Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Mesićevo i Josipovićevo guranje Hrvatske u ništavilo

Pojačana nervoza crvenoga predsjednika

 
 
Neko sam vrijeme u tiskanom, a zatim u elektroničkom izdanju HF-a svaki tekst o HRT-u poglavito HTV-u, završavao s ceterum censeo.., uostalom to treba ukinuti. Više o „tomu“ uglavnom ne pišem – nema potrebe, ona se sama polako ukida. Proces samo ukidanja naročito se ubrzao nakon što je haenesovka djevojka od kulture – Zlatar-Violić, donijela novi zakon o HRT-u, a zatim ju gazde programski i kadrovski rasturili u pravcu vlastodržačkog agitpropa, marketinga i pe-era Ive Josipovića i Kukurike. Objavit ću o njoj/njemu još jedan tekst pod naslovom, parafrazirajući, ne biste vjerovali, Dejana Jovića: „Hrvatska televizija – televizija koja je odumrla.“ Uglavnom ono što je od nje još ostalo nit' je televizija, nit' je hrvatska i samo još otresa papcima.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2014/10/Zdravko-Tomac-Crveni-predsjednik.png
Petanaest predsjedničkih „gladnih godina“
 
Isto-slično odavno tvrdim za neposredni izbor predsjednika države – to treba ukinuti i prenijeti u nadležnost Hrvatskoga (državnog) sabora.  Za tu tvrdnju imam, bolje reći postoje „tone“ i „more“ dokaza nastalih tijekom posljednjih petnaest predsjedničkih „gladnih godina“ deset Mesićevih i pet Josipovićevih. Na drugoj strani „vage“ nisam pronašao niti jedan jedini od nacionalnoga dugoročnoga značaja koji bi djelovao kao trajniji boljitak za državu, društvo, njegove  pripadnike… Mjeri se potpuna praznina, na toj strani „vage“ možda nema ni zraka dostatno za disanje. Naravno, ovaj davnašnji prijedlog sada mogu potkrijepiti i etičkim presudama HENS-a Mesiću i Josipoviću, a osobito dokazima koje nudi najnovija knjiga prof. Zdravka Tomca Crveni predsjednik. Ne mogu ovdje ne spomenuti kako je Ivo Josipović profesore Tomca i Jurčevića na javnom mjestu, u ulozi Predsjednika države, na predizbornom skupu za porezne novce, označio „luđacima i bolesnicima“. Samo jedna strana ove „priče“ – nisam primijetio da bi ljudoljubne udruge stale u obranu „luđaka i bolesnika“, one koje se pri svakoj izgovorenoj gluposti dižu na stražnje noge, one koje su financirane iz proračuna, pa ni one koje se brinu o pravu pacijenata. Na takav opaki „govor mržnje“ koji izgovoren s najvišeg mjesta ima snagu potjernice koja, poznato je, može završiti i linčom, nema reakcije. Ništa od toga, osim još jednog dokaza Nove PravDe, ali i pokazne vježbe udrugarskih sekcija. 
 
Izbor predsjednika države u HDS (Sabor)
 
