Zašto je pukao savski nasip?

Na ovom slučaju se pokazalo kako svi političari nisu jednaki, a kamoli isti

Znamo što se sve dogodilo kad je pukao savski nasip kod Rajeva Sela. Posljedice su bile neočekivane, nesagledive, dosad neviđene i bit će dugotrajne za okolno stanovništvo,obradivo i neobradivo  tlo, cijeli okoliš, floru i  faunu, po mnogo čemu, a najviše po individualnoj i grupnoj traumi i tragediji tamošnjih stanovnika i velikim štetama za regiju i cijelu državu. Ta tragedija je na trenutak ujedinila cijelu hrvatsku. Svi su sudjelovali u pružanju različite pomoći, na razne načine, s velikom empatijom i razumijevanjem. Cijeli državni vrh s Premijerom na čelu se uključio u pružanje pomoći i organizaciju što brže i učinkovitije normalizacije stanja i sanacije prouzrokovane naletom dotad neviđenih bujica vode i „bibiljskom“ poplavom Save. Kad se prvotno katastrofalno stanje malo  sredilo, odnosno kad su se spasili i prigodno smjestili ljudi i spasilo nešto imovine, prišlo se stručnoj procjeni štete, kako pojedinačne, tako i ukupne, te organizaciji sanacije, ali i razmišljanju zašto je došlo do  dotad neviđene poplave, odnosno do puknuća novog nasipa, upravo na tom mjestu.

Prema pisanju i izvještavanju u mnogim medijima veliki dio savskog nasipa se popravljao nekih osam godina, a upravo taj dio, gdje je tada  puknuo je bio novo izgrađen i dovršen 2010.  i 2011. godine. Velika novčana sredstva su u to uložena i za pretpostaviti je, bez obzira tko je vodio i izvodi direktne radove na nasipu, da je sve napravljeno po zahtjevima i pravilima  struke, uz konzultacije stručnjaka, od građevinara, geologa, hidrologa, sposobnih tehničara i dobrih radnika, koji su izvodili radove po stručnim naputcima, uz svu potrebnu stručnu, pravnu i ostalu dokumentaciju.

Resorni ministar je nakon istraživanja i potrebnih postupaka stručnog povjerenstva  objavio da je povjerenstvo utvrdilo kako je „nasip popustio zbog hidrauličkog sloma podložnog tla tijela nasipa“,što god to značilo, laičkim rječnikom rečeno nasip se jednostavno raspao. Neizbježno pitanje je zašto? Prema pričama, nagađanjima, naročito onome što su vidjeli sami stanovnici Rajeva sela, kamionima koji su vikendima odvozili pijesak s tog dijela nasipa, legalnom ili ilegalnom šljunčarenju, krađi ili dozvoljenom otuđivanju, privatnom ili lokalnom interesu, nizu neprimjerenih postupaka, fušarenju pri izgradnji, što je naš specijalitet… za utvrđivanje uzroka puknuća nasipa, upravo tu i na takav način (kut i dubina) više  nije dovoljno stručno povjerenstvo nego bi se trebao uključiti i DORH, što je navodno učinjeno.

