Remetinec proglasio Re(s)publiku; traže Predsjednika!?

Vidošević napustio zatvor – tiho, Bandića ne daju van – glasno

Podsjetimo se: Nekadašnjeg dugogodišnjeg čelnika HGK-a, Nadana Vidoševića, Uskok je teretio zbog organiziranja kriminalne skupine radi 'Remorker'-skog izvlačenja 35 milijuna kuna iz te državne ustanove. Nakon pet mjeseci pritvora, 12. travnja 2014. pušten je sasvim tiho iz remetinečkog zatvora da se brani sa slobode bez da je platio i jednu kunu jamčevine. USKOK je Vidoševiću navodno blokirao sve što ima (kuća/vila na elitnoj zagrebačkoj adresi Gornje Prekrižje, grandiozno imanje u Gorskom kotaru, turističke objekte – zimmer frei u Nemirama kod Omiša, skupo i atraktivno zemljište u istarskom Medulinu, velebnu zbirku umjetnina…), sve što glasi na njegovu suprugu te sva bogatstva (tri vile, tvrtke, stanovi, jahta…) u formalnom vlasništvu njegove majke, umirovljenice Marije Tudor Vidošević… da ti mozak stane!

I najboljem financijskom stručnjaku teško je izračunati ukupnu vrijednost impozantne imovine ovog hrvatskog šeika ('u se na se i podase') pa će i sudski proces vjerojatno dugo potrajati. Ako u ovoj zemlji postoji i trunak pravde Remetinec je jedino mjesto za Nadana Vidoševića u društvu s već osuđenim, bivšim predsjednikom vlade Ivom Sanaderom i bivšom sisačkom županicom Marinom Merzel čija podozrivo stečena privatna imovina teško da odveć zaostaje za Nadanovom. Ali, i ona je kao i Nadan puštena iz zatvora, bez ikakve jamčevine, da se brani sa slobode!? Takve sreće za sada nije bio i zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, komu se pripisuje 'grijeh' težak tek sumnjičavih 20 milijuna kuna; ponuđena jamčevina mu nije prihvaćena pa kao jedini pripadnik krimi-grupacije 'Agram' ostaje u Remetincu do daljnjega.

Milan Bandić za razliku od navedenih, gramzivih štetočina, Vidoševića, Sanadera i Merzelice, unatoč ovih 20 milijuna 'inkriminacije' ipak je kao gradonačelnik metropole ostvarivao 800 milijuna poreznih prihoda godišnje za opće dobro ali ne samo Zagreba nego i šire društvene zajednice. Doduše, premazan je on svim (političkim) mastima, kad treba nosit će on tešku svijeću u pohode Majci Božjoj Bistričkoj a već sutra eto ga u društvu 'antifašista' s Titinim bedžom na reveru, ili s vjernim mu biračkim tijelom, svojim Romima u Kozari Boku. Za njega se može slobodno kazati da je čovjek za sva vremena, njegova životna filozofija ostvaruje se pod krilaticom: tko ne zna sebi taj ne zna ni drugome! Bandićeva politička nesreća bila je u tome što je kod posljednjih izbora za zagrebačkog gradonačelnika hametice dotukao Milanovićeva favorita Rajka Ostojića pa mu danas 'imperija uzvraća udarcem'.

Osim toga Bandićev populizam itekako bi mogao ugroziti licemjernu populističku predizbornu kampanju crvenog predsjednika pa je stoga određen za odstrel jer: ’samo ’mrtav’ Bandić-je dobar Bandić’(prema izjavi generala Armstronga Custera tijekom građanskog rata u Americi, 1860.: samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac). Iako su Vidošević i Merzelica bez jamčevine trenutno na slobodi, Remetinec ih neminovno čeka pa bi već sutra ta ekipa mogla proglasiti autonomnu ’Remetinečku Re(s)publiku’ s premijerom Sanaderom, županicom Merzel, gradonačelnikom Bandićem i čelnikom remetinečke gospodarske komore Vidoševićem… manjka im samo predsjednik Remetinečke Re(s)publike!

A naš Ivo ima sve potrebne kvalifikacije za to ’radno mjesto’! Etički sud, po crvenom predsjedniku, ’luđaka i bolesnika’ proglasio ga je veleizdajnikom, danas čitamo i veoma poučne knjige, primjerice ’Crveni predsjednik’, autora Zdravka Tomca, a publicist i novinar Tihomir Dujmović nam piše o tome kako je ’Hrvatska u raljama djece komunista’, itd.… sve napisano je gola istina! Izjednačavajući žrtvu i agresora, Ivo Josipović nije samo politički izdao svoju državu, jer ta njegova izdaja povlači sa sobom i odricanje od ratnih šteta koje daleko nadmašuju štete svih 'stanovnika' Remetinca; one su 'mačji kašalj' u odnosu na ratne štete srbijanskog razaranja nastale u obrambenom Domovinskom ratu!Upitajmo se samo kakva je šteta tijekom srbo-četničke agresije nanesena Republici Hrvatskoj koje se aktualna politička 'elita' samo što nije i pismeno odrekla?

