ČEKANJE NA VLAK SLOBODE

     Vlak, kojega čekamo

                        Oduvijek je vlak života

                        Po neravnu i po ravnu,

                        Kroza zbilju, prošlost davnu

                        Prepun tuge i ljepota

                        Jurio u susret nada.

                        Nije stao. Nije smio

                        Ni kad mu je put prekrio

                        Jauk, oganj s barikada.

                        Još i danas vlak se kreće

                        Noseć teških briga breme.

                        Hod mu spor je. Al' stat ne će.

                        Hrvat mu već doček sprema

                        Pjesmom, cvijećem, vatrometom,

                        No vlaka još nema. Nema… 

(15. 1. 1992., priznanjem Europske unije, Hrvatska je postala samostalna, slobodna država!)

Malkica Dugeč, 15. 1. 2014.