Pri ukidanju neposrednog izbora predsjednika između Vlade i Hrvatskoga (državnog) sabora treba podijeliti preostale predsjedničke ovlasti, a ulogu HDS-a (Sabora) u odnosu na vladu osnažiti. Nisam opazio iole brojnije sumišljenike, tek slična stajališta prof. Mirjane Kasapović, s kojom se u mnogočemu (ideologija) ne slažem, ali u aktualnoj polemici oko izbornog sustava uglavnom dijelim njezina stajališta, jer izborni sustav je više fizika i matematika, a manje ideologija (može biti, dakako u njega ugrađena kakva „smicalica“, ali opet „matematčko-fizikalno“).
No dobro, za ove izbore je kasno moramo plivati po zakonskim pravilima  ma se pritom i utapali. A voda nam je do grla, pri čemu su i više nego simbolički glavni krivci predsjednici države. Vlaste se i slaste „kafeničari“ na Pantovčaku, a narod, što li već jest, puk, pučina, birači, glasači, preostali radnici, zaostali seljaci… utapaju se, čak i doslovce, ako nikako onda u poplavama. Branitelji – oni su i dragovoljci pa svojom tamnom i tužnom voljom prečesto odlaze i sami – preko rijeke. Nisu predsjednici, Mesić puta dva i Josipović puta jedan, zasad, tvrde, mogli učiniti ništa (ovlasti). Nisu činili ni ono što su mogli, ali su zato činili ono što su htjeli, a nisu trebali. Tresli su, unižavali potporom, davali legitimitet antihrvatskim snagama, korteširali, kadrovirali, plaćali svoje „kolone“ našim novcima, intenzivirali pljesnive ideološke sukobe do razine građanskog rata, zasad, niskoga intenziteta, a onda za sukobe optuživali druge. Ponižavali Franju Tuđmana, kao prvoga predsjednika, Mesić čak i osobno,  kako bi izdizali sebe, a u odnosu na njega na razini-visini su krtičnjaka i nikada ne će dostići njegovu visinu, recimo Kninske tvrđave. Apsolutno, zapravo je nevjerojatno čudo. Čudo nad čudesima – umjesto da ga dižu, ili barem ostave na povijesnoj visini koju je dostigao, pa se uz njega „penju“, oni ga unizuju. Valjda nesvjesni kako se i oni pritom spuštaju , putuju u neku rupu.
 
Iz te povijesne crne rupe ne će nitko „iskopati“ Mesića i Josipovića, ako oni prije toga, sada Josipović, i samu Hrvatsku ne gurnu u tu istu rupu. Nikad nitko tamo ne će moći naći ništa. Točnije, tamo će se moći naći – ništa. Ipak oni nešto „rade“ – najmanje godinu dana prije isteka mandata provode predizbornu kamapanju kao „dugi marš“ za državne novce, svađaju pritom društvo, skupine, pojedince, stranke, ideološki zagađuju društveni okoliš. Troši se pritom, kao i sada, silna društvena energija. Za njihovu vlast uz njihovu volju, a poslije izbora ostaju sve brojniji i brojniji ožiljci u društvu, pa i „otvorene“ rane. Dakle, neposredni izbor ukinuti. 
 
Što se iza brda valja?
 
Možda ovih nekoliko rečenica ne pripadaju u ovaj tekst, ali svejedno ću ih dometnuti, iako slučaj može figurirati i kao zasebna tema. A doista je zanimljiv: Profesor Tomac je objavio mnoštvo knjiga i, najčešće su mu promocije bile  medijiski potpuno prešućene. Godine 2012. promovirao je svoje Memoare, 2013. uz veliki odaziv publike. Petu haašku kolonu i njezine žrtve, na istom mjestu s onoliko publike koliko je moglo stati u tri dvorane Vijenca, pa opet ništa. Mediji su i tu promociju „popratili“ potpunom šutnjom, morem tišine. Nakon  promocije Crvenog predsjednika, u utorak 28. listopada, dogodilo se nešto potpuno neočekivano – većina novina, barem u svojim e-izdanjima prenijela je objektivnu i podužu Hininu vijest o promociji. Izuzetak je „Večernjak – njemu valjda još nisu rekli da se nešto “iza brda valja“, a ni ne želi istrčati pred rudo – i naravno televizije s nacionalnom koncesijom – one su još čvrsto „na braniku“ Ive Josipovića. Je li to tračak nade u buduće objektivnije i poštenije medijsko izvještavanje, ne samo o Tomcu već i uopće? Ne bih rekao, no svejedno bih se na mjestu Ive Josipovića zamislio i – zabrinuo. Ako nije tračak, možda je značak, a što onda?
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Nema razlike između Hitlera i Vučića

HF

Nova “paradigma” hrvatske politike i društva

HF

Hrvatski fokus jedini na braniku Domovine

HF

Smije im se Zoka

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...