Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

GENEZA DANAŠNJEGA POLITIČKOG JUGOSLAVENSTVA – Kozmopolitizam hrvatskih masona

Srpski i hrvatski slobodni zidari tvorci svekolikog srpstva i hrvatstva

 
 
Mnogi hrvatski narodoljubi i domoljubi s pravom su ogorčeni na svjetonazor sadašnje političke svite na vlasti u kojoj je teško pronaći bar jednog iskrenog vjernika. Ogorčeni su na njihov otklon i zaziranje od Katoličke Crkve koje u pojedinim njihovim ispadima sasvim jasno potvrđuje i neskrivenu mržnju prema njoj. No, još nešto vrijeđa svakog iskrenog Hrvata, njihova imaginarna ideologija jugoslavenstva umotana u plašt navodne suradnje sa susjedima u „regionu“ te njihovo ponižavajuće dodvorstvo prema velikosrpskim osvajačima hrvatskih zemalja. Ta gadljiva osobnost vladajuće klike čiji je pogled vazda uperen prema istoku sasvim opravdano se dijagnosticira s njihovim biološkim i ideološkim podrijetlom u kojem dominira neprežaljeni žal za komunističkom nakazom, zvanom Jugoslavija, gdje su njihovi očevi, djedovi i rođaci bili sastavni dio privilegirane partijske kaste. No, nije sumanuta histerija jugoslavenstva počela u Titinoj zloglasnoj tvorevini, u njoj je samo doživjela vrhunac deluzije, već puno ranije. Stoga nužno se podsjetiti na genezu iluzije južnoslavenstva.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/07/Djordje_Vajfert_32k_color.jpg
Adolf Mihalić
 
Iluzija južnoslavenstva osmišljena je u kuhinjama hrvatskih i srpskih masonskih loža pod budnim okom Velike lože Engleske. Srpski i hrvatski slobodni zidari su početkom XX. stoljeća prvi posadili plodne presadnice na zajedničku masonsku njivu svekolikog srpstva i hrvatstva. Hrvatski masoni na čelu s okultistom, Velikim majstorom dr. Adolfom Mihalićem, osnivačem nekoliko masonskih loža i predsjednikom osiguravajućeg društva Dunav, spiritistom Hinkom Hinkovićem (rođenog u židovskoj obitelji kao Heinrich Moses), Veljkom Tomićem, Ivanom Bojničićem i drugima, otvoreno su, poput velikosrbina Nikole Stojanovića, negirali postojanje hrvatske nacije smatrajući da su Srbi i Hrvati jedan narod „po krvi, rodu i jeziku“, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri te da je samo masonska ideja u mogućnosti stvoriti jedan sretan narod.
 
Masonska ideja južnoslavenstva, zastrašujuća i pogubna za hrvatski narod, išla je toliko daleko da za hrvatske masone nije bilo važno hoće li na razvalinama Austro-Ugarske Monarhije nastati Velika Srbija ili Velika Hrvatska, ni kako će se taj južnoslavenski narod zvati u budućoj južnoslavenskoj državi. Taj jedinstveni narod, prema njihovoj tezi, razvio se kao narod s dvije povijesti jer je bio podijeljen u dvije oprečne povijesne sfere, govori i piše istim jezikom, ima iste narodne običaje i istu narodnu pjesmu i što je najvažnije, istu političku „sanju“ narodne budućnosti. Potvrdu takve izdajničke politike najzornije je pokazivao upravo prvak hrvatskog masonstva dr. Mihalić koji je izjavljivao da on nije hrvatski mason, već da je samo rođen u Hrvatskoj i da je po narodnosti samo Slobodni zidar. (Ivan Mužić: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 45. i 179.).
       
