TEROR CRVENE MANJINE – S manjinske boljševičke ideologije najlakše je prijeći na manjinsku ideologiju ljudskih prava

Mirjana Kasapović: Referendum je tiranija većine!?

 

 

Bio sam ovdje nedavno glede jednoga referenduma (izbornoga) podržao stajališta prof. Mirjane Kasapović kad li me s tekstom „Referendumi često stvaraju „tiranske ishode“ većine nad manjinom“ (V.L., 13. prosinca 2014.) dotuče. Što mene, ali dotukla je i referendum kao takav. Kolega joj Dejan Jović umlaćuje samo neke, zna se koje, a na sličnom, pače istom kolotragu prof. Kasapović ih mlati sve. Zaboravite ubuduće referendume jerbo su oni prepuni „protumanjinskog potencijala“, „tiranija su većine“ i „ruše ljudska prava“ Da, referendumi su još opasni jer ih, tvrdi profesorica, zagovaraju „desne političke snage“.

Mirjana Kasapović

 

Dosad sam se prema temi svakoga referenduma smio opredjeljivati sa „za“, „protiv“, ili ostati doma spreman, a ubuduće, prema Kasapovićki, ostat će mi samo „protiv“. Možda niti to. Činilo mi se kako je već sam prijedlog da se potpisi za referendum prikupljaju u državnoj upravi, dakle i u policiji, fundamentalno rušenje demokracije koja je, navodno, nastala na gradskom trgu, ali prof. Kasapović to smatra bezvrijednom sitnicom. Skupljali građani, pučani, pučanski ološ, narod… i ino besprizorno potencijalno većinsko mnoštvo i smeće potpise i ma gdje ga i zašto skupljalo – nema veze. Zaboravi. Skupilo ih se, potpisujući za neki referendum i stotine tisuća, pa što onda. Zaboravi, jer vjerojatni su tada većinci koji bi naguzili manjince – ničim drugim do li eto referendumom. Strašno mi je ovo čitati, skoro ne bih vjerovao da tako o za politiku važnom odnosu  „manjine“ i „većine“, gdje je locirano i pitanje referenduma, u „žutim“ dnevnim novinama poje profesorica politologije, koja uči buduće naraštaje politologa.

 

Bauk referenduma iz Kalifornije i Švicarske stigao u Hrvatsku

 

Uobičajena definicija demokracije je kako je to vladavina naroda, nadaje se onda i, kakve, takve, većine. Demokracija ima, dakako, raznoraznih, skoro bezbroj, ali svaka se barem za sebe nastoji pohvaliti nekakvom većinom, uključivo i one „demokracije“ koje su nastajale uz pomoć, blago rečeno, batine. Sve u svemu navedeni članak prof. Kasapović može se svesti na jednu rečenicu: Nad hrvatsku državu i društvo nadvila se strašna opasnost – avet zvana „referendum“. Glavni dokazi o njoj stižu joj, a odakle bi, nego iz Švicarske i Kalifornije. Obje pripadaju među najbogatije zemlje svijeta, najrazvijenije, tehnološki najnaprednije, među  najdemokratskijim su, i tko zna koliko toga još „naj“ ima tamo „u plusu“. Imaju one i „minuse“, ali oni sada nisu tema. Jedna od njih je doduše „prava“ , suverena država, dok je druga nešto kao američki „kanton“, pa je pitanje jesu li usporedive, ali ostavimo se takvih sitnica. Kalifornija je daleko pa zavirimo malo u švicarske referendume.

 

Nedavno su se provodila čak tri istodobno i sve tri inicijative su odbijene: povećanje zlatnih rezervi, ukidanje jedinstvene porezne stope za strane bogataše i ona najzanimljivija – odbijeno je ograničavanje useljavanja. Zanimljivo, eto većina je išla „na ruku“ manjini, pa ništa od „terora“. Ali glavni „dokazni“ za politologinju i pokazni je onaj švicarski „protuminaretski referendum“ na kojemu se većina izjasnila protiv džamija s istaknutim minaretima. „Ravno je to zabrani gradnje katoličkih crkava s tornjevima i zvonima“, predpostavljam u Švicarskoj, tvrdi prof. Kasapović. (Usput, u Zagrebu su zvona katoličkih crkava ponegdje već „potiho“zabranjena – čisto „ekološki“, zbog buke!)

 

E pa ne će biti, ravnije je to zabrani gradnje gotičkih katedrala u Saudijskoj Arabiji, negdje oko Meke i Medine. Kolika bi se danas tamo mogla izgraditi gotička katedrala – visine nebodera u Dubaiju. Zašto ne, recimo, kao znak dobre volje za minarete u Švicarskoj? Kad bi se netko toga dosjetio uvjeren sam kako bi se „protutornjasti“ referendum održavao tamo s malo oštrijim i malo većim predmetom od olovke.

