Hrvatski Fokus
Hrvatska

DRUGA OKUPACIJA DUBROVNIKA I KONAVALA – Institut građevinarstva Hrvatske i genitiv (3)

Koji su interesi Radića, Đukana…?

 
 
Što je također nužno znati: i esdepeovski (lažno lijevi) i hadezeovki (do sada lažno narodnjački) izdajnici Domovine pušu u istu sviralu! Kakve su to zasluge Republike srpske da joj hrvatska vlast gratis prepušta, u (bivšoj!) hadezeovskoj inačici oko sto i pedeset, (od Osojnika) a u sadašnjoj esdepeovskoj i više od dvjesto kilometara ceste (od Ploča) koja može biti na našemu teritoriju, dakle naša!? Da im široke ruke darujemo sva ta svoja potencijalno velika bogatstva i temelj svojega napredka? Najveću zaslugu vidim u tomu što su obećali („trebinjski kamiondžija“!) da će izgraditi još ljepši Dubrovnik, nakon što ovoga postojećega sruše. (Prašili su tada po njemu iz svih raspoloživih topova i tenkova, treba im pomoći!) E, ali prevario sam se! Kada sam svojevremeno, još u Vjesniku, objavio polemičan stav prema interviewu hadezeovca Jure Radića, kasnije ravnatelja Instituta građevinarstva Hrvatske, da bi Jadransko-jonska magistrala mogla „ugroziti zidine Dubrovnika“ (navod je prema  sjećanju) koje bi se navodno tresle od prolaza teških kamiona i pitao jesu li im (u IGH-u) »vrane mozak popile« kada zagovaraju buduću moguću cestu kroz Republiku srpsku, umjesto kroz domovinu im Hrvatsku, dogodilo se ovo:
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2014/10/Konavle.jpg
a)           tajnica dr. Petra Đukana, tadašnjega ravnatelja IGH, obavijestila me da je šef zabranio da me spoje s njim ako budem nazivao i
b)           u tomu istomu Vjesniku pojavila se jedva vidljiva tzv. proširena vijest da „Institut građevinarstva Hrvatske gradi ceste u Republici srpskoj“ I glupomu dosta!
Koliko je velikosrpski kapital uložio u hrvatske tajkune i hrvatsku prometnu struku i vlast, i je li uopće išta uložio, kad su oni takvi kakvi jesu pa ih i ne treba kupovati, to ne znam. Međutim, u novinama sam pročitao da je dr. Đukan HDZ-u (tadašnjemu!) darovao milijun kuna. O mogućim protuuslugama također ne znam ništa, ako se te usluge ne ostvaruju aktualnim izjavama nekih visokopozicioniranih  hadezeovaca koje su na vlas iste kao i one Jure Radića, te da pitanja obstanka Domovine „neka rješava struka“, jureradićevskoga tipa?!
 
Stanovita razlika između (bivših!) hadezeovskih i sadašnjih esdepeovskih potencijalnih (i već očitovanih!) u mojoj vizuri veleizdajnika ipak postoji: ranija inačica te magistrale kroz RS (od Osojnika), uključivala je u igru „velike igrače“ samo istočne Hercegovine, gdje je četnika kao na pijaci i gdje su čak i Tita proglasili ustašom (vidi u tekstovima Anđelka Vuletića!), a ova esdepeovska uključuje i igrače iz zapadne Hercegovine, takozvane hercegovačke liske. Za razliku od većine poštenih, radišnih i rodoljubivih Hercegovaca, hercegovačke liske su premazane svim mogućim, a osobito svim nemogućim bojama i mastima.  (Podučila me tomu jedna divna osoba iz Ružića!).
 
