Dvije drage ruke

Sudbe izazovom

 

 

Dogodi se nekad u životu ovom,

Kada udes hoće,

Otvore se vrata od samoće

Pa se krene

Tragom sunca zrake izgubljene.

Dogodi se nekad, sudbe izazovom,

Da ostaneš ipak u svom tame kutu

Pa nit prekinutu

Šutnje i samoće

Srcem ne zaželiš.

I tako se sav svoj život seliš,

Od vrata do vrata

Svjetla nepovrata,

Do svog mračnog kuta

Što prozora nema

I noć se sve crnja

Rasprostrijeti sprema.

O, često se, često

Ne pronađe mjesto

Svijetlo, toplo – svjetlo nade.

Pa ipak se u životu ovom,

Sudbe izazovom,

Dogoditi znade:

Usred tame muke

Zagrle te dvije drage ruke

Pa istoga trena

Sva ti vrata budu otvorena!

 

Malkica Dugeč, 25. 11. 2014.