Hrvatima su iste partizanska zvijezda petokraka i četnička kokarda

Tito u Ljubljani 1945.: Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita!

Koje je veće zlo po Hrvatsku; partizanska zvijezda petokraka ili četnička kokarda? – a pro po članku Ivice Šole u tjedniku  7Dnevno po naslovom Četnički govor mržnje u režiji Velimira Bujanca od 5. prosinca 2014. „Braniteljske udruge "u toru", ograđene sa svih strana metalnom ogradom, antifašisti s druge strane oko spomenika ustanku, a između njih kordoni interventnih policijskih jedinica u pancirkama – to je najkraći opis slike i događanja u utorak u mjestu Srb.

U Srbu je hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović u pratnji potpredsjednika Vlade dr. Slobodana Uzelca, predstavnika Sabora Milorada Pupovca i drugih visokih dužnosnika otvorio obnovljeni spomenik Ustanak, a iz svih krajeva Hrvatske i Srbije tom su događaju prisustvovali brojni antifašisti, dok je predstavnicima hrvatskih braniteljskih udruga bilo zabranjeno i onemogućeno približavanje spomeniku na razdaljini od više stotina metara.

– Neki od vas nose i kape partizanke. To su lijepe kape, one su poruke ljubavi i mira, poruke da više nikada ne bude zločina, genocida i rata. Hrvatska je demokratska zemlja u čijem je Ustavu upisan antifašizam – rekao je Josipović praćen burnim odobravanjem više tisuća antifašista.“ (Slobodna Dalmacija, 27. 7. 2010., portal)

Na istom portalu imamo i ovaj tekst: „Srbom su odjekivale parole tipa: "Ovo je Hrvatska!", "Bando crvena!", "Četnici!", "Vukovar!"… Imaju i transparente: "Komunistički zločin nije antifašizam", "Stop ponižavanju Hrvatske", "Agresija na Hrvatsku nije građanski rat" itd.“ A sve ovo prethodno (citirani tekst) mi je trebalo da ne improviziram i do istoga sam došao preko upita na googleu s ovim pitanjem: Ivo Josipović i lijepa partizanska kapa. A sad ću postaviti pitanje na ovo čudo od gugla, pa da vidim što će mi ponuditi: govor druga Tite u Ljubljani 1945. 200.000 ubijenih narodnih neprijatelja. I evo da vidimo što mi se nudi: 28., 29. i 30. svibnja 1945. Titov boravak u Ljubljani i okolici. Na putu je obišao stratišta; rudnik Barbarin, rov na brdu kod Laškoga i stratište u Trbovlju. U svom govoru u Ljubljani Tito je rekao „likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.

U razdoblju od 18. do 30. svibnja 1945. u Teznom kod Maribora je pobijeno od 30.000 do 35.000 zarobljenika koji su ubačeni u protutenkovske rovove. Od 26. srpnja do 2. lipnja 1945. na Kočevskom rogu (oko 130 km od Zagreba) izvršen je u osam dana pokolj od 30.000 – 44.000 zarobljenika u organizaciji Sime Dubajića. U subotu 2. lipnja u nadgledanje izvršenog 'došla je komisija od šest vojnih osoba iz JA i tri dobro odjevena civila poslije koje je otvor jame višestrukim eksplozijama zatrpan.' (Ivan Gugić – svjedok, i Simo Dubaić)“. Ovo je skinuto s portala HKV-a, a objavljeno na 1. siječnja 2012.

 I još samo ovo na istom portalu: „Nikad više ne ćemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da se za uvijek nestane onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću — slobodnu, federativnu, Jugoslaviju.“ – J. B. Tito, Vjesnik 25. svibnja 1945., br. 30, str. 4. Idemo sad zajedno potražiti na google pod ovim pitanjem: Slike razorenoga Vukovara iz 1991. i evo što nam se otvara.