Nije nužno, ali nije ni na odmet znati kako sam ih pohvatao u laži
 
Zaprepašten količinom prozirnih laži (npr. da ta Magistrala mora biti široka700 metara!) i nedostatkom ikakva rodoljublja i ikakve svijesti o značaju imanja vlastite države te začuđen nenadanom ljubavi Jure Radića prema Dubrovniku, odlučio sam svojevremeno provjeriti je li istina da se ta cesta kroz Hrvatsku zbog toga ne može graditi jer je, tobože, više mjesta gdje tolike širine (negdje iza naselja) nema, a da se ne dirne u okoliš i slične blezgarije!? Četiri su odredišta lažovi bili obilježili kao mjesta gdje je nemoguće izgraditi buduću Jadranko-jonsku magistralu pa je, eto, moraju predati Republici srpskoj. Filmska reportaža o tomu je objavljena u Brisanom prostoru Gorana Milića, a snimljena uz pomoć snimatelja dubrovačkoga studija HRT-a. Dakle: i na Golubovu kamenu i u zaleđu Rijeke Dubrovačke i na Ivanjici i na konavoskomu Vejem dolu – može se izgraditi cesta široka čak kilometar i pol, (a ne tek »700 metara«, kako je lagao taj Radić!), a da se ne dira bitno ni u okoliš ni u naselja – pokazala je kamera. Što se tiče tunela, zapravo ne treba ni jedan, a da i treba – pa što onda!? Što se tiče vijadukata, ni oni nisu nikakva prepreka; na cesti prema Genovi vijadukata i tunela je čak oko osamdeset posto u završnici od nekih stotinjak kilometara, ali to je za Italiju strateški autoput, u interesu talijanske države. Talijani, kojih god boja bili, Talijani su i rodoljubi, a ovi i ovakvi Hrvati… A takvi su, eto, naša »struka«! (Zar takvoj „struci“ prepustiti sudbinu države!?)
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2014/10/300px-IGH_Logo.svg.png
Jadransko-jonska magistrala uz granicu s BiH u cijeloj svojoj dužini po hrvatskom teritoriju, od zaleđa Neuma, čime je u projekt uključena i BiH, pa do Kobile na bokokotorskoj obali – to je jedini i strateški i gospodarski i svaki drugi interes Hrvatske. Svaka druga mogućnost – protiv je hrvatskih nacionalnih, dakle i državnih interesa. Hrvatska kao država na nju ne bi smjela pristati jer bi time bitno ugrozila samu sebe. Naime, ako Hrvatska jest država, a ne otužni protektorat!?
 
Promet na toj Magistrali iz Dubrovnika se ne bi moglo ni čuti ni vidjeti, oko dva i pol kilometra iza Srđa, dakle ni buke ni trešnje, a da JJM bude u Hrvatskoj. Nekmoli da bi „5000 kamiona dnevno prolazilo kroz grad“ kako bezočno laže onaj dubrovački nesretni gradonačelnički slučaj u jednomu cro-yugo dnevniku, a svi su hrvatski dnevnici ili cro-yugo i yugo-cro. Izjave ministra prometa da bi „bio ugrožen okoliš“ nisu ni za dječji vrtić, ni petogodišnjacima se više ne može tako muljati! Isto tako nikakav argument nije da je „ukopavanje ceste u brdo skupo“ pa eto i zato sve dajemo dojučerašnjim svojim dragim agresorima; skuplje je graditi ceste na klizavu i močvarnu tlu, a još za austrougarske ceste oko Dubrovnika ukapale su se u brda, ondašnjim ručnim tehnologijama (vidi npr. Duboku Ljutu ili Orsulu!), a gdje su današnje tehnologije prema ondašnjima!? Sve su to, dakle, vrlo prozirne laži!
 
Jedan jedini čovjek, Petar Dobroslavić, dubrovačko-neretvanski župan, čuva svoj obraz i poštenje kao i interese ne samo svoje županije, nego i cijele Hrvatske.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Stijepo Mijović Kočan

Povezani članci

Srbijanka u Daruvaru 2017.!

HF

POLITIKARENJE – Grbin, a ne Ingrid

HF

Krik očaja (2017.)

HF

Na udaru fundamentalista (4)

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...