 

Manjina terorizira većinu

 

Vratimo se mi u našu malu referendumsku priču, štoviše u njezinu srž kako ju vidi profesorica Kasapović. Važno je, smatra, gdje i kako se prikupljaju potpisi, ali nije bitno. Nije važan ni potreban broj potpisa, niču referendumi kao gljive poslije kiše, a i potpisa je i koliko treba i  ne treba. Problemi su dublji i tiču se „same srži demokratskog poretka“ poučava Kasapovićka i zabludjele „lijeve“ političare i dijelove stručne i civilne javnosti. Ukazuju joj na to i „takozvani referendumi“ o braku i ćirilici, a prijete i oni koji će „udariti u samo društveno uređenje“ – onaj autsorsingaški i „protumonetizacijski“.

Boljševici u Sovjetskoj Rusiji

 

Bauk, avet referenduma kruži nad  Hrvatskom. Zagledajmo se malo u tu „srčiku“. „Takozvani o braku“ već prebiva u Ustavu pa je svejedno zakonski zaskočen i preskočen. Svečano, čak i demonstrativno ministar Bauk odmah je po zakonu „vjenčao“ dvojicu.  Tzv. parlamentarna većina jednostavno izvarala referendumsku većinu. Dakle, primitivna matematika, pramatematika, veće-manje, kazuje nam kako manjina terorizira većinu, bez obzira na odluku  „bračnog referenduma“. U zakonskom varanju vjerojatno su sudjelovali i saborski zastupnici manjina iza čijih mandata stoji možda nekoliko stotina, malo više od tisuću, glasova – manjina. I ovako manjina terorizira većinu. Koga uostalom predstavlja tzv. saborska većina? Manjinu potencijalnih glasača. Računica je jednostavna – onih koji nisu izašli na izbore, koji su uništili glasačke listiće, te onih koji su glasali za druge stranke i koalicije, a ne za Kukuriku, puno je više. Opet isto – opet manjina terorizira većinu.

 

Aktualni nam predsjednik (kum Ivo?) također ima podršku manje od trećine ukupnog broja birača. I on je, a što drugo do li manjinski „tiranin“, koji i većini, osim ostaloga u srce meće ustašku zmiju. Brrr. Što se tu može, takva je ta „demokracija“, premetne se uglavnom , skoro i svugdje – u vladavinu manjine, „tiraniju manjine“, ma kakav bio recimo izborni sustav. Dodamo li „demokraciji“ opće poznatu, „notornu“, činjenicu kako u i o njoj odlučuje moćna mizerna manjina koja nigdje ne izlazi na izbore, ali vlada s kapitalom i medijima, pa „koordinira“ s izborima, opet smo u „srži“ problema. Toliko smo joj se približili da možemo mirne duše za potrebe ovoga člančića „svetogrdno“ postaviti demokraciju naglavačke i ustvrditi: demokracija je sve i svašta, samo vladavina naroda ne.

 

Boljševička „većina“ terorizira sve

 

No možda sam sasvim u krivu, obični neznalica. Možda me slučaj jedne većine, one boljševičke („boljše“-više), sasvim demantira, a našoj profesorici ode u prilog. „Većinci“ – boljševici su vladali više od pola stoljeća, terorizirajući manjinu, manjine? Ma ne, ta mizerna manjina koja se lažno i propagandno proglasila “većinom“, inače izvorno banda pljačkaša i terorista, uz pomoć Nijemaca je prigrabila vlast, zatim ju krvavo učvršćivala u građanskom ratu, fol u ime i fol većinske radničke klase. Budući su u Rusiji ogromnu većinu činili seljaci, boljševici – mizerna manjina su rapidno smanjivali njihov broj. Samo u Ukrajini glađu su umorili seljaka između osam i 12 milijuna. Ružno je ovako „licitirati“ sa čak četiri milijuna umorenih, priznajem, no držim se one Staljinove  koji je navodno  rekao: „Smrt jednoga čovjeka je tragedija, smrt milijuna tek statistika.“  

 

Ako i nije rekao točno je tako postupao, on i razbojnička „većinska“ banda koju je preuzeo od Lenjina, možda i krvavijega zločinca, ali takvoga „velikog učitelja“ svakako. Slični njima, dakle boljševički manjinci (koje li kontradikcije!) zatim su ovladali s pola svijeta, možda i većinom ljudi, trebalo bi brojiti. Tako je i globalno, bogme i krvavo manjina terorizirala većinu. Nakon, i od boljševičke manjine učeći, nastale su još dvije manjine, fašistička i nacistička i primile se terora ratom nad većinom svijeta, pokušavajući stvoriti „novi poredak“ – da ne ulazimo u ostale „detalje“. I sve to uglavnom bez građanskih referenduma. Istina, bio jedan „ali vrijedan“ potaknut s vrha – Hitler ga potaknuo i ujedino funkcije kancelara i predsjednika države, postavši tako vođa.

