Radimo na uvođenju posebne knjižice za sve nove plinske uređaje

Nastavljamo borbu da plinske uređaje ugrađuju i servisiraju samo ovlašteni stručnjaci

 

 

Novoizabrani pročelnik Sekcije plinoservisera i plinoinstalatera Udruženja obrtnika Grada Zagreba, ugledni zagrebački obrtnik i vlasnik obrta Servoplin s dugogodišnjom tradicijom, gosp. Tihomir Mihalić, pročelnik Sekcije plinoservisera i plinoinstalatera Grada Zagreba, Zagreb, govori o položaju obrtnika danas, što ne valja u sustavu školovanja budućih stručnjaka te predlaže rješenje za naizgled nerješiv i kroničan problem s prodajom i ugradnjom plinskih uređaja. Sekcija ima novu inicijativu o uvođenju posebne knjižice za sve nove plinske uređaje koji se puštaju na tržište, u koju bi se unosili svi potrebni podaci i pohranjivala sva dokumenatacija u vezi s ugradnjom, puštanjem u pogon, održavanjem i servisiranjem uređaja.

• Kako se gospodarska, pa i društvena kriza koja traje već godinama održava na poslovanje članova Sekcije, ali i svih obrtnika?

– Na žalost, moram reći da je cijela uslužna djelatnost u velikoj stagnaciji, točnije u padu, a u tu djelatnost ubraja se i izvođenje plinskih instalacija i servisiranje plinskih uređaja. S druge strane, dodatni problem su i golema davanja za koje država nikako ne želi omogućiti odgode u plaćanju. Dakle, nema nikakve fleksibilnosti za onoga tko zarađuje, tko plaća poreze i samim time financira državu. To, zapravo, govorim s ogorčenjem jer mi se čini da smo svi, i obrtnici i građani, došli do granice kada nam je recesija uzela sve. Tako građani neprestano odgađaju bilo kakve investicije u plinske uređaje i zovu nas tek kada više nemaju grijanja ni tople vode, a mi tada više nemamo mnogo prostora za napraviti, osim ponuditi cijenovno najprihvatljivije rješenje. Time ujedno postaju upitna sredstva koje mi, obrtnici možemo zaraditi svaki mjesec. Kada je pak riječ o vatrogasnim mjerama države kao što je famozno 'Naplati pa plati', mogu ponoviti staru izreku: 'Tresla se brda, rodio se miš'. Naime, i do sada je također bilo moguće da dio obrtnika plaća porez na dodanu vrijednost tek kada su naplatili račun. No, apsurdno je da se uopće raspravlja o tome treba li prvo naplatiti račun pa tek onda platiti državi PDV! Tim više što naši propisi ne pružaju nikakvu sigurnost kada je riječ o naplati za izvedene radove ili usluge. Konačno, plaćanje PDV-a državi tek nakon naplaćenog računa trebalo bi vrijediti za sve u gospodarstvu, bez obzira na to koliko je neki poduzetnik velik.

 

• Dolazi li zbog svega toga do smanjenja poslovanja, odnosno do zatvaranja obrta u takvim okolnostima?

– Smanjenje poslovanja je očit, tužan trend. Naša Sekcija je značajno oslabila i mnogo je članova koji su otkazali obrte i potražili zaposlenje negdje drugdje i ne posluju više kao obrtnici. Naime, ako smo prije imali četrdesetak članova, sada ih je tridesetak. To dovoljno govori. No, ne radi se samo o našoj Sekciji. Istodobno, otvara se i problem naukovanja jer učenici, budući plinoinstalateri, imaju sve manje izbora, odnosno sve manje raspoloživih obrta za stručni dio izobrazbe.

 

• Koji su najveći problemi s kojima se zagrebački plinoinstalateri i plinoserviseri, članovi Sekcije, susreću u svakodnevnom radu?

– Jedan od svakako najvećih problema je neefikasnost sudskih postupaka u slučaju sporova s naplatom izvedenih radova, odnosno pruženih usluga. Dakle, ako netko ne želi platiti za naše radove ili usluge, bez obzira na to bio u nekakvim problemima ili ne (to ga ionako ne opravdava!), ne postoje učinkoviti mehanizmi da ga se na to prisili. Problemi se u manjoj mjeri pojavljuju kod fizičkih osoba, zatim kod manjih tvrtki, a prednjače slučajevi kada se plaća 'iz pričuve'.
 

