Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Ivo svladao gradivo – više mu ne treba Dejan

Dejan Jović: Hrvatska – država nastala na "zločinu referenduma"

 
 
Mislio sam kako sam s Dejanom Jovićem, glavnim analitičarem Predsjednika Ive Josipovića, završio u prošlom broju HF-a. Bio sam ga čak i „amnestirao“ kao „sigurnosni problem“, a tu odgovornost stavio na teret njegovu šefu, gdje ona uostalom od početka i „stanuje“. Ali eto njega opet, ovoga puta u trostrukoj ulozi, kao glavni analitičar, profesor na FPZ-u i glavni urednik časopisa Politička misao kroz koji je i progovorio objavivši svoj članak pod dugačkim, dvorečeničkim naslovom: „Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti – ne“. Baš su mu „sjeli“ rezultati škotskog referenduma pa je odlučio „nabiti“ Hrvatsku pod zemlju.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/01/DrJovicforweb.jpg
Dejan Jović
 
No, krenut ću s kraja, ustvari iza zadnje točke članka s napomenom koja tamo stoji. „Dejan Jović je redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Političke misli. On je i glavni analitičar Predsjednika Republike Hrvatske. Stavovi iznijeti u ovom članku su samo autorovi i ne izražavaju službeni stav nijedne institucije“. Čudne li, a lažljive napomene, barem kad je u pitanju Jović, Josipovićev glavni analitičar, i Jović autor ovoga člančića, a za FPZ, koga briga, njegov ugled znanstvene ustanove „raste i cvate“. Nije Jović kod Josipovića zaposlen kao glavni veterinar pa se brine o tamošnjim pantovčačakim magarcima dopodne, a popodne iz hobija piše političke komentare za koje onda nikoga nije briga. U „normalnim“ demokratskim, liberalnim državama čak ni to ne bi prošlo. Ili, a to je pravi primjer za Jovića, kad bi glavni veterinar dopodne na Farmi Pantovčak liječio oboljelog magarca, a popodne ga dopalo liječenje drugog magarca oboljelog od iste bolesti, recimo „u fušu“, on bi primijenio iste metode liječenja, iste „analize“, inače bi jedan od magaraca mogao otegnuti papcima. Tako je i s Jovićem, nema tu nikakve podvojenosti pa je jedna analiza „službena“, a druga je „neslužbena“. Taman posla.
 
Upozorili smo na to čim je Josipović doveo Jovića na Farmu, no to traje li traje, već skoro pet godina. Mi naravno ne znamo sadržaj Jovićevih „glavnih“ analiza“, one su vjerojatno i državna tajna, ali po postupcima Ive Josipovića kako u domovini, ako tako za nju smijem reći, tako i prema inozemstvu, potpuno je jasno kamo one smjeraju i kamo Josipovića vode.
 
Jovićeva mina pod temeljima moderne države Hrvatske
 
S fusnote idemo ravno u središte članka s pitanjem: Postoji li na svijetu država čiji je predsjednik unajmio takvoga „glavnog analitičara“ koji javno udara, ruši temelje države kojoj predsjeda? Ne znam za takav slučaj, ako tko zna neka nam piše, a možda znaju Jovićevi kolege gospoda profesori s FPZ-a, morali bi, pa neka takav slučaj(eve) „obrade“ i objave kao izvanredno otkriće u Političkoj misli. Ako još nema Nobelove nagrade za politologiju, poslije takvoga otkrića bit će i nje. Taj temelj pod kojega je Dejan Jović postavio svoju „analitičku“ minu referendum je o hrvatskoj samostalnosti i suverenosti. Da nije bilo Domovinskog rata bio bi to glavni temeljni kamen hrvatske samostalnosti i suverenosti, ovako je on odmah iza njega. Moglo bi se čak i ustvrditi kako je Domovinski rat, pored ostaloga, sela i gradova, ljudi… obranio i sam referendum.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/10/Dejan-Jovic-650x367.jpg
Jović taj referendum ne samo delegitimira, već „rastura“, što rekli Srbi „k'o beba zvečku“. Jednostavno on tvrdi kako je referendum održan skoro tako da je netko „biračkom, glasačkom tijelu“ u vrijeme njegova održavanja držao pištolj na čelu, i tjerao ga da zaokruži „da“. To je elementarni „prijevod“ njegova članka – ostalo su bezvezarije, trice i kučine, suvišne rečenice i riječi. Zaključno: Hrvatska je nastala na zločinu referenduma, tvrdi glavni analitičar. Nakon ovoga ostaje još odgovor na pitanje kako ju srušiti, na ponovljenom referendumu ili kako drugačije? Možda da nam Ivo Josipović „oktroira“ ustav s jednim člankom: Hrvatska se vraća u Jugoslaviju. Tvrdi Jović i ovo: „Agresivnost i nasilje bile su glavne karakteristike naših „referenduma o nezavisnosti“. Oni su održani kao jedna vrsta uvertire u rat, ili prve epizode rata, a ne s ciljem stvaranja mira.“ Nije dakle izvršena nikakva agresija na Hrvatsku, već je Hrvatska izvršila „agresiju“ na Srbiju – referendumom što je samo za neupućene u Jovićeva stajališta „kopernikanski obrat“ u tumačenju uzroka  rata „na ovim prostorima“.
 