Brine samo činjenica da se nije slušalo upozorenje mještana, običnih ljudi koji su vidjeli i znali što se događa, nego se oslanjalo i vjerovalo lokalnoj vlasti, moćnicima i„šerifima“, koji su u većini sličnih slučajeva u sprezi s novokomponiranim bogatašima, tajkunima i tajkunčićima, gdje za sitnu lovu, janjetinu i pijaču, zažmire kad ne bi trebali žmiriti i  ne vide uzdužno višegodišnje potkopavanje nasipa i stotine kamiona koji odvoze pijesak i šljunak, prema  jednoj priči za gradnju autoceste. Ako je i bilo tako netko od lokalne vlasti je to dozvolio i za to postoje papiri s potpisom ovlaštene osobe. Druga priča je da se šljunak krao i preprodavao, čak su se kupovale okolne livade i polja, kako bi iskopavanje bilo legalno i dopušteno. Kako god bilo na tom biznisu je netko zaradio velike pare, a netko dobio dobru proviziju, po poznatom i uhodanom principu, znači došlo je do brzog i nezakonitog bogaćenja, na državnim dobrima i resursima, a na štetu veliku i višestruku lokalnog stanovništva. To se događalo godina, uz postojanje državnih institucija i njihovih lokalnih ispostava, koje su nadležne za nadzor, sanaciju i praćenje svega što se zbiva s vodama, nasipima, eventualnim prirodnim nepogodama i organizacijom svih radnji potrebnih da ne dođe do katastrofe, kao i spašavanja kad unatoč svemu dobro napravljenom, do katastrofe dođe.  O tome što se po tom pitanju radilo svašta se priča i piše, pa čak i kako je tamošnji župan vlasnik tvrtke koja je  održavala spomenuti nasip.

Poznate su pojave kako je  umrežena i dobro usklađena lokalna vlast, lokalna mafija, građevinski lobi i poneki visoki državni dužnosnik, koji takvom sinergijom sebe bogate, a sirotinji štete, koristeći državne resurse. Tu su tada vidljivi i evidentni privatni interesi, koji su iznad svega drugoga, ali se uvijek na neki način sve te neprimjerene radnje, postupci i metode  zamrače i krivci se izvuku, pogotovo ako su članovi određenih političkih stranaka i ako svojoj stranci na izborima donose poveći broj glasova birača. Naravno, kao i kod drugih neočekivanih pojava velikih razmjera i ovdje se stvaraju teorije zavjere, u smislu da je nasip  miniran, od  nekih domaćih likova ili od susjeda iz BiH. Navodno su i uhvaćeni neki tipovi u čamcu s bosanske strane Save i u njih je pronađena veća količina eksploziva. Činjenica je da je do propuštanja nasipa i prodora vode došlo  u samom dnu nasipa, tako piše u jednom izvješću. Činjenica je da su na nasipu i oko njega srušene stare topole koje su bile doprinosile čvrstoći  i stabilnosti temelja nasipa.

Ne treba biti fizičar, a kamoli Einstein da bi se to shvatilo. Što bilo da bilo, veliko zlo se dogodilo. Unatoč velikom angažmanu Vlade, naročito ministrice Mrak-Taritaš sanacija i oporavak slabo i sporo napreduju. Ljudi će zimovati u kontenjerima, dok im kuće i imanja propadaju. Hvala bogu, čvrstom i ustrajnom osoblju škole, ovaj puta ispunjenom obećanju našeg premijera, sposobnim i marljivim stručnjacima i radnicima osnovna škola u Gunji je sanirana i nastava je započela na vrijeme s velikim, neočekivanim brojem učenika, koji su se vratili iz „progonstva“, uslijed ove nepogode. To sa spomenutom školom je pozitivan primjer i zorni pokazatelj kako se sve može kad se hoće i kad se zajedničkom pozitivnom sinergijom tome prione. Vjerujem da se ovaj slučaj s pucanjem nasipa i nečuvenom poplavom neće završiti kao dosad mnogi nerazjašnjeni sumnjivi slučajevi i da će se ovo tretirati i prikazati kao splet nesretnih okolnosti i nesreća koja se nije mogla predvidjeti.

Na ovom slučaju bi se moglo i trebalo pokazati kako svi političari nisu jednaki, a kamoli isti, da se neki od njih mogu i hoće nositi s izazovima i problemima koje život pred njih stavlja, da su vjerodostojni i odgovorni, da se ne slikaju po medijima i javno ne istupaju zbog osobne promocije, u dnevno političke svrhe, povećanje političkog rejtinga, prikazivanja lažnog rodoljublja i obmanjivanja naroda, već da znaju, mogu i hoće tom narodu pomagati, služiti i osiguravati mu bolji i ljepši život.

Ankica Benček