Za razliku od hrvatskih masonskih zabludjelih izdajnika srpski masoni, koji su prečesto masonstvo samo koristili u službi srpskog imperijalizma, su imali jasan cilj: stvoriti Veliku Srbiju. Pored potpuno oprečne politike srpskih i hrvatskih slobodnih zidara glede stvaranja zajedničke države na prostorima na kojima obitavaju Južni Slaveni, još su dvije važne činjenične različitosti postojale u Hrvatskoj i Srbiji. Masonski poklonici kulta tijela i đavla u Hrvatskoj nikada nisu svoj deistički svjetonazor usmjeravali općenito protiv klerikalizma već isključivo protiv Katoličke Crkve. Rimsku crkvu su hrvatski masoni smatrali za barbarsku tminu srednjeg vijeka, koju karakterizira posvemašno neznanje, potpuni pauperizam i svestrano zločinstvo. Jasno da je takav stav hrvatskih masona vješto koristila Srpska pravoslavna crkva u svom poslanju širenja svesrpstva jer je upravo u masonstvu našla najjače janjičare protiv Katoličke Crkve. Osim toga, dok je u Hrvatskoj postojao sve veći jaz između sve slabašnijeg političkog hrvatstva i nadirućeg južnoslavenstva, u Srbiji toga nije bilo. Srpski intelektualci, političari, književnici i dr., vođeni svojim lučonošama pri  Srpskoj pravoslavnoj crkvi i organiziranom masonstvu, bili su u jedinoj službi: širiti svetosavlje i pomicati granice Srbije na područja koja povijesno nemaju ništa zajedničko sa srpstvom.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/07/s019.jpg
Postojala je također svemirska razlika između svekolikog velikosrpstva i frankovačkog velikohrvatstva. Velikohrvatstvo je bilo program isključivo jedne stranke, Hrvatske čiste stranke prava, koja nije negirala postojanje srpske nacije izvan hrvatskih povijesnih zemalja, a velikosrpstvo je bilo generalni isključivi zacrtani pojam koji je poricao postojanje hrvatske nacije, a iza kojega je stajala sva srpska intelektualna svita, kao i Srpska pravoslavna crkva.
 
Masonske lože Sirius iz Rijeke i Ljubav bližnjega iz Zagreba desetak su godina u Hrvatskoj bile stožerne tajne organizacije koje su se ukomponirale u sve pore društvenog, političkog i kulturnog života. Pored toga što su „osvojile“ većinu javnih glasila i uvukle su se u Maticu hrvatsku, Društvohrvatskih književnika, Hrvatsko naravoslovno društvo, muzeje, kazališta, tiskare itd., oni vješto manipuliraju širokom društvenim masama i socijalističkim pokretom organizirajući razne štrajkove u katoličkim ustanovama i tvrtkama u hrvatskom vlasništvu. U toj širokoj masonskoj infrastrukturi potpuno je razumljivo da nije svaki slobodni zidar imao iskonski osjet za okultno i transcendentno, odnosno za sotonsko „metafizičko lutanje“, već je ostao na planimetrijskoj razini deizma, agnosticizma ili čak ateizma. Međutim, upravo su ti masoni bezvjerci bili istureni janjičari i najžešći antiklerikalci (inačica za antikatolici). To nije značilo da oni nisu bili „dobri masoni“, jer kako je rekao i sam duhovni vođa hrvatskog masonstva, do kraja svog života vjeran okultizmu, Adolf Mihalić, slobodno je zidarstvo samo po sebi tajna, koja zahtjeva, da se svatko sam do poimanja njezina uzvine…
 
Projekt Milnerove grupeza stvaranje južnoslavenske države konkretizirao se i u hrvatskom masonstvu. Odmah što su Robert Seaton-Watson i Henry Wickham Steed osnovali u Srbiji masonsku ložu Ujedinjenje koja je uskoro preuzela kontrolu nad četničkom organizacijom Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka), a koja će 1914. godine osnovati terorističku organizaciju u Bosni, Mlada Bosna, iste se godine 1909. ta srpska loža usko povezala s hrvatskom ložom Ljubav bližnjega. Kao poveznica bliske suradnje dviju bratskih loža određeni su Srbin Dušan Popović i Hrvat Jozo Janković.
 
Ono što je još karakteriziralo hrvatsko masonstvo prije Prvog svjetskog rata, osim isključivog kozmopolitizma, austroslavenstva, panslavenstva, velikosrpstva i mržnje prema Katoličkoj crkvi, politički je stav prema srpskom masonstvu. Hrvatski masoni su na srpsko masonstvo gledali kao na vrlo organizirano masonstvo koje sve više postaje stvarna vlast u Srbiji. Ono je hrvatskim slobodnim zidarima bilo uzor, poput pravoga oca koji im treba pomoći, zaštititi ih, ujediniti, i u konačnici njima rukovoditi…
 
(Nastavak slijedi)
 

Mladen Lojkić

Povezane objave

Boris Dežulović već 35 godina podriva državu

hrvatski-fokus

Bošnjaci moraju odlučiti: europezacija ili daljnja islamizacija

HF

Srbima u Hrvatskoj okupacija Vukovara je »završetak borbi za Vukovar«!

HF

Preduvjeti opstanka i trajanja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više