Ogromna masonska ili slobodnozidarska moć u svijetu je „nevidljiva“, neslužbena, prešućuje se, ne vidi se, i namjerno i ne namjerno. Izgleda kao da ona po nekakvoj službenoj dužnosti službeno ne postoji. Ako se zapitamo, koliko je doktorskih, magistarskih, diplomskih, seminarskih radova na ovu temu napisano na sveučilištima u Hrvatskoj, Europi i svijetu, postat će nam jasnije koliko je ova ogromna moć namjerno „nezanimljiva i neuočljiva“. Postoje li uopće takvi radovi?
Masonska moć stalno jača
Isusovac Ivan Fuček, dugogodišnji profesor na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu dotaknuo se masona u svojoj knjizi Vojevati pod Kristovom zastavom duhovne vježbe. U poglavlju Osobni i strukturalni grijesi pod točkom 1., koja se odnosi na područje vjerskog događanja, masonstvo dobiva ne samo svoje vremensko-povijesno mjesto između Lutherova protesta i Lenjinova boljševičkog komunizam, nego ono u ovom kontekstu dobiva i svoje niječni smisao. Lutherov protest 1517. godine profesor Fuček sažima u izreku: „Ne trebamo papu!“. Dvjesto godina kasnije, 1717. godine, masonstvo ide niječni korak dalje, a može se sažeti pod geslo: „Ne trebamo Krista!“ Masonstvo odbacuje Krista kao Sina Božjeg. Još dvjesto godina kasnije, 1917. godine, Lenjinov boljševički komunizam sa svojom idejom ateističkog raja na zemlji ide još jedan niječni korak dalje, a može se sažeti pod slogan: „Ne trebamo Boga!“. Tako je čovjek odbacio Crkvu, Krista i Boga.
Od kad su se, 1717. godine, četiri masonske lože u Londonu udružile u jednu veliku „do danas masonska je moć u svijetu, napose u politici, financijama, ekonomiji, kulturi, civilizaciji, širokim humanim ustanovama, po načelu „globalizacije“ (ujedinjavanja), uvijek sve veća pod geslom: 'Ne trebamo Krista!'“1
Masonska moć opada od kraja Prvoga svjetskog rata
Kathpedia, internetski projekt slobodne katoličke enciklopedije na njemačkom jeziku, u svom tekstu Freimaurer (masoni ili slobodni zidari) iznosi mišljenje da je masonska moć sve slabija i da „Masonstvo danas živi prije svega od svoje slavne prošlosti.“2 Nasuprot svojih namjera da bude zatvorena, jedinstvena organizacija, masonstvo se raspalo u različita strujanja, koja se djelomično bore jedna protiv drugih. Navodno čak ima „anti-masonskih“ okultnih tajnih društava, koja i sama imitiraju cjelokupno masonsko prenemaganje(dasgesamte Gehabe). Smatra se da je utjecaj masonskih loža osobito jak u Sjedinjenim Američkim Državama, iza slijede Velika Britanija i Francuska.
„Kritičari Masonstva su ipak sve uvjereniji da je njegov utjecaj na politiku i gospodarstvo od oko 1918. godine sve slabiji.“3 Ideološki motivirani masonski „humanizam“ je izgubio uvjerljivost. Zatvoreni obredi masonskih loža nailaze sve više na nerazumijevanje; prakse iz ranog razdoblja prosvjetiteljstva, koje djeluju zastarjelo, na mladu generaciju ne čine više promidžbeni utisak, a posebno zato jer se izgubila 'slika neprijatelja' (autoritet stare elite).
Skoro diktatorska masonska moć?
Kathpedia kaže da su mnogi politički prevrati novog vijeka izrasli iz masonskih ideja i masoni su ih oblikovali. Zanimljivo je da je gradsko vodstvo u Brusselsu objavilo da u tom gradu postoji 30 masonskih loža. Tamo se stvara europska politika. Tako je Europa 2010. godine već skoro u diktatorskoj moći. Švicarska je 2010. godine uvela gender ideologiju, o kojoj nije provedena javna rasprava; ubuduće u državnim dokumentima više ne će pisati otac i majka, nego roditelj 1 i roditelj 2. Budući da su širom svijeta državna tijela podrovani masonima, ideologija se relativno lako uvodi. Ovo ne treba razumjeti tako da bi masoni uvijek bili vodeći ljudi neke organizacija, nego da oni na radnom mjestu vrše pritisak usmjeravanja. U peterostrukoj diobi državne vlasti oni su zastupljeni u zakonodavnoj, sudskoj, izvršnoj, obavijesnoj i gospodarskoj.4
Kolika je stvarna masonska moć? Je li točno da je njihova moć u svijetu usprkos svemu sada slabija nego 1918. godine i može li se reći da pomalo slabi već skoro sto godina?
Bilješke:
1. Ivan Fučak, Vojevati pod Kristovom zastavom duhovne vježbe, Verbum, Split, 2004., str. 121.-122.
2. „Die Freimaurerei lebt heute vor allem von ihrer glorreichen Vergangenheit“
3. „Kritiker der Freimaurerei zeigen sich zunehmend überzeugt, dass Einfluss auf Politik und Wirtschaft jedoch seit etwa 1918. stark rückläufig sei.“
4. „Bei der Stadtführung in Brüssel wird informiert, dass es 30 Freimaurerlogen gebe. Dort werde die Europäische Politik gemacht. So ist Europaim Jahre 2010 schon fest im Diktatorengriff. Die Schweiz setzt Mitte 2010 die nicht öffentlich diskutierte Gender-Ideologie um, und wird in Zukunft in staatlichen Papieren nicht mehr Vater und Mutter schreiben, sondern Eltern 1 und Eltern 2. Da die staatlichen Organe durch Freimaurer fast weltweit unterwandert sind, wird die Ideologie relativ einfach umgesetzt. Dies ist nicht so zu verstehen, als ob ein Maurer stets der Vorsitzende einer Organisation wäre, sondern dass sie in Arbeitsplätze mit Lenkungsfunktion drängen. So sind sie in der fünffachen Gewaltenteilung des Staates vertreten: der gesetzgebenden, der richterlichen, der ausführenden, der medialen und der wirtschaftlichen Gewalt.“
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više