Marina Punat počiva na željezničkim tračnicama

Dugogodišnjim iskustvom uspostavio sam svojih sedam pravila uspješnog poslovanja

 

 

Dragutin Žic, dipl. ing, osnivač Marina Punat Grupe, jedne od najuspješnijih marina na Jadranu dobitnik je većeg broja priznanja za životno djelo, a najnovije dolazi od Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika CROMA. U intervjuu za naš portal g. Žic govori o osnivanju prve marine na Jadranu 1964., te brojnim inovacijama za koje je zaslužan. Marina u kojoj je more tako čisto da u njemu rastu periske i žive ježevi bila je prva u uvođenju kompjuteriziranog poslovnog sustava, u njoj je montiran prvi travel lift od 100 tona, prvi sustav mjerenja potrošnje električne energije i vode, prvi i jedini Hydrolift u Hrvatskoj koji podiže brodice iz mora prevozi na vilicama i odlaže na kopno…

• Kada je i u kojim okolnostima započeo razvoj Marine Punat? 

– Počelo je davne 1964. godine u Brodogradilištu Punat gdje sam kao stipendist svake sezone od 1958. do 1970. godine radio u mehaničkoj radioni. Te 1964. godine u sezoni se završavala gradnja tri drvene brodice dužine 7,2 m pod oznakom radnog naloga simboličnih početnih slova abecede "A'',''B'' i ''C'' na kojima sam radio. Brodice su ostale na čuvanju i održavanju u Brodogradilištu Punat i napravljen je ugovor koji predstavlja početak nautičkog turizma na hrvatskoj obali. Pojam ''nautika'' i ''marina'' tada su bili u najmanju ruku egzotični. Godine 1966. proširena je registracija Brodogradilišta na "zimovanje jahti i čamaca domaćih i stranih brodovlasnika". 1968. uslijedila je izgradnja rive na "garofulinima" i betonske rive dužine 60 m sjeverno od Brodogradilišta gdje su privezane brodice „A, B, C“. Nakon toga intenzivno se tražilo partnera za zajedničko ulaganje u zimovnik, ali partner nije pronađen. Daljnja izgradnja nastavljena je sedamdesetih godina iz vlastite akumulacije i kredita banke. Izgrađeno je četrdeset metara betonske rive, stezalište za brodice i dva betonska mola. 

 

• Marina Punat građena je na poseban način. Možete li pojasniti što je to čini jedinstvenom? 