Ovdje se vidi koliko su sljubljene u bratstvo i jedinstvo kokarda i petokraka u Vukovaru. Ona petokraka koja je bila i na lijepim partizanskim kapama, kapama mira i ljubavi sve do sravnjenja Vukovara sa zemljom kroz kojeg su trijumfalno protutnjali tenkovi JNA, one JNA kojoj je bio vrhovni zapovjednik maršal (ljubičica bijela) poznat i po govoru iz Ljubljane i u Vjesniku što se sve čini i činiti treba za slobodnu i federativnu Jugoslaviju, ali ne drugovi (ljubitelji lijepe partizanske kape) za slobodnu Hrvatsku. Da, da zar se ne vidi kako su jaki oni vojnici koji sprovode onog starca na štapiću. Ono sa šljemovima su pripadnici JNA, a za druge i nije potrebno isticati. Kakva je ovo bujica kroz Vukovar, bila onoga dana u studenom 1991. dragi Ivice Šola! Bujica Voje i Ive, zar ne? Ali, naglašavam i podcrtavam ali ne bi se ondje šepirila kokarda da nije bilo crvene zvezde, plemeniti Ivica, antibujica…! Ne bi Šešelj pomirisao Hrvatske s svojim idejama, ali ni fizičkim prisustvom: Virovitica, Karlovac, Karlobag da nije bilo one slobodne i federativne Jugoslavije koja se prezentirala preko onih još lijepših (od partizanskih kapa) tenkova JNA.

Koliko ili kad bi dosegli onaj broj poubijanih Hrvata, za koje je sam Tito u Ljubljani rekao, a kako vidimo i poslije toga, da je bilo pustiti Šešelja (kokardu) i zvezdu (JNA), tj. za koliko vremena ili ponovljenih agresija? Dakle, ono što je uspjelo Šešelju devedesetih, uz JNA, bila je tek jedna tridesetina ubijenih Hrvata (1/30) naspram ljubičice bijele – maršala Tite. A naš Ive još uvijek hvali svoga druga Tita, kojemu Šešelj nije ni do čička povrh stopala od noge.

Pogledajmo još jednom onu sliku gdje zvijezda i kokarda vode onoga starca u Vukovaru da nam bujica gluposti ne otupi osjećaje srca i uma za sve ono što nam zatrpava istinu iz ranije i nedavne povijesti ratovanja na ovom području. Da, da, neka bujica sile i istine naviru i nadiru sve do smisla i cilja čuvanja vrijednosti Domovinskog rata, tj. nama sada slobodne Hrvatske, a i spoznaje i svijesti što je bila federativna Titina Jugoslavija, kako nam slike Vukovara svjedoče. I onda, dragi Ivice Šola, zašto HRT ne ugosti, recimo sada, ovih dana našega akademika dr. Josipa Pečarića, recimo, dr. Zdravka Tomca, recimo, dr. Josipa Jurčevića, dr. Milana Vukovića, admirala Domazeta u nekom tok šou na tv, recimo u par navrata, ili recimo da Aco pozove u Nu2 Thomsona a Pula dopusti u areni da održi svoj koncert uz tv prijenos? Čija je HRT televizija?

Mogao bih do sutra postavljati pitanja i pitanja, a i pisati koliko hoćete, ali ne smijem vam puno toga reć da vas ne opteretim.  No, priznajem da nije ugodno pisati kontra (a ne bi se reklo da je ovo kontra) uglednog novinara, ali mi je jako neugodno ponovno pozvati da si pogledamo one gore slike koje sve govore. Prava su bujica stvarnosti koja još uvijek tutnja poput šumova voda u poplavama, koje znaju nositi sve ispred sebe pa i tolike stečene životne vrijednosti (kuće, živote,čak i aute). Ali, pozivam i apeliram da svi preispitamo sebe, a posebno svoje mane i vrline kako bi smo znali efikasnije i ljudskije komunicirati, a posebno u predsjedničkoj kampanji.

Nikola Bašić, Vis