O tome sam već puno pisala, tijekom nekoliko zadnjih godina, s različitih aspekata i eklatantnih primjera iz kojih proizlazi zaključak, kako je potrebno što prije uvesti građanski odgoj i obrazovanje u škole i to od 1. razreda osnovne škole do mature. Analize rezultata dobivenih ispitivanjem učenika iz tog područja pokazuju veliko neznanje i neupućenost u temeljnim pitanjima života, društva, društvenog uređenja, općih društvenih i državnih pojmova, postupanja, odnosa, komunikacije, dijaloga, socijalnih vještina…
Na pitanje: Što je građanin? 54 posto učenika je odgovorilo da je to čovjek koji živi u gradu. Čuđenju, zgražanju, frapantnom neznanju i nacionalnoj sramoti tih naših mladih neznalica nije bilo kraja. Jadna djeca, najlakše je sve svaliti na njih i njihovo neučenje, kao i na učitelje i profesore koji ništa ne rade, samo se stalno bune kako su im male plaće, kako su društveno marginalizirani i kako cijeli život moraju učiti, prilagođavati se i permanentno obrazovati da bi stalno bili u tijeku suvremenih zbivanja, tehnologije, tehnike, svoje struke, pedagogije, psihologije, didaktike, sociologije…, kako bi od djeteta stvorili kompetentnu, kompetitivnu i samostalnu osobu, koja će se s lakoćom uključiti u život, svijet rada i u društvo, odnosno kako i što napraviti da bi dijete postalo građanin. Nije to nimalo lak i jednostavan zadatak, ali prije svega trebalo bi ipak znati što je građanin i pokušati to objasniti onima koji to ne znaju, kako se ne bi osjećali zapostavljeni i kako se ne bi, ne daj Bože uvrijedili.
Ne bih sada ulazila u povijest „postanka“ građanina od Stare Grčke, preko Francuske do današnjih dana i citirala ono što o građaninu piše u našem Ustavu. Najkraće rečeno građanin je državljanin. To bi trebali znati barem oni koji bi po svojoj vokaciji i funkciji trebali brinuti o tom građaninu. Međutim, po nekim izjavama i napisima je evidentno da to mnogima nije sasvim jasno, pa umjesto da se o tome informiraju, to pokušavaju obrazložiti nekim neprispodobivim i nespretnim paralelama, koje bi se mogle krivo shvatiti i loše utjecati, na već ionako podijeljeno društvo, unijeti razdor i izazvati neke nove podjele, zbog običnog neznanja kakvo se zamjera osmoškolcima.
Nedostatak građanskog odgoja i obrazovanja, ne samo u djece i mladih, nego u svih nas, svakodnevno se u mnogo čemu vidi, osjeća i očituje. Mi nismo još uvijek aktivno i odgovorno građanstvo, što je nužno potrebno kako bi spoznali i koristili demokratske vrijednosti na koje se pozivamo. Kroz sadržaje građanskog odgoja, bio to nastavni predmet ili ne, stječu se znanja na temelju kojih se razvijaju građanske sposobnosti i vještine, potrebne svakom čovjeku kao pripadniku lokalne zajednice i države. Svaki čovjek, bez obzira na svoje zvanje i zanimanje, prije svega je građanin. Taj pravni i politički pojam se u svojoj suštini ne stječe samim rođenjem, već bi ga tijekom djetinjstva i mladosti trebalo osvijestiti i oplemeniti usvajanjem potrebnih vrijednosti, izgrađivanjem stavova i razvijanjem sposobnosti kako bi vjerovali u demokratska načela, shvatili kolika je moć građana u posrednom i neposrednom odlučivanju, pokretanju potrebnih promjena, bili spremni na nenasilno rješavanje nesporazuma i sukoba, znali kritički analizirati informacije s više izvora, razvijali osjećaj i potrebu empatije, solidarnost i odgovornosti, stvarali komunikacijske vještine, upoznali svoja prava, oslobađali se raznih stereotipa, zabluda i predrasuda, donosili informirane i promišljene odluke, osposobljavali se za timski rad, što je imperativ XXI. stoljeća.
Kroz građanski odgoj i obrazovanje prema donesenom kurikulumu, u malim dozama, primjereno uzrastu, u svakom nastavnom premetu svakodnevno, svaki učitelj i profesor može ukazivati i usađivati učenicima na način ponašanja i reagiranja u pojedinim situacijama. U tim svakodnevnim situacijama, bili mi toga svjesni ili ne, dolaze do izražaja bitne dimenzije građanskog odgoja. Na njih se može skrenuti pažnja učenika i upozoriti ih na eventualne pogrješke, onako u hodu. Naravno za pojedine sadržaje i nastavne cjeline takav oblik i metode rada nisu dovoljne i bilo bi dobro osmisliti što, kako i gdje od tih sadržaja uklopiti, u višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi ili građanski odgoj i obrazovanje uvesti kao nastavni predmet, koji bi bio drukčiji od ostalih, po načinu i evaluaciji rada, prateći ishode, bez formalnog ocjenjivanja učenika. Građanskim odgojem se razvija, korigira i usmjerava ponašanje i vladanje učenika, priprema ih se za život, pomaže im da postanu kompetentne osobe, koje će znati uravnotežiti svoje interese i potrebe sa zajedničkim interesima, unaprijediti poduzetnički duh, nastojati eliminirati negativne pojave u svom okruženju, razvijati interkulturalnu osjetljivost i dijalog, razvijati osobni, zavičajni, većinski i manjinski nacionalni identitet kao hrvatski domovinski identitet, poznavati ustrojstvo državne uprave, županjske i lokalne samouprave, donošenje zakona, propisa, biti svjesni prava i odgovornosti u očuvanju i raspolaganju nacionalnim bogatstvima, brinuti se i zagovarati zdravi okoliš i održivi razvoj… Ima toga još. Svi zajedno svemu tome bi trebali i možemo doprinijeti svojim svakodnevnim radom i djelovanjem u nastojanju i namjeri da od svakog mladog čovjeka stvorimo aktivnog, odgovornog i samosvjesnog građanina.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više