– Na početku svog radnog vijeka 1970. tražio sam najjeftiniji način gradnje vezova. Gradnja riva i gatova s betonom bila je preskupa. Cijena gradnje vezova nije smjela biti postignuta na uštrb kvalitete,a moralo se razmišljati i o ekološkoj komponenti, jer su vezovi za brodice smješteni u Puntarskoj dragi, koja je dosta zatvorena i cirkulacija mora je uvjetovana samo plimom i osekom. Ideja mi je 'sinula' kad sam se sjetio prvog ispita i predavanja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje iz predmeta „Osnove nauke o metalima“ ili kako smo mi brucoši govorili „Metali“, koje nam je predavao prof. Niko Malešević. Upitao nas je jesmo li se vozili vlakom, a sljedeće je pitanje bilo da li smo vidjeli tračnice pored pruge i da li su te tračnice korodirale. Na pitanje zašto tračnice nisu korodirale, nitko nije znao odgovor osim profesora koji je rekao: “Tračnice ne korodiraju, jer su legirane s manganom“. Ta mi se rečenica usjekla u pamćenje koje mi se vratilo u pravom trenutku. I tako sam odlučio da ću pokušati izgraditi vezove na pilonima iz starih željezničkih tračnica. Ideju mi je potvrdio 1972. Amerikanac Pearsons koji je nudio sustav dizanja i transporta brodova sistemom sinhrolifta. Brodove je transportirao po kopnu na tračnicama. Tračnica je tako postala i ostala osnovni građevni materijal za gradnju vezova u Marini i na navozima u Brodogradilištu. Ispitali smo sastav materijala i teoretski potvrdili moja saznanja sa studija da u tračnicama ima od 0,7 do 1,7 % mangana koji ih čini otpornim na koroziju. Proračunom na izvijanje i savijanje i praktičnim testiranjem potvrdio sam i čvrstoću tračnica. Konzultirao sam svog rođaka Antona Žic – Ulivina kako oni zabijaju pilone u tvrtki Pomgrad d.o.o. gdje je godinama radio po cijelom Sredozemlju. Pozvao me u luku Ploče gdje sam svjedočio zabijanju pilona "makarom" i shvatio princip rada bata za zabijanje. Nakon povratka u Punat napravio sam nacrte i ubrzo smo u mehaničkoj radionici izradili ponton s vodilicama i batom mase 500 kg koji je podizao motor Victor 5 KS sa spojkom i kamionskim vitlom. U ožujku 1973. izvršili smo prvo zabijanje stare željezničke tračnice u muljevito dno u Puntarskoj dragi. Prva je tračnica bila dužine 11,5 m i zabili smo je u muljevito dno osam metara do tvrde stijene bez ikakvih poteškoća. Tim je činom bio osiguran sustav jeftine gradnje u vlastitoj režiji i vlastitim rješenjima koji je zadovoljavao i uvjet zaštite okoliša, jer je strujanje mora ispod gatova bilo slobodno. Izradio sam projekt marine prema literaturi i po uzoru na strane marine u Italiji i Francuskoj, koje su bile dvadesetak godina ispred nas. Tri zaposlenika i ja smo u toku šest mjeseci zabili tračnica dovoljno za privez 450 brodica, koji su dolazili bez ikakve reklame i vezivali se na novo izgrađene vezove. Zbog jeftine gradnje Marina je mogla imati konkurentne cijene u odnosu na strane marine i vrlo brzo je sačinjena lista čekanja. Danas zabijamo tračnice s modernim pontonom i hidrauličkim čekićem, što je mnogo brže i sigurnije. 

 

• U kojoj mjeri je tadašnji zimovnik bio sposoban pružiti popratne usluge rastućem broju gostiju?

– Od samih početaka marine nastojali smo letvicu postaviti visoko i isključivo kvalitetom i širokom lepezom usluga zadržati postojeće i privući nove klijente. Tada, polovinom 1970-ih godina, infrastruktura zimovnika postala je bogatija za vrlo bitno sredstvo rada – dizalicu. Trebala nam je dizalica za dizanje brodica, jer su gosti tražili podvodno bojadisanje i servise na motorima i trupu broda. U to su vrijeme u brodogradilištu Viktor Lenac preuređivani brodovi za prijevoz automobila. S njih su demontirane dizalice i vitla koja više nisu bila potrebna. Iznio sam potrebe Brodogradilišta Punat za nabavom dizalice. Naišao sam na razumijevanje i vrlo brzo dogovorili dopremu dviju stupnih dizalica do Brodogradilišta Punat. Dizalice su bile nosivosti četiri i sedam tona. Dizalice, zajedno s pet vitala tipa Clarke Chapman i dva ruska vitla za spuštanje čamaca za spašavanje i nekoliko derića od dizalice, smo dopremili na teglenici Luke Rijeka koja je dolazila u Brodogradilište Punat na remont. Nakon dizalica 1973. godine projektirali smo trokutni navoz na tračnicama 30 t po ideji koju sam vidio na sistemu funkcioniranja uspinjače u Zagrebu, koja također ide po tračnicama. Poslovni i financijski uvjeti u marini su se poboljšavali iz godine u godinu. Početkom siječnja 1978. stečeni su uvjeti za financijsko i pravno osamostaljenje Marine Punat. Registriran je OOUR III Marina Punat u sastavu RO Brodogradilišta i Tvornice vijaka. 

• Kakvu su ulogu u stvaranju marine imali zaposlenici?

