo revolt onih snaga u Hrvatskoj koje su cijelo vrijeme bile proteza Haaškog tužiteljstva koje su stalno lažno optuživale Hrvatsku, Domovinski rat, predsjednika Tuđmana, državno i vojno vodstvo i sve branitelje. Za te antihrvate, lažne demokrate, lažne antifašiste svako izražavanje ljubavi prema Domovini i borba za istinu je zločin.
 
Jutarnji list je ljude koji su se molili u prepunoj dvorani aerodroma nazvao "razularenom ruljom". Oni i nakon što je Dario Kordić izdržao kaznu ne priznaju njegova ljudska prava, ne priznaju da je on sada građanin sa svim pravima, da je on vjernik sa svim pravima. Nego ga i dalje nazivaju sotonom i ubojicom. Pokušavaju obnoviti monstruozne optužbe. Dario Kordić im služi kao povod da nastave sa svojom antihrvatskim djelovanjem. Čak pretpostavimo da je Dario Kordić i bio kriv, on i u tom slučaju da je bio kriv nije zaslužio da ga se javno vrijeđa i napada, da se javno vrijeđaju i napadaju veliki humanisti poput Slobodana Langa, biskupa Košića, prof. Šeparovića i drugi samo zato što su stali u obranu čovjeka žrtve, moralnog i čvrstog čovjeka. Dakle, opet su na djelu razne Teršelićke, Pusići i dobro poznati navodni branitelji ljudskih prava. Opet su na djelu lažni antifašisti koji su doček Darija Kordića proglasili sramotnim dočekom ratnog zločinca, koji su tvrdili da nije civilizacijski, ljudski i kršćanski takvu osobu kao što je Kordić dočekivati i slaviti.
 
Postavio bih samo jedno pitanje tim lažnim antifašistima i lažnim borcima za ljudska prava: je li civilizacijski, ljudski i kršćanski prihvatljivo da se slavi Josip Broz Tito za kojeg je povijesno utvrđeno da je masovni zločinac odgovoran za stotine tisuća ubojstava. Zašto ti navodni borci za ljudska prava i obranu pijeteta žrtava nisu prosvjedovali protiv derneka u Kumrovcu u kojem nekoliko tisuća ljudi slavi Tita kao velikog heroja i junaka, kojem se trebaju generacije i generacije diviti. Je li ta proslava i veličanje Tita koji je nedvojbeno odgovoran za stotine tisuća ubojstava pridonosi suživotu i miru ili vrijeđa obitelji ubijenih. Na te prosvjede lažnih antifašista i lažnih boraca, ustvari kruhoboraca, za ljudska prava koji žive na grbači i hrvatskih branitelja suprotstavili su se udruge udovica iz Domovinskog rata koje su na istom mjestu pred Katedralom zatražile pravdu i pijetet za hrvatske žrtve u Srednjoj Bosni koje nisu ništa manje nego u Ahmićima a o kojima lažni borci za ljudska prava nikada nisu progovorili.
 
U otvorenom pismu pod naslovom "Licemjerje kuće ljudskih prava i drugih aktivista" Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata grada Zagreba i Zagrebačke županije između ostalog su s pravom konstatirale: "Ne možemo pretrpjeti uvredu ljudi koji patnju i žrtvu po tko zna koji puta koriste za osobnu promociju i antihrvatsku kampanju, iznoseći laži i objede na račun hrvatskih građana, ratnih stradalnika, branitelja i vjernika da su nečovječni a prikazujući sebe kao osobe koje poštuju ljudsko dostojanstvo i žrtvu." Na kraju pisma se kaže Udruga "osuđuje ovakvo licemjerje i poziva na istinsku molitvu za sve žrtve. Rat je stradanje čiju stravičnost istinski poznaju samo preživjeli, ostali kao lešinari kruže i kljucaju po kostima i posmrtnim ostacima, lažno se skrivajući iza pijeteta za unose honorare."
 
Često sam u svim ovim godinama borbe za istinu pisao o djelovanju pete haaške kolone. Prošle godine sam i tiskao knjigu pod naslovom "Peta haaška kolona i njezine žrtve" u kojoj sam konkretno argumentima pokazao antihrvatsko djelovanje i dijela udruga a pojedinačno i gospođe Teršelić i Zorana Pusića i drugih koji su i ovim istupom pred Katedralom pokazali da nisu odustali od svoga petokolonaškog djelovanja. Moram reći da sam se ponekad pitao nisam li možda pretjerao u kvalificiranju njihovog djelovanja. Međutim, i ovi novi događaji pokazali su da sam bio u pravu jer oni žele ponovno obnoviti grozne optužbe protiv hrvatskog naroda. Oni ponovno vide samo zločine koji su počinili u obrani Hrvati a masovni zločini u Križančevom Selu, Trusini i drugdje gdje su ubijeni mnogobrojni Hrvati ih ne zanimaju. Oni ponovno žele pokrenuti kolo mržnje i sukoba umjesto da pođu od Kordićevih riječi koji poziva na oprost toleranciju, ljubav, zajedništvo. Moram reći da sam na povratku s aerodroma s dočeka Kordiću čuo prijedlog od Slobodana Langa da je potrebno ići korak dalje i umjesto prosvjeda kakvi su se dogodili pred Katedralom organizirati susrete pomirbe i oprosta i u srednjoj Bosni. Siguran sam da bi Dario Kordić sudjelovao u tim susretima kao i mnogi drugi koji vide izlaz u ekumenizmu, u suradnji vjera i prevladavanju ratnih trauma a ne u obnavljanju lažnih optužbi tražeći krivnju samo na jednoj strani a ta strana je hrvatski narod.
 
Mislim da je u pravu Višnja Starešina koja je napravila sjajni dokumentarni film koji pokazuje istinu o zbivanjima u Srednjoj Bosni i svojim člancima razobličila je lažne optužbe čija je žrtva i Dario Kordić da bi Hrvatska trebala zatražiti međunarodnu ekspertizu Kordićeve presude. Mislim da je u pravu jer treba tu presudu i pravno razobličiti kako bi se skinula ljaga sa hrvatskog heroja Darija Kordića i kako bi ga mrzitelji pustili na miru da živi sa svojom obitelji i sa svojim narodom. A razne Teršelićke, Pusiće i drugi konačno bi trebalo skinuti sa proračuna i onemogućiti da stalno obnavljaju lažne optužbe. Njima je Haaški sud dobar samo kada presuđuje Hrvatima, oni i dalje traže da se sudi Hrvatima jer oni ne prihvaćaju istinu da Hrvati nisu zločinački narod. Strašno je što oni idu tako daleko npr. da Slobodana Langa koji je za ono što je radio kao humanist u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zaslužio  Nobelovu nagradu za mir pretvaraju u dio "razularene rulje" i čovjeka koji sramotno podržava ratne zločince. Što je previše previše je pa čak i ako je od Teršelićke i Pusića i lažnih antifašista.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Povezane objave

Da nije bilo 10. travnja 1941., ne bi bilo ni današnje Hrvatske

hrvatski-fokus

Kako usuglasiti izbornu strategiju?

HF

Što se to dogodilo sa sustavom vrijednosti u Hrvatskoj?

hrvatski-fokus

Kako nas HRT anketari?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više