 

Nazad u Hrvatsku na ćirilicu

 

Pokazali smo kako je „tzv bračni“ završio pod čizmom manjine, a o „tzv europskom“ da bih riječ. „Takozvani ćirilićni“, iako zabranjen, završio je također – u „teroru manjine“. Inače taj je zbiljam bio „takozvani“, nije se pačao u ćirilicu uopće niti u kojekakve „ćirilice“, već samo u jednu njenu inačicu – uporabu inačice „tenkovske“ ćirilice u Vukovaru. Ona je razorila sve kuće i ulice u Vukovaru, organizirala Ovčaru, a pokušala je srušiti i državu u kojoj je Vukovar. Nema ulica, nema kuća, ljudi pobijeni, protjerani, otjerani u logore u Srbiju. Čisto je „tehnički“ problem kad u ulici nema kuća gdje onda objesiti bilo kakvu ploču, a kamo li na „tenkovskoj ćirilici“. Možda je ipak, blago rečeno, blesavo baš ih tamo prikucati, recimo na uglu ulice koja se nekada nazivala Stjepana Radića, nakon razaranja Vukovara, za vlasti Voje Stanimirovića ulica Puniše Račića, pa bi konačni rezultat bio: Ulica Stjepana Radića – na ćirilici.

 

O tome da Srbi u Vukovaru koriste ćirilicu bez ikakvih problema od vrtića do suda i „do groba“, ne ću trošiti prostor. Što se pak ćirilice u Hrvatskoj uopće tiče, može se ovdje o njoj organizirati i više od jednog referenduma, no ona je koliko srpsko, toliko i hrvatsko pismo. Hrvati su ju postupno napuštali i napustili, a Srbi u Srbiji upravo to čine.

 

Predsjednik Ivin prijeteći referendum

 

Spominjala je profesorica i referendume koji udaraju u temelje „društvenog  uređenja“,autsorsingaški i protumonetizacijski. „Povijesno gledano“ prvi je „outsorcing“ u Hrvatsku uveo Stipa Mesić – on je angažirao vanjske djelatnike, strane špijune,  da „počiste“ arhiv Predsjednika Tuđmana. Od tada do danas u mnogim državnim i javnim ustanovama pomoćni poslovi su izdvojeni. Kako taj referendum prošao da prošao, bilo ga ne bilo – kapital će proviriti tamo gdje nanjuši sigurni profit. Sličan je onaj „cestarski“, možda tek malo složeniji i „narodskiji“, no niti on ne rješava problem. Jedan pak referendum, onaj najopasniji, predsjednički profesorica nije spomenula. Predsjednik i kandidat Ivo Josipović naime prijeti, kao nenadležan, upravo takvim referendumom. Morao bi, kao sindikalist Mijat Stanić, prikupljati potpise, pomagala bi mu, vjerujem, Documenta, čiji je on mentor, a po Peđinom zakonu potpisi bi se prikupljali morti i u policiji, ako ne u policiji svakako pri državi, štonije šija nego je vrat. To bi bio doista pravi sumrak referenduma u Hrvatskoj, mrak u kojemu se ni bauk, ni avet referenduma, više ne bi snalazila, pa ne bi kružila nad njom. Referendum bi umro, no manjina bi nadalje i jače „tiranizirala većinu“.

 

I eto i nas do srži same srži. Takva pra matematika kakvu nam je prikazala prof. Kasapović u odnosu „veće-manje“ – koju su vjerojatno otkrila dvojica špiljskih čovaca dok su s toljagama vrebali neku živinu pa iz dosade ustanovili kako jedan ima veću a drugi manju toljagu – a toliko zamršena i kompleksna u politici i politologiji. Nit' znaš što je veće, „većina“, što je manje, „manjina“, a kamo li tko tu koga. Ali ona i mnogi njezini kolege to znaju – s manjinske boljševičke ideologije najlakše je prijeći na manjinsku ideologiju ljudskih prava. Poglavito „lijevi“ konzervativci znaju – nije problem vladati manjinom problem je kako vladati većinom, a da to većinu što manje boli, te ju još pritom uvjeriti kako i sama sudjeluje u teroru – nad samom sobom. Zato su oni u potrazi za manjinom koja će naslijediti boljševičku. Doista, koju manjinu izabrati za gospodare, pitanje je sad, a referendum manje-više.

 

Mato Dretvić Filakov