Kada je riječ o radovima za stambene zgrade, danas se 'avans' u pravilu ne traži (jer se onda posao i ne može dobiti) i što se onda događa? Radovi se izvedu u skladu s narudžbenicom, obavi se primopredaja, račun se ispostavi i onda dolazi 'trenutak istine', a to je kada predstavnik suvlasnika zgrade kaže da u 'pričuvi' više nema sredstava. Nakon nekih 6 – 7 mjeseci neprestanog zvanja telefonom, provjeravanja, ispitivanja i moljakanja da se plati (!), preostaje jedino sudska tužba. Pri tome sve može ići 'ubrzano', preko javnog bilježnika, ali to vrijedi jedino ako tužena stranka konačno pristane na plaćanje. U suprotnom, dovoljno je da izjavi prigovor i tada se cijeli postupak usporava na čak nekoliko godina. Kada je riječ o poslovanju u Zagrebu, jedan od većih problema proizlazi iz činjenice da nismo komunalna djelatnost. Naime, bez obzira na to što su servisi plinskih uređaja i izvođenje i održavanje plinskih instalacija nužni za sigurnost građana i sprječavanje opasnosti, nemamo nikakvo pravo parkiranja vozila u gradskoj jezgri ni pristupa vozilima u pješačku zonu. Dakle, čak ni u slučaju hitne intervencije u središtu grada mi to ne možemo obaviti na vrijeme jer nigdje u neposrednoj blizini objekta ne možemo parkirati vozila.

• Sekcija je u proteklih nekoliko godina stalno upozoravala na nužnost promjena u načinu prodaje i ugradnje plinskih uređaja, no nije se promijenilo ništa. Ima li kakvih novih prijedloga za rješenje tog problema?

– Od te inicijative nismo odustali, iako se zbog nezainteresiranosti države i prejakih 'lobija', ona vjerojatno može smatrati neuspjehom. Jedan od razloga je bio što su se svi koji su se protivili pozivali na zaštitu tržišta, a naš je cilj bio upravo to: zaštita tržišta od nekvalitetne i opasne robe i zaštita građana od nestručnjaka koji izvode radove. Na žalost, bojim se da takav propis o regulaciji tržišta plinskih uređaja koji bi osigurao da ih nakon kupnje mogu ugraditi i pustiti u pogon samo ovlašteni stručnjaci, i kada bi bio donesen, nitko ne bi poštivao jer kod nas većina propisa u pravilu 'pada u vodu' kada se sve svede na troškove. 
 

Dakle, nakon što smo se godinama provlačili po minstarstvima i stalno o tome govorili na Plinarskim forumima, rezultat je bio takav kakav je. Zbog toga razradili novu inicijativu, s kojom smo već upoznali i uvoznike plinske opreme i važnije operatere distribucijskih sustava (prije svega GPZ) i Ministarstvo unutarnjih poslova kao nadležno za sve što je u vezi sa zapaljivim tekućinama i plinova. Radi se o uvođenju posebne knjižice za sve nove plinske uređaje koji se puštaju na tržište, u koju bi se unosili svi potrebni podaci i pohranjivala sva dokumenatacija u vezi s ugradnjom, puštanjem u pogon, održavanjem i servisiranjem uređaja. Dakle, nešto poput servisne knjižice u vozilima. Zakonska podloga za to je odredba iz članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 56/2010) u kojoj stoji da mora postojati "…popis dokaza o održavanju u ispravnom stanju plinskih uređaja i trošila… odnosno nalaza pri kontroli njihove ispravnosti od strane servisera…" Tako bi korisnik svu dokumentaciju u vezi sa svojim plinskim uređajem (i pripadajućim dimovodnim sustavom) mogao imati na jednom mjestu i djelatnici distributera bi je, pri obavljanju svojih poslova (ispitivanju plinskih instalacija, zamjeni plinomjera) uvijek mogli dobiti na uvid. Time ćemo zaštititi i uređaj i građane te osigurati da sve radove u 'plinskom lancu' izvode samo oni koji plaćaju porez.

 

• Vezano na to, kako riješiti problem 'fušera' kada je riječ o plinskim instalacijama, odnosno onih koji rade bez potrebnih kvalifikacija i ovlaštenja, koji se ne pridržavaju pravila struke, izigravaju propise, ne izdaju račune?

