“Ljevičarski” novinari najplaćeniji u “svojoj” u državi

Od Ferala, Radija 101, Novoga lista, EPH, Jutarnjega lista, Globusa do HRT-a i stojedinice po imenu Radio Sljeme

Jesu li glavna obilježja višegodišnje, dapače dvadesetgodišnje, medijske situacije u Hrvatskoj medijska nesloboda, prevlast konzervativne fol „lijeve“ ideologije, oblačine mraka, medijske manipulacije…? Jesu, no to je zacementirano, pa se više ni ne uočava javnost, a posebno pojedinci na to su uglavnom „otvrdnuli“, oguglali, u nekom su stanju dugogodišnjeg zimskog sna, možda i eutanazirani. Muk. Čak ni crkvena zvona, ponegdje ovdje, sad „u Europi“, ne smiju zvoniti. O tome, kad i kako je nastajalo to stanje, s osvrtom na pojedinačne slučajeve, napisao sam se u Fokusu i Hrvatskom fokusu. Teme s kojima se nad Hrvatskom sklapao medijski mrak su detuđmanizacija kao glavni proces, atraktivan jer udara na ličnost, a smjera na dekroatizaciju. Zatim stigmatizacija Domovinskog rata, uključivo i njegovo poricanje kao obrambenog i „prebacivanje“ u građanski.

Sljedeći pravac je korištenje ratnog profiterstva i loših posljedica pr(ij)etvorbe i privatizacije u cilju stvaranja katastrofalne slike, gore nego li je stvarnost koja ionako nije bajna, s ciljem da se i to uklopi u prva dva pravca – natovari Tuđmanu, Domovinskom ratu, u konačnici – Hrvatskoj kao takvoj. Najsjajnija je ovdje priča i slika o tzv. kopanju po kantama za smeće. Sljedeći udar usmjeren je na braniteljsku populaciju – o brojnim primjerima milijunima puta medijski eksponiranim ne ću, no središnji udar je objava tzv „registra“, prvo tajno za što nikada nitko nije odgovarao, nije se ni pronašao objavitelj, a zatim i službeno, zakonski. Uspjeh je bio potpun – čak je i javnost  većinski preparirana u tom smjeru – zabava s podatcima koje nikada ni jedna država na svijetu ne bi objavila, naročito još kao „mlada“, tek izašla iz rata je počela. Neznano je koliko je „branitelja“ iz njega izbrisano, koliko je muljatora kažnjeno – za što je inače „registar“ potpuno nepotreban – no po nekim podatcima njihov ukupni broj se povećao – Fred je valjda dodao „svoje“, što li.

Spomenut ću još samo dva pravca „zamračivanja“ – jedan je sveopći napad na Katoličku Crkvu i njezino poslanje u društvu – tipično (poslije)komunistički s ciljem da ju se zabije nazad, „u sakristiju“, pri čemu se koristilo mnoštvo pojedinačnih slučajeva, svjetonazorskih tema, raznih metoda – sve do pokušaja razvrgavanja međudržavnog ugovora s Vatikanom. I konačno na djelu je trajno forsiranje komunističke partizanije (ne antifašistčke), preko nje stvaranje rasjeda u društvu prema tzv nacionalistima, navezivanje na jugokomunizam, te u biti „iza brda“, ideološko, opet poricanje, sada već i same opravdanosti Domovinskog rata – ma bio i „građanski“, pa i samostalnosti Hrvatske. Ovo bi se moglo označiti kao svojevrsni  jugoiredentizam, poseban oblik šovinizma nepostojeće a kukavičke nacije „jugoslavena“.

Ima toga još no ovo su glavni elementi medijsko-političkog mraka koji je spušten nad Hrvatskom. Pored medija važnu ulogu u ovome su imali Račanova koalicija iz dvije tisućite, SDP, HNS i ostali, kasnije i  u oporbi te Kukurike od 2011. Od ličnosti najzaslužniji su Ivica Račan, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Zoran Milanović – neki više „zapovjedno“, drugi itekako djelatno. Njima se mogu pribrojiti i njihovi glasnogovornici i trabanti nižega ranga a kojima je javnost za istu rabotu bila stalno dostupna. Nemala zasluga u detuđmanizaciji pripada i Ivi Sanaderu, ali i šutnji HDZ-a za njegove vladavine o tome. Silan je doprinos i različitih udruga koje su ustvari djelovale i djeluju kao parapolitičke organizacije, često su moćnije od mnogih stranaka, a uvijek su samo na jednoj strani – strani kreacije mraka, društvenih razdora itd.

Godinama i po 150.000 mjesečno za proizvodnjue mraka

U svemu ovome slabo je uočen i osvijetljen, odnosno također zamračen, jedan dvostruki paradoks – činjenica da su mediji koji su zdušno sudjelovali u spuštanju mraka nad Hrvatskom većinom – propali, a umjesto da u skromnosti slijede, primjerice, one koji „kopaju po kantama za smeće“ svoj tematski „rudnik“, medijski poslenici mraka, urednici, novinari, među najplaćenijima su u toj (mrskoj?) Hrvatskoj. Ovo je, dakako, paradoks u paradoksu. Idemo redom. Feral – propao pri čemu je ostao dužan državi porez (oprostili I. Sanader i I. Šuker?) navodno u milijunskim iznosima, a u još većim  svojim dobavljačima. Sve vrijeme izlaženja tamo su se brale iznadprosječne plaće, honorari… Kad je odradio, onda je „propao“, a njegova se djeca razmilila uokolo, dio u EPH, dio u Novi list. Radio 101- propao, a „vuk magare pojeo“. Nema odgovornosti, sad je već tko zna koji vlasnik, a aktivisti se također razmili uokolo, od pantovčačke „farme“ do od 2011. najviše na HRT-u, pa je tako danas Radio Sljeme reinkarnacija „starmale“ „stojadinke“. Honorara i love onda, tamo k'o i u Ferala, iznadprosječno. Jutarnji list, Globus, koncern EPH, a što drugo nego propao, kažu zdrobljeno uokolo, što državi što raznim vjerovnicima, oko šesto milijuna. Klecaju koljena već duže vrijeme Novom listu, ni Večernjak fra Tolja nije više dobroga zdravlja. HRT ionako živi na grbači pretplatnika, i paradoksalno,  njihovim im novcima ispire mozak, a dugoročno financira u milijunskim iznosima, primjerice, „zampiste“.

Ovih dana u javnosti se nalazi lista najplaćenijih novinara JL-a i Globusa, ali to je samo dio istine i vjerojatno podatci iz vremena konačne propasti EPH pod Pavićem. Odavno je poznato kako ti „ljevičari“, koji se primjerice zalažu i huškaju javnost protiv plaća zastupnika u Hrvatskom saboru, primaju mjesečne plaće i po nekoliko puta veće od predsjedničke, tolike da ih si mnogi privatni poduzetnici ne bi usudili isplatiti, veće od mnogih menadžera… Umjesto da se, što bi nalagala logika „ljevičarenja“, zadovolje prosječnom radničkom plaćom. Ma dajte, pa nisu valjda toliko blesavin – odrađuju iznadprosječno dobro manipulaciju zamračivanja pa da za to još budu slabo, prosječno, plaćeni.

Mato Dretvić Filakov