Nacija pogođena gubitkom pamćenja

Nered i nerad u Vladi i državnim institucijama daleko više štete naprave nacionalnim interesima nego pojedinci svojom korupcijom

Ivo Josipović, predsjednik države, svoju popularnost velikim dijelom duguje svom prethodniku Stipi Mesiću. Za razliku od Mesića, Josipović o svom prethodniku nije pričao neukusne šale niti je svojim protivnicima izmišljao pogrdne nadimke. U komuniciranju je uvijek birao izraze i nije ga se moglo isprovocirati da nad sobom izgubi kontrolu. Zbog toga sam priželjkivao da HDZ na sljedećim izborima za svog kandidata za mjesto predsjednika države istakne akademika Željka Reinera jer pored visokog obrazovanja i ugleda ima i druge potrebne karakterne osobine te prihvaća sve temeljne vrednote na kojima se temelji HDZ.

Kolinda Grabar Kitarović

Nisam očekivao da bi Kolinda Grabar Kitarović htjela riskirati svoju karijeru za funkciju relativno kratkog vijeka. A stekao sam dojam još  prije više godina na danima frankofonije u Zagrebu da pored šarma posjeduje solidno obrazovanje, inteligenciju i da izvrsno artikulira svoje misli. Svojim govorom, nakon govora veleposlanika Francuske, zadivila je sve nazočne tom događaju.

Najave njezine kandidature za predsjednicu države, neočekivano je jako uznemirila predsjednika Josipovića. Svoju uznemirenost i prikrivenu agresiju protiv njenog kandidiranja, prenio je na Ivu Sanadera. Njega je  prije objave presude Vrhovnog suda proglasio veleizdajnikom. U svojoj uznemirenosti, Ivo Josipović je zaboravio da je Sanaderu presuđeno na temelju Ježićeva svjedočenja. Zaboravio je vratiti 200.000 kn koliko je  Robert Ježić darovao za njegovu izbornu kampanju. Josipović je naime na prigovore zbog te donacije u prosincu 2010. izjavio: „Lako se može dokazati da ta donacija nije imala nikakve veze s Ježićevim kriminalnim radnjama. Ako se dokaže suprotno, spreman sam vratiti taj novac". Pravomoćna presuda Ivi Sanaderu i priznanje Ježića da je sudjelovao u kriminalnim radnjama trebali bi obvezivati Ivu Josipovića na povrat novca koji je primio od Diokija. Umjesto odgovora kad će taj novac vratiti, Josipović se požurio oduzeti Ivi Sanaderu sva odličja.

Iznenađujuća uznemirenost Ive Josipovića sigurno nije tek privlačnost i šarm Kolinde Grabar Kitarović jer Ivo Josipović, bolje informiran od prosječnog stanovnika Hrvatske, vidi da se brzo mijenja slika HDZ-a i razbijaju nametnute predrasude o HDZ-u kao primitivnoj, neobrazovanoj, zaostaloj stranci koja se ne može nositi s novim vremenom. Bolje informiran o Kolindi Grabar Kitarević, o HDZ-u ali i  klimavim temeljima pravomoćne presude Ivi Sanaderu, Josipović se pribojava daljnjeg razvoja događaja u svezi sa Sanaderom. Pravomoćna presuda nije kraj postupka. Osim Ustavnog suda otvorena je još mogućnost suda u Starssbourgu. Razvoj događaja mogao bi ne samo otkloniti svaku optužbu protiv HDZ-a kao kriminalne organizacije nego bi mogao dovesti i do oslobađajuće presude Ivi Sanaderu od optužbe za primanje mita od MOL-a.

Zaboravom pogođena hrvatska nacija više se ne sjeća da je MOL dionice Ine u listopadu 2008. kupio u procesu javne ponude od više tisuća državljana i branitelja Republike Hrvatske ponudivši im cijenu u koju je uključena premija i platio ih 28000 kuna po dionici. Od Vlade 2008. godine MOL je kupio 0, znači nulu Ininih dionica.

INA je prodana 2003. godine!

Na suđenju Sanaderu je Damir Polančec svjedočio da je Sanader naredio Jadranki Kosor da proda Inine dionice kojima je raspolagao Fond hrvatskih branitelja kojemu je ona u to vrijeme bila na čelu. Nakon što je pušten iz zatvora Polančec tvrdi da mu je to ispričala Jadranka Kosor. A Slavko Linić je optužio upravo Jadranku Kosor kao najodgovorniju što je sedam posto dionice Ine iz Fonda hrvatskih branitelja prodano MOL-u te toj kompaniji prepuštena upravljačka prava u Ini. Kad su novinari upitali Linića kako tumači to što se 28. 9. 2011. premijerka u Saboru ogradila od prodaje MOL-u dionica iz braniteljskog fonda, on je odgovorio da je potpredsjednica Vlade tada pozivala sve male dioničare da dionice prodaju MOL-u. (Linić: Kosor je najodgovornija za prodaju braniteljskih dionica MOL-u, HINA, 29. 9. 2011.)