-Dakle, takva 'servisna knjižica' bi za to bila učinkovit mehanizam jer više nitko neće moći reći da je izgubio račun od zadnjeg servisa ili zadnji dimnjačarski nalaz kada mu djelatnici operatora dođu ispitati instalacije ili zamijeniti plinomjer. Dakle, neće biti moguće da radove na ugradnji i/ili servisiranju plinskog uređaja izvodi netko tko za to nije obučen i ovlašten. Uostalom, neki operatori distribucijskih sustava tako već postupaju i izričito traže svu dokumentaciju o uređaju. To je, primjerice, slučaj na području Svete Nedelje gdje svi građani moraju imati sve 'papire' o plinskom uređaju.
 

Prije nekoliko godina smo mi, članovi Sekcije u tiskanim medijima javno objavili cjenik tako da svi točno vide koje su naše cijene, odnosno koliko svoje radove zaračunavaju oni koji plaćaju poreze i sva ostala davanja, za razliku od onih koji radove izvode 'jeftino' i onda ih se više nitko ne vidi. Na žalost, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je smatrala da se takva objava kršenje tržišnog natjecanja. Ipak, takvo nešto bi se moglo ponovno napraviti, ali uz opasku da se radi o okvirnim cijenama, odnosno preporukama. Kada je pak riječ o objavi nekog 'registra fušera', moram reći da za to nemamo nikave pravne osnove, a nikakvi pravni prijepori koji bi iz toga mogli proizaći nam ne trebaju. Umjesto toga, krećemo sa stalnim savjetovanjem javnosti o nama, našoj djelatnosti i našim prednostima i od toga nećemo odustati. Dobra ideja na tom tragu je 'Dan otvorenih vrata', gdje ćemo pozvati javne medije i širu javnost, ali to će zaživjeti tek za godinu – dvije. Dakle, cilj je da građani shvate da se plinskim instalacijama i plinskim uređajima mogu i smiju baviti samo oni koji rade u skladu s pravilima struke.

 

• Možete li se osvrnuti na problematiku školovanja budućih plinoinstalatera i plinoservisera?

– Osnovni problem je onaj koji sam ranije spomenuo, a to je da je obrta sve manje. Tako i učenici koji trebaju obavljati praktičnu nastavu imaju i sve manju mogućnost izbora gdje se naukovati. Uz to, čini mi se da glavni problem u svemu tome proizlazi iz činjenice što Agencija za strukovno obrazovanje, koja je za to područje nadležna, nema ni kadrovskog ni drugog potencijala da radi svoj posao. Dobar primjer za to je nelogično ograničenje od svega tri učenika koje neki obrtnik ili trgovačko društvo mogu uzeti na naukovanje. Dakle, bez obzira na to radi li se o obrtu s troje zaposlenih ili, primjerice, o GPZ-u, broj naučnika koje mogu uzeti na praktični dio školovanja je jednak. 
 

Isto tako, zbog zatvaranja brojnih obrta i time smanjenih mogućnosti za održavanje praktične nastave, jedan dio škola napravio je svoje praktikume. Na žalost, nakon nekog vremena se pokazalo da vještine koje su učenici stjecali u takvim, idealnim uvjetima, nisu jednake onima u stvarnim uvjetima pri radu kod obrtnika, odnosno izvođenju radova u kupaonicama ili kotlovnicama. Istodobno se pokazalo da će posao brže i lakše naći oni koji su bili naučnici kod obrtnika, s jedne strane jer su imali znanja stečena u realnim uvjetima, a s druge strane jer su ih tako bolje upoznali budući poslodavci. Konačno, zaključio bih da je cijelo školstvo palo na tako niske grane jer je glavni cilj školovanja postalo stjecanje 'papira', a ne novih znanja, iskustava i vještina. 

 

• Kakav je odnos članova Sekcije i ostalih sudionika 'plinskog lanca', operatera distribucijskih sustava (prije svega GPZ-a), projektanata i dimnjačara? 

