Licemjerje naše svakidašnje

Budimo samostalni

Pokušavam potisnuti osobne simpatije i antipatije i biti objektivna, jer me ljuti kako se mnogi pojedinci okreću na stranu na koju većina vjetrova puše i prepuštaju vodi (bujici) da ih nosi, bez obzira koliko je prljavštine u toj vodi, kao i koja i kakva struja je pokrenula trenutačne vjetrove i koje sve prljavštine su uprljale vodu na samom izvoru, zbog osobne koristi bilo koje vrste, koju će dobiti ili naplatiti za svoju „vjernost“ i vjerodostojnost, pojedinom kandidatu ili političkoj stranci. Zar tako malo vrijedi čisti obraz i osobna vjerodostojnost?

Stalno zamjeramo znanstvenicima, akademicima, vrhunskim intelektualcima i javnim osobama, što šute, što se ne opredijele i zašto barem ne iznesu svoje mišljenje i stav o pojedinoj temi, osobi, programu, radu i djelovanju istaknutog pojedinca, skupine ili političke stranke. Oni šute jer „se ne bi htjeli miješati“ ili se drže sintagme kako je mudro šutjeti. U svakom slučaju to im se isplati, jer kad poneki od spomenutih progovore, onda se drvljem i kamenjem ospe paljba po njima iz svih oružja, naročito pomoću sredstava i oruđa (medija) koja su u vlasništvu suprotnog tabora ili koji su potpomognuti od onih kojima ne ide na ruku ono što takav istaknuti pojedinac govori, zastupa, pokazuje i dokazuje.

Eklatantan primjer su istupi doktorice Danice Ramljak, koja otvoreno, iskreno i bez zadrške iznosi svoja iskustva i spoznaje i želi nam otvoriti oči i uši kako ne bi gledali kroz ružičaste naočale i slušali napamet naučene lekcije, puste fraze, koje nemaju čak ni formu, a kamoli sadržaj. Naše prosječno obrazovanje, nije bogzna kakvo i lako se nama manipulira i obmanjuje nas se, prema potrebi, pogotovo kad je to isplativo, na kratke ili duge staze, kad nam se obećavaju „brda i doline“: jednakost, sloboda, boljitak, skrb, zapošljavanje, opraštanje dugova… kad nam se diže ego, uloga, važnost i bitnost, u smislu, kako o nama sve ovisi, kako smo njihov glas, snaga, vjera, zalog i budućnost. Kaj god! Sjetite se samo što smo sve bili u nedavnoj prošlosti, kako nam je bilo i kako nam je. Pritom ne vidimo i ne čujemo ništa osim onoga što „medijatori“ i manipulatori žele da čujemo i vidimo, čak smo skloni zaboraviti sve ono što smo dosad vidjeli, čuli, osjetili i zbog čega i koga smo dospjeli na dno dna, u svakom smislu, kao pojedinci i društvo.

Zar smo zaista toliko nesposobni da ne vidimo što je istina, a što laž, što je primitivnost, a što suvremenost, što je kič, a što umjetnost? Zar ne možemo razlikovati „povijest“ i povijest, čak ni onda kada smo bili njezini sudionici? Zar nam trebaju nametnuti pojedinci, samozvani vođe i falš intelektualci, bez obzira na prave ili kupljene diplome, da bi mogli donijeti ispravne odluke i samostalno se izjašnjavati o bilo čemu i bilo kome? Očito ne možemo i nismo dovoljno sposobni da nas razne „šarene laže“, neprimjereno etiketiranje, lažno predstavljanje, laganje, izvještačenost, „bogobojaznost“, licemjerje, asertivnost, agresivnost i korištenje najosjetljivijih društvenih manjina za osobne i stranačke svrhe, pod motom brige o njima, ne zaslijepe i zatru nam osobno mišljenje i logičko zaključivanje.

U pomanjkanju određenog vjerodostojnog mišljenja onih koji to mogu i znaju, ali se ustežu, zbog svojih osobnih razloga ili pak stranačkog „buldožera“ i buldoga koji ih melje, drobi i ne ispušta iz ruku, već ih koristi za svoje utilitarističke osobne ili stranačke ciljeve, bez obzira kako se to odrazilo na budućnost i rejting države u svijetu, svakodnevno nas svojim mišljenjem, idejama, razlozima i uvjeravanjima, kako je nešto i netko, jedino i samo, upravo u ovom trenutku, za sve nas najbolje, maltretiraju i „educiraju“ razni opskurni, korumpirani, lažni i dionizijski likovi iza kojih se vuče ne baš lijepa i vjerodostojna prošlost. Deklariraju se kao katolici i to praktični, a lažu nam i obmanjuju nas, pritom zaboravljajući svoju prošlost i „velika djela“ iz te prošlosti. Za njih ne vrijedi ona Kristova. „Neka prvi baci kamen, onaj tko je bez grijeha: „Oni nemilice pljuju, kamenuju, lustriraju, marginaliziraju, osuđuju i pokušavaju uništiti sve one koji drugačije misle i imaju pomiješana krvna zrnca, pozivajući se pri tom na temeljna ljudska prava, slobodu mišljenja, govora i djelovanja i na svoje 'prosvjetljenje' dobiveno milošću božjom, čak i onda ako su u mladosti trgovali ikonama i protiv tog istog Boga dizali revolucije i njegove štovatelje proganjali i osporavali njihovo znanje i sposobnosti, pravo na jednakost i sami život.

Svi smo mi ljudi i kao takvi skloni mijenjati mišljenje, uslijed svoje evolucije – rasta i razvoja, ali nismo svi skloni „rasti“, penjati se i bogatiti se na štetu drugih. Upravo zbog tih i takvih ne bismo smjeli slijepo vjerovati u sve ono što nam se potura pod istinu, čime nas obmanjuju razni licemjeri, lažni proroci, prosvijetljeni dušebrižnici, dokazani lopovi, bizantijski lukavci, ostrašćeni domoljubi, Veliki Hrvati, „branitelji“ iz „Mữnchen bojne“ i „dragovoljci“ iz podruma ili skloništa.

Ankica Benček