Politički pamflet
 
Nakon ovih uvodnih  napomena zavirimo malo u „glavnu analizu“  člančića iz Političke misli. Prvo što je vidljivo iz njega Dejan Jović je premirao od straha u noći škotskoga referenduma. A što ako, ne daj Bože, prođe? Onda je ujutro doživio trijumfalno olakšanje. Nije prošao! U takvoj euforiji je vjerojatno sastavio ovaj člančić, miljama dalek od objektivne politološke analize, a blizak ideološkom pamfletu te je još panegirik liberalizmu, slobodama i demokraciji u Britaniji. Kakav sjajan referendum, posebno još i stoga što nije prošao. Ne znam podučava li Dejan Jović svoje studente o Sjevernoj Irskoj, kako tamo stvari stoje danas, što je bilo jučer? Od Britanije, zadnjeg Rimskog carstva inače svašta lipoga možemo naučiti, pa i o tim je l' te slobodama. O porobljavaju, kolonizaciji svijeta o skoro istrjebljenju domorodaca na dva kontinenta (pomogli i ostali, naročito „veliki“ Europljani) o stoljetnoj trgovini robljem, o izumu u jednom ratu koncentracijskih logora… i o još puno toga lipoga, slobodarskog, demokratskog. Što bi inače ozbiljan politolog zaključio tek na temelju 2 (slovima: dva) propala referenduma o samostalnosti, održana u razmaku od skoro dvadeset godina, onoga u Quebecu i ovoga u Škotskoj?
 
Usput u Quebecu je razlika između pristaša samostalnosti i protivnika bila skoro u granicama statističke pogrješke. Za svijet – ništa, ponešto za Quebec i Škotsku, Kanadu i Britaniju, svakako za oba slučaja uvidio bi poneke specifičnosti i to bi bila objektivna analiza. Ona bi svakako sadržavala i konstataciju kako škotski referendum i nije tako strašan poraz suverenista, kako su Englezi puno toga obećali u pravcu jačanja škotske autonomije, ako ne slažu. Zatim, kad jednom zaiskri iskra državne samostalnosti, ona tinja, ne gasi se tek tako, pa pitanje kako će on odjeknuti u Sjevernoj Irskoj, što će biti sa Škotima kad Englezi izađu na referendum o izlasku iz EU-a.
 
UN ima 193 države članice, dolaze i nove, recimo kurdska, neke bi se mogle podijeliti, primjerice Irak kojega su baš Britanci tako „skrpali“ itd… Koliko je njih nastalo samo i isključivo referendumom? Ovoga trenutka ne mogu se sjetiti niti jedne „ozbiljnije“ isključivo „referendumske“ države, osim donekle Norveške. Što bih dublje zagazio u povijest – tamo takvih nema. Države su, žalosne li činjenice, uglavnom nastajale (i nestajale) u osvajačkim i oslobodilačkim ratovima, raspadom carstava koja se nisu raspadala na referendumu. Tako je Škotska završila u UK-u, tako su nastale i sve države iz bivše Jugoslavije – baš sve uključujući i Crnu Goru, u ratu ili kao rezultat rata – da se zadržimo u „regionu“. Referendumi, na žalost, nisu bili dostatni za mirni razlaz, što je bilo jasno puno prije nego su se uopće i održali.
 
I ovdje moramo zastati. Stižu nove vijesti. Najprije je Predsjednik Josipović dao izjavu o neslagamnju s Jovićem, a zatim ga i otpustio. Učinio je to kako bi se predizborno distancirao od svoga dugogodišnjega glavnog analitičara. Ne će ići, previše se Jovićeva „minuloga rada“ nakupilo na Pantovčaku, Josipović je vjerojatno dobro svladao njegovo „gradivo“ pa može nastaviti i kao "sâm svoj glavni analitičar". Zna se dakle tko mora otići.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Relativizacija istine

HF

OD 1991. DO 2015. – Kako je Armija razoružala Hrvatsku

HF

Hrvatsko pravosuđe je karcinom hrvatskoga društva

hrvatski-fokus

Zar ćemo dopustiti srpske tablice na hrvatskim pločicama!?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više