– Naši odnosi su svakako dobri, točnije nastojimo biti u dobrim odnosima sa svim strukama i sudionicima u 'plinskom lancu', koliko je god to moguće. Takva je, uostalom, bila politika mojeg prethodnika, gosp. Zvonka Babića, i tako će se nastaviti. No, tu je još nešto što će sve obrtničke struke još više zbližiti, a to je reorganizacija Udruženja obrtnika Grada Zagreba i Hrvatske obrtničke komore, u skladu s europskom praksom organizacije u cehove. Dakle, sekcije će i dalje postojati, ali će primjerice, osam sadašnjih sekcija koje se bave graditeljstvom i instalacijama (osim nas, tu su i vodoinstalateri, elektroinstalateri, instalateri grijanja i klimatizacije, bravari, dimnjačari itd) biti obuhvaćene Cehom uslužno-građevinske djelatnosti. Dakle, postojat će još veća kohezija i više ne će svaka struka raditi samo za sebe kao ranije, svi će morati više i bolje komunicirati, a i Ceh će biti taj koji će dobiti određena sredstva, ovlasti i sl.

 

• Kakvo je gledište krajnjih korisnika usluga članova Sekcije u odnosu na primjenu novih, štedljivih i ekoloških, ali skupljih rješenja?

– Odgovor na to pitanje je, čini mi se, svima jasan jer proizlazi iz tužnih socijalnih prilika. Dakle, kao što sam već spomenuo, nikakva investicija koja nije nužna nikako nije dobro došla! Naime, koliko god nešto bilo bolje, kvalitetnije, sigurnije, pouzdanije, štedljivije, ekološkije, sve se slama na činjenici da je to ujedno i skuplje.

 

• Što mislite da treba promijeniti u pristupu državnih nadležnih tijela, prije svega Ministarstva poduzetništva i obrta, ali i tijela Grada Zagreba kada je riječ o obrtništvu?

– Uvijek sam smatrao da sve što je dobro ne treba mijenjati pa, u skladu s time, ništa nije trebalo ni mijenjati u pristupu obrtnicima. Drugim riječima, što se tiče 'novog' (iako sada već postoji tri godine) Ministarstva poduzetništva i obrta, mogu reći da smo mnogo bolje poslovali kada nas nije pokrivalo zasebno ministarstvo. Ne kažem da nije bilo dobrih stvari koje su u tri godine napravljene, ali mi se čini da je isto tako ponekad bilo više štete nego koristi. Naime, krenulo se u reforme, a da se nije znalo ni što će se time postići niti se znalo koji su mehanizmi ni kako cijeli sustav funkcionira. Isto tako, ne mislim da će itko lakše poslovati kada bude oslobođen 'parafiskalnog nameta' kao što je komorska članarina. Uostalom, sada su davanja koja obrtnici moraju plaćati veća nego prije. Kada je pak riječ o odnosu gradskih tijela, ponavljam da nikada nije bilo previše sluha za rješavanje naših problema pristupa vozilima u središte grada, ali ni bilo kojih drugih problema. Zbog svega toga mogu se samo zapitati što to državna i gradska uprava nama pruža za novac koji im plaćamo?

 

• I za kraj, što planirati učiniti u Vašem mandatu na poboljšavanju stanja i uloge zagrebačkih plinoservisera i plinoinstalatera?

– Moj prethodnik na mjestu pročelnika Sekcije napravio je odlične temelje, na kojima ćemo nastaviti raditi i još ih unaprijediti. Pri tome namjeravam naše usluge još više približiti građanima. Naime, jedan od načina za spuštanje cijene naših usluga je 'količinski popust'. Dakle, ako u nekoj zgradi treba napraviti servis na četiri ili pet plinskih uređaja, onda će cijena po uređaju biti niža nego samo za jedan uređaj, a to je nešto što bismo htjeli bolje predstaviti građanima. Za to ćemo zatražiti pomoć gradskih tijela, da nam pomognu u kontaktu s građanima, npr. preko vijeća mjesnih odbora. Sve ono što će nas zbližiti s građanima, korisnicima naših usluga je dobro došlo. Oni moraju imati više povjerenja u nas, a mi se moramo više približiti njima. Tako ćemo ujedno uspostaviti potrebu za našim uslugama, omogućiti niže cijene, pružti sigurnost i pouzdanost te, konačno, stvoriti povjerenje. Istodobno, ne ću odustati od uvođenja reda na tržište plinskih uređaja i od inicijative da ih smiju ugrađivati i servisirati samo ovlaštene osobe, a čini mi se da je spomenuta ideja o 'servisnoj knjižici' na dobrom tragu, za što su nam svi obećali pomoć i suradnju, nadam se samo ne deklarativno. U svakom slučaju, nastavit ćemo se boriti za položaj u društvu koji nama obrtnicima pripada te za struku i poštivanje pravila struke.

 

B. L., www.energetika-net.hr