Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Lenta – znak predsjedničke časti ni nije za one bez časti

Jelena Lovrić može na stražu pred Banske dvore. S oružjem ili bez

 
 
Nakon izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu jedan od najružnijih tekstova napisala je Jelena Lovrić pod egodim „Predsjedničku lentu na predsjedničkim inauguracijama u Europi ne nosi nitko“ J.L., 7. 2. 2015.). Ponešto se o tome pisalo, uglavnom na portalima, a i sam bih se „zericu“ uključio u temu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/02/Kolinda-predsjednica-kamenjar.jpg
Nakon što je EPH („predstječano“) zapravo propao i preuzeo ga novi vlasnik neki su ga graditelji medijske tame napustili (ili ih „napustilo“) dežurna je u Jutarnjem ostala notorna Jelena Lovrić, osim ostalih. Da ne bi bilo zabune, kao u njenim tekstovima, o „notornima“ i „notornosti“ – notorna, poznata konzervativna jugokomunistička, pače jeneaovska natražnjača, štoviše takva desničarka – jedna od najanakronijih živućih takvih pojava u ovdašnjem medijskom i političkom okolišu. Toliko anakrona da bi ju trebalo možda i zakonski zaštititi kad je ionako drugačije, poglavito socijalno zaštićena. Dežura ona u Jutarnjem i po Hrvatskoj razbacuje svoju notornu žuč. Danas o predsjedničkoj lenti, u sutra po tko zna koji puta po “notornim“ braniteljima i tako redom. Okomila se na predsjedničku lentu, ustvari na izabranu Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.
http://www.notiultimas.com/digital/images/stories/mundiales/ARGENTINA/CRISTINA/cristina%20fernandez%20de%20kirchner%20png.png
Cristine Frenandez de Kirchner (Argentina)
 
Ma koga briga za predsjedničku lentu, osim Lovrićke koja bi i pomoću nje ponižavala Hrvatsku. Puno je, primjerice, i politički i socijalno važnija lova koju je ona zadnjih dvadesetak godina brala u značajno većim iznosima i slični medijski mrakotvorci, od plaća predsjednika države – i s lentom i bez lente. Piše Lovrićka kako nema nikoga od predsjednika u Europi koji se „lentira“. O tome ćemo poslije, ali prije: Nema u Europi takve novinarke kao što je Lovrićka, koja je pozivala neprijateljsku vojsku da joj zgazi državu („republiku“), pa da poslije u „tom“ što se obranilo i nastalo, usuprot njenim željama, tako i toliko zarađuje, bilo „lente“ u „tome“ ne bilo. Po „lovi“ – desno, u „zrelom“ kapitalizmu po ideologiji – još desnije, predstavljajući se pritom „lijevo-liberalno“. Abrakadabra. Nema takve  novinarke. Ako ju tko nađe neka nam javi.
 
Čisti od časti
 
Što je pravi problem s predsjedničkom lentom? Prvo, to nije „lenta Franje Tuđmana“, kako ona piše i njom se „ne kiti“ već je, po Zakonu, „lenta predsjednika Republike Hrvatske znak predsjedničke časti“. Kako se s njom Mesić i Josipovć nisu „kitili“ plašim se da su oni patili od pomanjkanja „predsjedničke časti“, možda i časti uopće – ili je jednostavno – nisu imali. Čisti od časti. Ili se – što je važnije i izvan je okvira „umjetničkog dojma“ budući su ju oni skoro bacili u smeće ili ipak odložili možda na neki pantovčački tavan; jednostavno nisu se pridržavali zakona. Zašto bi se njih dvojica „gospode“ i u njihovoj obrani gospođa Jelena Lovrić, pridržavali zakona „kao pijani plota“. Bolje je stoga oplesti po umrlome Predsjedniku kao „nedemokratu“ . Za dokaz uzeti lentu, a za svjedoka Žarka Domljana koji svjedoči kako Tuđman „nije vjerovao u demokraciju nego u izuzetnu ulogu izabranog pojedinca“ (isti Lovrićkin članak). Podsjećam, to je onaj Domljan koji je sve manje poznat kao predsjednik Sabora (RH), a sve više kao akter u sumnjivoj privatizaciji „Gavrilovića“. Ujedno i jedan od onih političkih patuljaka koji, ma i posmrtno, žele nauditi Tuđmanu, slično kao Lovrićka, Mesić… Jelena Lovrić ga toliko mrzi da čak žrtvuje Titu za ružnu usporedbu, računajući kako to danas „pali“.
 
Netočne i neumjesne usporedbe
 
Što se pak „garde u lažnim povijesnim kostimima“ tiče, do danas je mogla postati i tradicija, rado bi ju turisti slikali i s njom se slikali – i baš bi ih bilo briga i za kič i za tradiciju. Da je bilo pameti u turističkoj zemlji (a što je turizam nego, osim ostaloga i kič i prodaja kiča?) na Gornjem gradu su ponekad, jednom mjesečno mogli paradirati Trenkovi panduri, Zrinska garda, Sinjski alkari, a našlo bi se još poprilično sličnih atrakcija i postrojbi. Pravo je i teško pitanje kako neka slična tradicija nije nastala u Zagreb u zadnjih skoro sto godina, kako se neke davne nisu održale… a ne jesu li kostimi „Tuđmanove garde“ lažni.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTqjUi2mDXI5l9vG42lLofb9rPQ9T5Cwwiq-AgoWWoo9c7p-H4Uhttp://weblogs.nrc.nl/wereld/files/december/bachelet.jpg
Dilma Rousseeff (Brazil) i Michelle Bachellet (Čile)
 
