Obraćanje ministra Matića Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu
Pustilo Šešelja s lanca. Pa dobro, pa što? Ništa posebno tek ono što je odmah po njegovu puštanju predložila Kolinda Grabar Kitarović: pozvati hrvatskog veleposlanika iz Beogradu na konzultacije, a zatim vidjeti hoće li srbijanska vlada maknuti Šešelja s ulice, onemogućiti mu da maršira sa svojim nacičetnicima, zabraniti mu političko djelovanje, a zbog širenja opake mržnje i zazivanja rata, istoga onoga kojega je izazivao i u njemu sudjelovao početkom devedesetih – začepite mu gubicu. I ništa više za početak.
On, dakako, ne miruje, mitingaši, nastavlja projekt Velike Srbije, navodno mirnim sredstvima uz paralelne rusko-srpske manevre na „srijemskom frontu“. Šalje čestitke JNA i četnicima za razaranje Vukovara, Ovčaru, logore u Srbiji… Međutim, Hrvatsku zapravo ne zanima Šešelj, već stajalište srbijanskih vlasti o Šešelju – na čelu s bivšim mu učenicima i izgleda samo umivenim i obrijanim četnicima. Dobro, ako je tako, a po svemu sudeći jest, to svakako treba provjeriti i diplomatskim putem kako bismo znali što je Hrvatskoj činiti. Vlast koja ni toliko ne želi doznati – antihrvatska je i prava pravcata peta kolona. Sve ostale akcije, od Predsjednik' Ivina pisma Haaškom sudu (političar piše Sudu!?) do Plenković-Piculine intervencije u Bruxellesu – manje-više tako, tako. Možda koriste, možda u kampanji, možda ne, u svakom slučaju sve će to potrajati s potpuno neizvjesnim ishodima po Hrvatsku.
Tko sada drži Šešelja na lancu?
Kod Šešelja inače ništa novo, opet je „mečka“ koju su sada i opet pustili s lanca. A oduvijek je igrala na „lancu“ glavne grane srbijanske politike. Tako ga je zgodimice puštao i Milošević pa onda opet malo „privezivao“, igrao je za SANU i srbijansku intelektualnu i vjersku elitu, za SPC, za JNA srbijanske tajne službe. Preciznije, Šešelj je proizvod navedenih srbijanskih struktura, osobito KOS-a. Koliko je i takav vezan-nevezan konkretnoga zla, smrti, ranjavanja, uništavanja, trovanja ljudskih duša priskrbio Hrvatima i Bošnjacima, pa i nekim Srbima, nema smisla opetovati. I to s nacičetničkim ološem takvim koji je maroderski išao iza tenkova, zrakoplova, topova i vojnika nacionalsocijalističke JNA, a sami u prve borbene redove uglavnom – „malo morgen“. Dakle, zadatak je aktualne hrvatske vlasti ustanoviti tko (sve) sada drži Šešelja na lancu, a od Srbije onda zatražiti da ga čvrsto priveže. Dok je u Srbiji.
Za Putina i još neke druge „krotitelje“ trebat će se dodatno pomučiti i tražiti pomoć prijatelja. Priče Vesne Pusić, Prve do Prvoga, kako je riječ o „luđaku“, izražavanje „sućuti Srbiji“ što na ulicama ima „podivljalog ratnog zločinca“, o pojavi „luđačkog elementa u regiji“ i sl. potpuno su neprimjerene, nedostojne ministrice vanjskih poslova i njezina posla i u bitnome svojevrsno Šešeljevo amnestiranje, a naročito skidanje odgovornosti sa Srbije, kako za bivše tako i za sadašnje Šešeljevo djelovanje. U njezinim istupima uopće se ne vidi čvrsto zastupanje nacionalnih interesa, već tko zna čijih, pored „regionskih“.