– Godine 1991. donesen je Zakon o pretvorbi i svi zaposleni i ranije zaposleni, a njih je bilo 410, iskoristili su pravo i mogućnost upisa dionica po važećem zakonu i odluci Radničkih savjeta. Programom pretvorbe bila je dana i mogućnost dokapitalizacije. U to vrijeme kad je u Hrvatskoj još uvijek bilo ratno stanje trebalo je imati hrabrosti ući u kreditni rizik i zadužiti se. Turizam je vrlo osjetljiv na ratna zbivanja i moglo se dogoditi da brodovi i gosti napuste Marinu što je bio veliki rizik za ulagače i egzistenciju marine i većeg dijela Punta. Srećom gosti su najvećim dijelom ostali vjerni marini i uredno plaćali vez iako su puno manje koristili svoj brod. Bilo je pokušaja poznatih tajkuna da kupe kontrolni paket, ali to nisu uspjeli, jer su zaposlenici više vjerovali domaćim ulagačima. U proteklih dvadeset godina od pretvorbe to povjerenje je opravdano a upornim radom uspijevali smo uredno svaki mjesec isplaćivati plaće a istekom godine i dividendu. 

 

• Vrlo brzo ste shvatili da samo motivirani menadžment može dobro voditi tvrtku…

– Da, odmah nakon privatizacije 1994. godine, a koristeći iskustva iz europskih zemalja osnovali smo osam tvrtki kćeri koje su mogle samostalno nastupati na tržištu. Povjerenje je poklonjeno najsposobnijima u određenom zanimanju. Marina je zadržala 51% poslovnog udjela i vlasništvo nad objektima, dok su direktori tvrtki kćeri dobili 49% poslovnog udjela u toj tvrtki, samim time i motiv da tvrtka ostvari što je moguće bolji poslovni rezultat. Takav model je rezultirao većim prihodom i dobiti iz godine u godinu. Organizacija se prilagođavala situaciji u okruženju, pa je Marina 2000. godine ušla u vlasničke strukturu Brodogradilišta i Kvarnera Punat, koji su bili u teškoj financijskoj situaciji i koje je Marina izvukla iz sigurnog stečaja i pomogla je nastavku tradicije brodogradnje i trgovine. Na tu smo činjenicu svi u Marini Punat ponosni. Posebno je bilo važno povezivanje s Brodogradilištem kao prvim susjedima i tvrtkom iz koje je Marina ponikla. Uspostavom nove organizacije i stvaranjem Marina Punat Grupe stvorena je najveća i najbolja servisna baza za remont jahti i brodova na Jadranu gdje se mogu izvršiti svi popravci na brodu. 

 

• Kojim segmentima poslovanja posebno pridajete značaj?

– Od nautičkog turizma koji je cjelogodišnji živi oko tisuća stanovnika Otoka Krka. Sve tvrtke Marina Punat Grupe imaju značajan gospodarski, kulturni, sociološki, ekonomski i ekološki utjecaj na Punat, pa i cijeli otok Krk. Dovoljno je napomenuti da je 60% ukupnog broja zaposlenih općine Punat zaposleno u povezanim društvima Marina Punat Grupe, zajedno sa svim tvrtkama i obrtima ugovornim partnerima. Djelovanje na otoku Krku se očituje u nizu donacija i pomoći raznim ustanovama, udrugama i institucijama, kao i potrebitim privatnim osobama. Marine su u cijelome svijetu u funkciji zaštite okoliša. Marine ne proizvode brodove niti mogu utjecati na smanjenje njihove proizvodnje. Ako povučemo paralelu između morskog i cestovnog prometa marine treba promatrati kao parkirališta. Zamislimo da, imajući u vidu utjecaj automobila na okoliš, prestanemo graditi parkirališta, da li bi to smanjilo proizvodnju automobila. Jasno je da takvo rješenja nije izvedivo. Umjesto toga detaljno promišljenim i kontinuirano provođenim mjerama zaštite okoliša zagađenje se svodi na minimum. Mi u Marini Punat već dugi niz godina primjenjujemo sve poznate svjetske mjere zaštite okoliša i time održavamo visoke standarde u tom segmentu djelovanja Marine Punat, na to smo iznimno ponosni. Rezultati ispitivanja Instituta Ruđer Bošković u Puntarskoj dragi, koje se provodi od 1988. godine, to upravo i potvrđuju, jer je dokazano da je more krajem 2014. godine prve kategorije čistoće i time pogodno za kupanje, ribolov i rekreaciju. Toj konstataciji pridonosi i činjenica da je Marina Punat prva u Republici Hrvatskoj dobila 1998. godine Plavu zastavu. U praksi je također potvrđeno da se love sve vrste riba koje su se i prije gradnje marine lovile. Treba napomenuti da su se posljednjih godina pojavili ježevi, periske, kamenice i dagnje koje potvrđuju stručne nalaze. 

