Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Vojo Šešelj i Radivoj Cvetićanin podržavaju Lignju i Bledoga

Vaša ekselencijo, nikad ustaška noga na Biokovo nije kročila!

 
 
Na prvi krug predsjedničkih izbora, četnički vojvoda Vojislav Šešelj, kako sam kaže prijatelj Ive Josipovića, poziva braću Hrvate da se listom odazovu na predsjedničke izbore i glasujte za najboljeg među Hrvatima, mog dragog prijatelja Ivu Josipovića. Uvjeren sam da će u drugom mandatu Ivo Josipović povući hrvatske trupe s teritorija republike srpske krajine i otvoriti put uspostavljanju Velike Srbije. Naime, Šešelj prvenstveno misli na pravoslavni živalj da glasuje za IVU, ali ne zaboravlja da u Hrvatskoj ima puno onih koji simpatišu jugoslavensku ideju i titoizam, kako jednom kaže srpski veleposlanik u Hrvatskoj Radivoje Cvetićanin. Tako Cvetićanin nabraja odane toj jugoslavenskoj ideji, kao:
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/09/srbija10_287769S0.jpg
Ivo Josipović: partizansko dete, ateist, skojevac, naš zet, član Saveza komunista. Titov gardist, otac bivši partizan, žestoki borac protiv hrvatskog nacionalizma, i to nakon Karađorđeva!, hapsi „proljećare“, mešani brak! Stupiti u kontakt i ostvariti saradnju na bazi emocije prema SFRJ, JNA, omladinskim radnim brigadama, štafeti i sl. Kodno ime: Bledi.
 
Vesna Pusić: idealna za obradu, vanredno porodično stablo, preci orjunaši i četnici, dedin burazer pobio ustaše 1918. na Trgu bana Jelačića, i pomalo neukusno time se hvali! Kodno ima: Živka.
 
Zoran Milanović: karijerni zajebant, vragolan, lezilad, otac uvereni komunista jugoslavenskog opredjeljenja, iz partizanskog kraja, nevernik, pik-zibner, odličan za obradu. Kodno ime: Moljac.
 
Novinari i pisci: Prema našim tajnim opservatorima, gotovo svi hrvatski ljevičari su jugoslavenskog intimnog opredeljenja. Ne postoji ljevičar u Hrvatskoj, a da nije Jugoslaven. Svi dedovi i pradjedovi monarhisti i orjunaši. Očevi rigidni komunisti, žive u mešanim brakovima. Ili ćale ili keva su Srbi. Obavezno da se održavaju kontakti s tim našim jugoslavenskim burazerima i da im se pomogne u njihovoj borbi protiv hrvatske države. Preporuka – Radman, Lovrićka, Hedl, Butković, Tomić, Markovina, Stanković, Pofuk, Frlić, Šprajc, Jergović, feralovci. KOS im je dao kodna imena: Guska, Prdek, Glavonja, Kanta, Pacov, Sova, Ćurka, Glista, Vampir, Gizela, boem, Hamilton, Pitagora, Kondor, Čmarko, Kuhan noga, Guzonja, Bukara, Papak, Šupak, Kenjalo, Mamut, Leš…
http://croative.net/wp-content/uploads/2014/11/vojislav-seselj.jpghttp://www.h-alter.org/img/repository/2012/03/thumb/the_zampfather.jpg
Dakle, izvorno vidimo da u Hrvatskoj ima izobilja od kuda IVO može očekivati glasove i u drugom krugu.
U duljem razgovoru Ivo kaže Cvetićaninu:
– Ja sam akademski obrazovan muzičar, ali nemam emocije bez srpske pesme. Naše su, da tako kažem, više tuđinske… talijanske kancone, švapske koračnice, mađarski čardaš, turski sevdah…
-Točno ste primetili. Mi smo imali državu, znate… kraljevinu… i bez lažnog patosa… to se ipak prenelo i u umetnost. Evo vidite upravo čitam istoriju partizanskog pokreta i mogu da vam kažem da sam zadivljen, naprosto očaran, hrabrošću i čojstvom dalmatinskih biokovskih partizana, osobito brigadom Vašeg čaleta 11. Dalmatinskom. Pa pobili ste više ustaša od nas. A, bogami, ni fratrima niste ostali dužni, ni na Širokom, ni u Kočevskom Rogu! 11. Dalmatinska je pobila više fratara od Mehmed-paše Sokolovića! Ta brigada nije poštovala ahdnamu (povelje, političke ugovore) Vašeg ste se Petra Paviše rešili čim Italija pade 1943…. Cenimo to.
– Vaša ekselencijo, nikad ustaška noga na Biokovo nije kročila! U jame jest, ali samo tamo.
– Ha… ha… imate smisla za humor. Sonja! Daj tu šljivku! A da Vas sad kroz tunel ne nagrnu opet ustaše iz zaleđa? Nego, kad ih već spominjemo, slušajte sta ću da Vam kažem! Uvek se setim govora u Srbu 27. Juna 1941. Koji je održao kraljev otadžbinac vojvoda Mane Rokvić kazavši da deo Hrvata u nedrima neguje ustašku zmiju: „Srbine, keva te ući! U Hrvatu zmija čući!
– Zanimljiva metafora ekselencijo. To je Mane lepo rekao. Zapamtit ću to! Možda nekad u budućnosti na to i upozorim. Na nekom važnom mestu!
– Znate, on je bio pesnička duša. A kad ste Vi počeli da komponujete?

 

– Prvu pjesmu napisao sam na omladinskoj radnoj akciji baš kod vas na izgradnji pruge Stalać-Lapovo. Bio sam dio brigade „Ča-bre“. Davno je to bilo, ali sjećam se nekih stihova: „Boro vozi tačke, Ramiz skače naglavačke;  Šime tužno gleda, jer Mojca mu poljubac ne da“.
– Eh, divno je to bilo vreme, bratstvo i jedinstvo!? Šta su nam, bre, trebale ove države? Jeste li za šumadijski čaj?
Vidimo da se Ivo kasnije, u Izraelu, u Knessetu, sjetio Mane Rokvića i ustaške zmije koja još gmiže po Hrvatskoj.
 

Ivan Runje

Povezane objave

Pupovac od srbovanja u Hrvatskoj odlično živi

HF

Ima li Ljubo Jurčić puno novaca u hrvatskim bankama?

hrvatski-fokus

Kakav doš’o – još gori oš’o

HF

Politika, homoseksualizam i Hrvatska

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više