Na valu tretiranja Šešelja kao „luđaka“ zajahao je i ministar Predrag Matić. Poručio mu je: „Idi bre pa se leči“. Ako ga Milanović do sada (Josipović) nije smijenio sad je trenutak. U Hrvatskoj je u uporabi hrvatski jezik, za njega kao ministra ovdje i služben i obvezan, pa je stoga ovo i gore od vladinog silovanja Vukovara s ćirilicom. Obraćanje jednoga ministra Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu. Drugo, Matić je izgleda u prilično prisnim odnosu sa Šešeljem pa mu se obraća sa „ti“. Treće, ova srpska pošalica u biti je blagi drugarski prijekor, pa i lagana crnohumorna šala, a nikako optužba za zločin, pa ni stvarno proglašenje nekoga „luđakom“. Imenovanje pak „luđakom“ njegova je amnestija kao i svih onih koji ga drže na „lancu“. Četvrto, realno Šešelj nije nikakav „bolesnik“, upitan je i njegov rak, čak dva kako kaže „Nikolićev i Vučićev“ obojica mu „nasjeli“ na jetru. Vidim da nije ni na dijeti, u Zemunu ga dočekao reš pečeni odojak, osim ako nije služio samo za zastrašivanje muslimana. Ovo od čega on „boluje“ liječi se samo na jedan način – Olujom, a „bolest“ se tek donekle može držati pod kontrolom u zatvoru. Što je važnije tako se može ublažiti zaraza ovom društvenom „ebolom“. Čiji je on jedan od kliconoša.
Šešelj – inkarnacija velikosrpstva
Peto, njegovo je stanje potpuno zdravo racionalno fundirano operacionalizirano i provodi se na mnoštvo načina. Jedan njih je i kontrolirani radikalizam, koji ponekad izgleda „luđački“, tako ga se glumi. Pored svega Šešelj je i odličan glumac, opsjenar. Sad u čvrstom, sad u plinovitom četničkom stanju, pa opet ispočetka. Jednostavno, u njemu se inkarniralo čitavo velikosrpstvo, on je inkarnacija velikosrpstva – njegov itekako racionalni u ovom životu, a nikako luđački – monstrum. On je, ponavljam, skoro laboratorijski uzgojen nacičetnik. Kao takav nije gospodar fašističkog velikosrpstva, ali je njegov nadareni, uporni i vjerni sluga-svojevrsni robot velikosrpstva. Šešelj je neosporno poticatelj i organizator masovnih zločina, pa i genocida. Sve je dakle, samo ne „luđak“, „bolesnik“, „spodoba“… A čak kad bi to i bio jedini „lijek“, „hrana“, mu je agresivna srpska nacional-socijalistička politika u velikim „dozama“. On se „liječi“ i hrani na razvalinama Vukovara, na Ovčari, u Škabrnji, Srebrenici… Njegov „medikament“ je Miloševićeva opjevana „salata“ koja se „konzumira“ uz meso zaklanih Hrvata. Stoga je Matićeva uputnica “Idi bre pa se leči“ ustvari pozivnica Šešelju u „sanatorij“ razorenoga Vukovara.
Niti djeca iz mješovitih brakova ne mogu stalno sjediti na dvije stolice
Šešelj je to uostalom i potvrdio čestitajući četnicima i inim srpskim paravojnim postrojbama i JNA 18. studenoga 2014. oslobođenje Vukovara. Vratio se. I opet će, ako bude sreće. Svima onima koji se u vezi puštanja Šešelja iz Haaga koriste medicinskom terminologijom dodat ću jednu takvu pošalicu: Bolje spriječiti, nego liječiti. Predraga Matića valja podsjetiti kako ima još jedna dobra srpska pošalica, s doslovnim i u prenesenim značenjem: „Idi bre što pre“.
Pomaže Josipoviću u kampanji i najdražoj Pusićki, zbog četničkog pedigrea
Baš naumih ovdje stati, kad eto Šešelja opet i potakne me na one „pošalice“ kako je vrijeme više politika nego li novac. Razne su interpretacije zašto su ga baš sada „šupirali“ iz zatvora, neposredno nakon boravka Putina u Beogradu, nekako u vrijeme srpsko-ruskih manevara na Srijemskom frontu odakle se onda kretalo i na Vukovar, da malo uzburka srpsku političku scenu, „vadi mast“ Vučiću i Nikoliću… Međutim mene je zanimala baš ta skoro koincidencija s hrvatskim predsjedničkim izborima. Prvo sad će se svi baviti Šešeljem, a otpast će puno važnije unutarnjopolitičke stvari, što je odmah shvatila Kolinda pa slučaj mudro prebacila na teren diplomacije, za početak. I doista i Šešelj kaže kako on ustvari pomaže Ivi Josipoviću u kampanji, a ima i zašto. Oduševljen je i Vesnom Pusić. Ona mu je "najdraža hrvatska političarka". Tvrdi da ministricu zna "još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea". Tamo Cvetićanin, ondje pomoć Josipoviću u kampanji, ovdje Vesna četničkih korijena. Zar još itko misli kako je Šešelj „luđak?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više