 

• Kakvi su planovi Marina Punat Grupe za budućnost?

– U ovim turbulentnim ekonomskim prilikama u kojima se nalazi gospodarstvo cijeloga svijeta moramo iznaći način na koji ćemo prkositi krizi i nastaviti rast i prosperitet. Jedino je pravilo kvalitetna usluga i uvijek biti za korak ispred konkurencije uz pomoć inovacija. Tog pravila su se svi zaposlenici tvrtki povezanih u Marina Punat Grupu pridržavali i upravo zbog toga epitet ''pionir'' stoji uz ime Marine Punat po svakojakim kriterijima; bila je prva u uvođenju kompjutpriziranog poslovnog sustava, u njoj je montiran prvi travel lift od 100 tona, prvi sustav mjerenja potrošnje električne energije i vode, prvi i jedini Hydrolift u Hrvatskoj koji podiže brodice iz mora prevozi na vilicama i odlaže na kopno. Osim toga, tu je izgrađena prva solarna elektrana na Krku, prvi uspješni iskop morskog dna na Buki, prva brodica na solarni pogon, prvi smo počeli sortirati otpad itd. 

 

• Dobitnik ste više nagrada za životno djelo. Postoje li smjernice koje su pomogle vama i kojih se svaki uspješni poduzetnik treba držati? 

– Dugogodišnjim iskustvom uspostavio sam svojih sedam pravila uspješnog poslovanja a to su: 

1. treba raditi ono što znaš i što te čini zadovoljnim i pritom stvarati ili koristiti inovacije 

2. prije svakog projekta treba napraviti plan i kalkulaciju isplativosti 

3. nikad ne planirati nešto za što nema osiguranih sredstava 

4. organizaciju posla treba prilagoditi svojim sposobnostima i sposobnostima izvršitelja 

5. redovito imati nadzor nad izvršenjem posla i sudjelovati u realizaciji 

6. pridržavati se pravila struke, kvalitete i zakonskih odredbi 

7. sa zaposlenicima i poslovnim partnerima održavati korektne međuljudske odnose 

 

Držeći se tih pravila uspjeli smo u svih 50 godina poslovati pozitivno i uvijek uredno isplaćivati sve obveze prema državi i osobne dohotke. Tijekom rada često sam se konzultirao s kolegama s FSB-a i to posebno Slavkom Canjugom,  Zvonkom Mravuncem, Zdravkom Kuriljom i Milanom Kuglerom koji su mi pomogli u rješavanju pojedinih problema. Još od malih nogu majka i otac su svim kćerima i sinovima, a bilo nas je devetoro, usađivali trajne vrijednosti kako životne, tako i sva stajališta prema radu. Često je otac Martin govorio 'Najvrjedniji kapital je znanje!' Vodeći se tim savjetom dugi niz godina nastojao sam i u Marina Punat Grupi prenositi znanje i vještine, jer to je ono pravo što nikada i od strane nikoga ne može biti oduzeto. Sretan sam što sam ostao u Puntu, a to su učinili i moja tri sina Krešimir, Petar i Ivan i mnogi mladi otočani, te sam ostvario njihov i svoj životni san.

 

Nina Domazet, www.energetika-net.com