Kap po kap
Moje oči su dugo bile fiksirane
na smeđoj boci od debelog stakla,
koja visi „naglavačke“ na prastarom stalku.
Iz koje kap po kap u moju venu ulazi tekućina…
Kap po kap, kap po kap – pješčani sat?!
Samo ja znam da život iz mene
izlazi bar duplo brže, već tonem u „san“!