Nije svaka vlast od Boga

Beogradska vojna parada kao opomena

U Republici Hrvatskoj Ustavom i zakonima omogućuje se slobodan izlazak na izbore i demokratsko glasovanje. Ozakonjena su i pravila prebrojavanja glasova, pa se može držati da se izbori provode demokratski, zbog čega se i za izabrane zastupnike naroda drži da su demokkratski izabrani. Nema, međutim, jamstva za isključenost nezakonitih postupanja pri ocjenjivanju izbornih rezultata, jer se političkim selekcijskim inženjerstvom na vršne vladajuće položaje mogu uspeti destruktori hrvatske državne suverenosti i gospodarstvene sposobnosti, pa nastaviti sa sve sofisticiranijim njezinim utapanjem u „regionsku“ močvaru neutemeljeno nazvanu „Zapadni balkan“.

Nastavi li se s pogodovanjem amoralnosti, dolazi se do bržeg i lakšeg ostvarivanja stanja u kakvo su Hrvatska država i hrvatski narod dovedeni. No, budući je taj narod povijestno uvijek uspijevao odoljevati nedaćama i zadržati sržnu egzistencijsku otpornost, vršne su se strukture sve jače počele oslanjati na protuhrvatske čimbenike iz država bliskog susjedstva i njima sklone svjetske moćnike uvjetne pouzdanosti. Naivaca i amoralnih sebičnjaka nađe se u svakom narodu pa i u hrvatskom. Takvi oslabe djelotvornost domoljuba i rodoljuba do mjere koja ohrabri neprijatelje za poduzimanje odlučnijih koraka. Bilo kako bilo, svaka demokratski izabrana vlast je obvezna nadzirati stvarnostno stanje u državi,što uključuje i nadzor poštivanja zakonskih obveza. Demokratski izabrana vlast je odgovorna za eventualna eskaliranja nezakonitih postupanja, pa je dopustivo i okriviti je za nastalo loše stanje. Zato začuđuju postupci vladajućih struktura usmjereni protiv pojedinaca ili skupina ljudi, koji su se usudili otežati provedbu po narod i državu loših postupanja vladajućih struktura,da ih osmišljenim hajkama i diskriminacijama nastoje okriminalizirati. Moramo se, dakle, zapitati kako i zašto je došlo do toga.

Neupitno je da politička i gospodarstvena uspješnost u državi uvelike biva determinirana uspješnostima i utjecajima na stanja u velikim hrvatskim gradovima, poglavito u glavnom hrvatskom gradu. Iskustveno je dobro poznato da je zadnjih godina upravljanje Zagrebom bilo gospodarstveno i politički znatno uspješnije od onog državnog, napose zadnjih godina, odkad se vršnoj državnoj vlasti ne mogu pridati atributi uspješnosti. Da pače, ni Vlada ni Predsjednik države ne zaslužuju pohvale, a razloga za pokude je napretek. Najgore od svega je da više skrbe o interesima država u „Regionu“, nego o strateškim i gospodarstvenim interesima Hrvatske i hrvatskog naroda. Prepoznatljivi su po gospodarstveno i strateški opasnu zaduživanju i zanemarivoj sposobnosti jačanja gospodarstvene i obrambene moći, rasipnosti i nebrizi za biologijski opstanak hrvatske populacije, ali i vještini obmanjivanja glavnine hrvatskog žiteljstva. Predsjedniku države je važniji napredak Republike srpske u BiH, nego ostvarivanje egzistencijskih prava Hrvatskog naroda u BiH. Zato je upitno je li slučajnost što je sadašnja hajka selektivno usmjerena na Zagrepčane hercegovačkog podrijetla.

Upitno je, ako se bolje razmisli, je li hrabrost vladajućih proistekla usljed nedavno demonstrirane vojne parade u Beogradu, pa pojačane nade da će lakše moći uspostaviti diktaturnu vladavinu. Ako je tako, ne bi se trebalo ustručavati zahtijevati od najmoćnijeg hrvatskog NATO saveznika da pokaže da je kadar pripomoći zaštiti hrvatskog teritorija i približiti se području iz kojeg može učinkovitije djelovati u suzbijanju napredovanja islamističkih glavoodsjekača?! Možda i ne treba biti previše zabrinut, jer su hajke uvelike posljedica straha da vladajući ne će profitirati iznajmljivanjem hrvatskih cesta. Možda je proistekli strah i posljedica shvaćanja da Hrvatski narod sve lakše prepoznaje oblike ponašanja srodne izdajničkima.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.