Komisija za popis i procjenu ratne štete počela je radom koncem kolovoza 1991. , a donesen je i Zakon o utvrđivanju ratne štete (Narodne novine br. 61/91).  Državna komisija je procijenila da ukupna vrijednost izravnih šteta izazvanih ratom, odnosno okupacijom kao i troškovima kao posljedicom rata iznosi 236.431.568.000 kuna ili 37.119.679.000 USD! U ljeto 1999. godine predsjednik Tuđman je bio za podnošenje tužbe, a tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić – od milja zvani apaurin, bio je protiv toga zbog straha od otežavanja normalizacije s Beogradom. Jednako takvu kapitulantsko-izdajničku 'politiku' nastavili su veleizdajnici kalibra Stipe Mesića i Ive Josipovića od siječnja 2000.-te pa sve do dana današnjega. Tužbu danas evidentno nastoje povući oni, nenarodni političari u Hrvatskoj koji ne žele čiste račune i koji žele amnestirati Srbiju od genocida koji je počinila; srbofili, yugofili. Učestale najave i izjave hrvatskih političkih dužnosnika o povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije i Crne Gore sve češće otvaraju pitanje što se zapravo događa s tužbom i što je pozadina tih najava.

Navodimo sam neke od izjava: Vesna Pusić nedavno je u kontaktu sa šefom srpske diplomacije Ivanom Mrkićem ocijenila kako je za povlačenje potrebno samo razriješiti 'tri preostala otvorena pitanja'; usput, „da se mene pitalo do tužbe nikad ne bi ni došlo“, kaže Pusićka. U nedavnoj izjavi za Hrvatski radio ta ista Vesna Pusić govori jednakim, izdajničkim stilom: 'Pitanja nestalih, opljačkanih umjetnina i ratnih zločina riješit će se međudržavnim sporazumom, a tada bi trebalo staviti na stol i pitanje uzajamnih tužbi za genocid'. Slušajući svog glavnog savjetnika, Srbina Dejana Jovića, Ivo Josipović kao Ustavom odgovorni sukreator vanjske politike, Pusićkin stav je ocijenio veoma razumnim, a predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko tek je hladnokrvno izjavio: 'Ukoliko Srbija ispuni uvjete, onda je tužba bespredmetna'.

A takve izdajničke izjave Srbi 'veoma cene'(ambasador Cvetičanin!). Dakako, riba smrdi od glave a glava je Tomčev crveni predsjednik, Ivo Josipović kome nitko 'ne češlja' njegovu privatnu imovinu od nekoliko luksuznih stanova u Zagrebu, obiteljske vile u Baškoj Vodi i ZAMP-ovskih prihoda astronomskih razmjera…a za političku veleizdaju s nesagledivim materijalnim posljedicama prozivaju ga hrvatski intelektualci koje on etiketira 'luđacima i bolesnicima'! Njemu je svakako mjesto u Remetincu gdje bio kao predsjednik 'Remetinečke Re(s)publike' mogao na miru maštati o nekim novim temeljima 'druge Republike' – sazdanim na SANU-Memorandumu 2, maštovitim Ustavnim reformama a usput i razmišljati o svojim veleizdajničkim stavovima, javno iznesenim, 15. travnja 2010. u Parlamentu BiH:

„Politike koje su devedesetih – bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti -vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu – podjela, posijale su u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama(cijelog 'regiona', o. a.) zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom (jasno, Franje Tuđmana, o.a.) u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče. Došlo je novo doba, doba u kojemu odlučno treba prepoznati pogreške prijašnjih vremena, i hrabro kročiti novim putem, putem koji ce trajno u regiji donijeti mir, stabilnost i prosperitet.“

Ovakvom ocjenom ne samo da je teško povrijedio sve hrvatske branitelje koji su ustali protiv srbo-četničke agresije, on je poput jednakog mu veleizdajnika Stipe Mesića i Vesne Pusić optužio Republiku Hrvatsku za agresiju na susjednu državu namjerno zanemarujući činjenicu da je upravo hrvatski narod Herceg-Bosne prvi ustao u obranu protiv srbijanskog agresora. U svezi s tim: Bošnjački član Predsjedništva i čelnik SDA gospodin Sulejman Tihić (danas pokojni, o.a.), upitan za komentar Josipovićeve izjave u Parlamentu BiH, rekao je tijekom službenog posjeta Zagrebu, 23. travnja 2010.: „U najtežem vremenu za BiH nama bi bilo mnogo gore i teže da nije bilo Hrvatske. Hrvatska je prihvatila stotine tisuća naših izbjeglica, davala je BiH humanitarnu pomoć, a na kraju BiH je oslobođena na temelju sporazuma između predsjednika Izetbegovića i Tuđmana“; pametnom dosta!

Damir Kalafatić