Jadranka Kosor je sve to zaboravila pa je pokušala otkloniti sa sebe odgovornost izjavom od 28. rujna 2011: "Kad biste bili upućeni znali biste da ja tada kao ministrica nisam glasala za tu odluku. Ja sam bila jedina članica Upravnog odbora koja nije poduprla tu odluku, to biste morali znati kad se već bavite istraživanjima u ulozi i istražitelja i egzekutora". Zaboravila je  na svoju izjavu od 1. listopada 2008.: "Rekli smo da ćemo donijeti odluku koja će biti najbolja za branitelje. Napravljene su široke konzulatacije i ovo je naša jednoglasna odluka".

 Zaboravila je i  svoju izjavu od 21. svibnja 2009.: "Mi smo dionice prodali prema procjeni Društva za upravljanje imovinom, ali i mnogih drugih stručnjaka. Bili smo odgovorni prema imovini hrvatskih branitelja, prodali smo dionice po 2.800 kuna, a njihova današnja vrijednost je 1.510 kuna" (Šokantno pranje ruku: Kosor optužila branitelje za prodaju Ine MOL-u, Novi list, 29. rujna 2011.).

Ne želim nipošto optužiti Jadranku Kosor da je za prodaju Ininih dionica MOL-u primila mito. Može se samo pretpostaviti da je davanjem dionica Ine braniteljima te omogućavanjem prodaje tih dionica MOL-u, Jadranka Kosor računala na njihovu naklonost. Potpora branitelja njoj kao ministrici branitelja i potpredsjednici Vlade nije bila zanemariva nematerijalna dobit.

Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, u intervjuu u Večernjem listu od 17. 6. 2014. tvrdi da “nismo imali boljeg kupca od MOL-a” ali to nije odgovor na pitanje zašto se uopće tadašnja vlada odlučila prodati Inu kad za to nije bilo potrebe. Danas čak i Damir Kajin u raspravi o Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2013. godinu reče: „Treba progovoriti i o ustupanju 25 % +1 dionice 2003. godine. Ja smatram da je to bila grješka prodati kompaniju u ono vrijeme za 505 milijuna dolara ili otprilike 3 milijarde kuna koja je godišnje prihodovala po 30 milijardi kuna.“ „Je li Sanader ratni profiter?“, pita Ka(j)in i odgovara: „Vjerojatno, ali ne može biti jedini u ovoj zemlji, ne može biti. A prodaja banaka za 5,4 milijarde kuna, a kuponska privatizacija, a pretvorba, itd. Neka se vrši pravda, ali ne selektivna jer selektivna pravda je u konačnici nepravda. I za kraj, kao što je gospodin Stazić govorio, Sanader nije mogao sam, tu su bile Vlade, tu je bio Sabor, tu su bili ministri, tu smo bili mi zastupnici, tu su bili i mediji, birački, zaslijepljeni slatkorječivosti, ali i medijskom slikom te iste vlasti.“

Kajin se nije sjetio da su i Stazić i Josipović i drugi u vrijeme Račanove vlade bili u toj vladi i saboru te dizali ruke i za prodaju Ine i za prodaju banaka a sudjelovali su i u privatizaciji. Ne treba stoga a priori odbaciti  Sanaderovo otvoreno pismo javnosti iako se tom pismu u obavijesnim sredstvima daje zanemariva pozornost. Osim jedne izjave Tomislava Karamarka u intervjuu Jutarnjem listu, i izjava nekoliko zastupnika Sanaderovih prijatelja, nitko se iz vrha HDZ-a nije usudio propitati istinitost svjedoka pokajnika niti pokušati vidjeti gdje je posrijedi doista kazneno djelo a gdje krive procjene, eventualna neodgovornost i nemar i politička odgovornost dužnosnika Vlade.

I dalje sam uvjeren da je HDZ s pravom odbijao optužbe da je kriminalna i zločinačka organizacija. Držim da HDZ nije trebao olako prihvaćati ni sotoniziranje svojih članova. Ivi Sanaderu ubrajam u krivnju što nije uzeo u zaštitu Jadranku Cigelj koju su B.a.B.e i neke druge udruge otpužile lažnim upitnikom a Jadranka Kosor izbacila iz HDZ-a i s radnog mjesta. Lako žrvovanje pojedinaca bez dokaza, prije ili kasnije obije se o glavu pojedincima i organizaciji. Nered i nerad u Vladi i državnim institucijama daleko više štete naprave nacionalnim interesima nego pojedinci svojom korupcijom. To je pokazala i ovotjedna rasprava o Izvješću pučke pravobraniteljice.

Pavao Blažević