HrvatskaKUKUJEVČANI by HF04/09/2014 Vezani za zemlju Niotkud došli. I nikamo ne mogu otići. Vječni uz zemlju koja ih rađa. I koja ih prihvaća umorne. Mogu oni i otići. I odlazili su tjerani vjetrovima i olujama. Podignuti u zrak kao najmanje zrno prašine u ljetnim sparinama. Kad se prije kiše podignu vihori… Kad se ptice razlete po strništima… Kad sve živo traži zaklon i sigurnost. Odlazili su na sve strane svijeta Gospodnjega. Ali u mislima i snovima. U željama i ostvarajima. U pjesmi i u plaču. U rađanjima i umiranjima. Nikad… Oni nikad nisu odlazili. Vezani za zemlju! Na njoj žive i umiru. Ljube je i bore se s njom. Mekom i podatnom u proljeće, a tvrdom i ispucanom u ljetnim žegama. I ne pitajte ih zato odakle su došli i zašto odlaze. Ne nanosite bol onima koji su otišli. Ne budite im dušu. Pustite je neka spava nad oranicama! Ljubica Kolarić-Dumić