Nismo valjda takvi jalnuši da za nekih tričavih 500 eura, dižemo hajku na ministra koji se zaželio skijanja
Ministar zdravlja Siniša Varga nam je ovih adventskih dana pokazao što znači suosjećati s narodom i biti socijalno senzibiliziran. Kada je otkriven u ne baš časnoj poziciji kako luksuznu potrebu, jer skijanje je danas luksuz, s obzirom na stanje u kojem se nalazi većina stanovništva, uglavnom ni kriva ni dužna, ostvaruje korištenjem službenog automobila i osobnog vozača,odmah je uplatio određeni iznos u državnu blagajnu, kojim je kompenzirao učinjenu materijalnu štetu. Pritom se nameće nekoliko pitanja: Bi li to napravio da ga nisu „ulovili“? Što je time platio, benzin, usluge vozača, amortizaciju vozila, vrijeme…?“ Tko mu je taj iznos izračunao i na temelju kojih parametara?…
Nitko nema novaca, a najmanje narod, koji je ovaj puta više uvrijeđen, nego oštećen, ali bi mu taj grijeh ipak mogao oprostiti, jer njemu, barem kako je sam izjavio hrvatski jezik nije materinji jezik, pa najvjerojatnije, bez obzira na visoko obrazovanje i mnoge sposobnosti, uvijek od prve ne razumije ono što negdje pročita. U Zakonu piše da on pravo korištenja službenog automobila s vozačem, 24 sata dnevno. Gospodin ministar je iskoristio svoje pravo. Ostali ministri u tom ne vide ništa loše, osim što bi neki od njih ipak postupili, drugačije, barem što se skijanja tiče. No uzmemo li u obzir, po jednom ministru vozačke sposobnosti „skijaša“, onda se pogotovo nema što prigovarati. Nismo valjda takvi „jalnuši“ i toliko sitničavi da za nekih tričavih 500 eura, dižemo hajku na ministra koji se prije Božića zaželio skijanja. Kad u njegovom resoru šute o tome, na svim razinama, čak i oni kojima se već mjesecima ne isplaćuju prekovremeni sati, onda valjda o tome ne treba stvarati nikakvu halabuku. Kaj je tih par stotina eura na milijune manjka u zdravstvu? To je resor najvažniji od svih, naročito za fizički i psihički bolestan narod, pa onda shodno tome treba i zdravog ministra, po svim osnovama,njegovim komplementarnim potrebama i po principu homeostaze svih tih potreba.
Predlažem da mu kao svjestan, senzibilan narod i humano društvo vratimo i poklonimo za Božić, taj uplaćeni novac, u ime svih onih koji ni u pučku kuhinju ne mogu ući, a u kući nemaju dovoljno ili gotovo ništa za svoje primarne egzistencijalne, a kamoli sekundarne ili luksuzne potrebe. Poznato je kako: „Današnji problemi su rezultati jučerašnjih rješenja, a današnja rješenja impliciraju sutrašnje probleme.“ Kako bi se prekinuo spiralni krug takve strategije, moramo svi promijeniti najprije ponašanje, a onda i neke osobne i društvene vrjednote i sa filozofije i ideologije „ja“ prijeći na „mi“, ali to je jedna druga i poprilično teška tema u ovo adventsko – predbožićno vrijeme.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više