Odgovor je jasan – i zbog ovakvih kao Lovrićka – pa sad imamo nju kao „tradiciju“. Mogla bi stoga povremeno pred Banskim dvorima stajati na „mrtvoj straži“, i to bi bilo nešto. Ne bi bio ni kič ni „lažni povijesni kostim“, „izmišljanje povijesti“, već bi baš onako – sama „prava povijest“ u punom sjaju stražarila na Markovu trgu. „Kad na inauguraciji prebaci lentu preko desnog ramena, Kolinda Grabar Kitarović nikako ne će izgledati poput moderne europske državnice… naći će se rame uz rame Huge Chaveza, Eve Moralesa, Fernanda Lugoa, Roberta Mugabea…“, uvjerava nas u tu političku neeuropsku rugobu. Zanimljivo društvo mrtvih i živih sve samih, kakvih takvih i bez lente „slikovitih“ ali ljevičara. Jadnici, svaki od njih za svoju zemlju povukao je i dobrih političkih poteza, no kad ih se dočepa Lovrićka, pa stavi „uz rame“ s Grabar-Kitarović s lentom – gotovi su, odoše među politički „ološ“. Inke, Amazonci, Afrikanci (crni) jedan bijeli „raspop“… Kad je našanotorna već u Latinskoj Americi zašto onda Kolinda nije barem u ženskom društvu predsjednica Brazila, Argentine i Čilea, Dilme Rousseeff, Cristine Frenandez de Kirchner i Michelle Bachellet – ljevičarki, od kojih se dvije (Kirchner, Rousseeff) također „kite“ lentom preko desnog ramena. Desničarke jedne!
 
S „lentom“ na biciklu pod giljotinu, pitanje je…  
 
No vratimo se u Europu – tu tvrdi Lovrićka „nema lenti“. Kako gdje, kako kada, kažem. Bilo ih u Francuskoj, prije Prve revolucije, pa „lente“ giljotiniralo. Rodila Prva revolucija teror, pa joj se neki dan vratio. Nožem se danas „giljotinira“ drugdje, a tamo puška „radi“. Čista tradicija, a sada se mnogi čude i marširaju „protiv… Druga Revolucija, boljševička je svoje i maloljetne “lente“ jednostavno posmicala. Bješe to nastavak velikih terora – nastanak nove „tradicije“. Ništa „operetnoga“. Neke pak europske države su se odlučile za „lentu“, pa ju i ostavile. Neke „lente“ se danas, zamisli, demokratski voze biciklom, kaže Jela. Kako se ne bi vozile kad je to „naj-in“, a biciklin u XVIII. stoljeću još nije bio pronađen – jedva da je kotač. Prije je izumljena giljotina, a da je prije bicikl možda Prva revolucija, francuska, ne bi Mariju Antoanetu giljotinirala – već posjela na bicikl.  
http://a5.files.biography.com/image/upload/c_fit,dpr_1.0,h_1000,q_80,w_1500/MTE5NDg0MDU0OTU3NjIyNzk5.jpg
Britanska kraljica Elizabeta II.
 
Tako u Europi danas imamo (super) „lente“ – monarhije u Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Lichtensteinu, Luksemburgu, Monaku i Andori. Velika  Britanija još drži „lentu“ preko pola svijeta, Japan ju također ima, a tu još nešto bogatih sultanata i emirata. Posebno je zanimljiva najvažnija, budimo realni i najatraktivnija monarhija („lenta“). Britanci eto svoju Kraljicu, osim što su ju „ostavili“, nisu „natjerali“ čak ni da vozi bicikl po Londonu, a oko krune („lente“) toliko je tradicije a i tradicionalnoga kiča – da ne povjeruješ. Britancima sve to srcu priraslo, mislim ta „vanjština“ pored ostaloga – da im ju oduzmeš, srceta bi im pukla. Nisu formalizirali ni oko bajne „sekularne države“, pa ni dan danas nemaju odvojenu „državu“, krunu („lentu“) od crkve – isti im državni i crkveni poglavar. Ovako posložene monarhije (više od „lente“), čovjeka iznenade – pa „lente“ se slave u najbogatijim zemljama svijeta, s jedne strane, a s druge u uvijek nam pod nos stavljajućoj demokratičnoj i inoj – Skadinaviji.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/02/hr_sash1.gif
O čemu Lovićka, s mržnjom, zapravo piše? Koga ona laže, komu podmeće „lentu“ kao najblaže politički desničarski primitivizam, zaostalost…? Još kad buduća predsjednica u pratnji hrvatskih povijesnih postrojbi stigne na Markov trg, stavi desnu ruku na „lijevo“ srce, a ruka ispod lente – znaka predsjedničke časti, zaori se istodobno Lijepa naša… Nije li to barem lijepa slika, eto u režiji Kreše Dolenčića. U čemu je problem? U tome što bi nekima srce moglo „puknuti“ od jada? I za to ima lijeka. Ne gledati! Već sutra, kao doista prva tradicija, Jelena Lovrić može na stražu pred Banske dvore. Može bez oružja, a može i s ekološkim osobnim “naoružanjem“. I to bi bila lijepa slika, trenutačno i prava – iz Hrvatske. „Lenta“ i demokratski izabrana Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nekima je zasad tek (smijem li?) domoljubni eksces. 
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Ivo svladao gradivo – više mu ne treba Dejan

HF

Stup srama ili kazneno djelo!?

HF

S kojim pravom Pupovac i njegova bulumenta nameću Hrvatskoj jugoslavenski sustav vrijednosti!?

hrvatski-fokus

Urbi et orbi, Hrvatski Državni Sabor nije vrčina

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više