Muslimani će dobiti drukčije putovnice, a naši abolirani četnici!?
U članku 5 GG njemačkog temeljnog zakona o pravnim osnovama novinarskog rada je navedeno da svatko ima pravo svoje mišljenje izraziti u riječi, pisano i slici slobodno, bez cenzure, izraziti i objaviti i informirati se iz dostupnih izvora. Novinarska sloboda i sloboda izvještavanja su osigurani. Ograničenja ovim pravima nalaze se u propisima općih zakona, zakonskim odredbama o zaštiti prava mladih i pravima osobne časti. Obveze prese su poštivanje istine, ljudskog dostojanstva i istinito izvještavanje. Mediji moraju odustati od neprimjerenog senzacionalizma prikazivanja nasilja i brutalnosti. Nitko ne smije biti diskriminiran zbog spola, njegove pripadnosti rasnoj, etničkoj, vjerskoj, socijalnoj i nacionalnoj grupaciji. Istinitost, sadržaj i izvor svake vijesti moraju biti temeljito provjereni.
Veljko Marić
U Parizu u redakciji satiričnog lista Charlie Hebdo dogodilo se je krvoproliće. Teroristički napad izvršili su francuski državljani muslimanske vjere i to zbog neprimjerenih karikatura Muhameda. Nitko nema pravo nasilno oduzeti život drugim osobama iz bilo kojih razloga. Ukinute su i smrtne kazne. Je li razlog za napad samo karikatura ili revolt na položaj u društvu potomaka očeva koji su jednom došli u Francusku kao jeftina radna snaga ili borba za muslimansku državu teško je odrediti. U svakom slučaju izrugivanje proroka je nedopušteno u civiliziranim državama, osim u državama gdje se propagira ateizam. Nakon tog pokolja satiričan list je na račun žrtava postigao veliku zaradu.
Svi predsjednici država EU-a su se okupili i defilirali Parizom u znak potpore slobodi govora, pisanja i slikanja. Nazočio je i naš predsjednik vlade. Čulo se je kako bi državljani EU-a, a koji su muslimani, mogli dobiti putovnice druge boje kako bi se spriječio njihov odlazak u Siriju. Zamislite što bi se dogodilo Hrvatima da samo promisle to napraviti aboliranima. Je li takvo razmišljanje dokaz da nisu uspjeli svoje državljane integrirati u svoj pravni i društveni poredak, da je multi-kulti kancelarke Merkel propao i da oni postaju građani drugog reda i teret. Kako se odgajaju njihova školska djeca? Hoće li sve to stalno stvarati nove teroriste u ime vjere?
I u Hrvatskoj su novinari izrazili žalovanje za pobijene i sućut njihovim obiteljima. Možda su se zauzimali i za slobodu govora, samo ne znam za koga. Nisu se zauzeli niti demonstrirali kada su novinare Josipa Jovića s lisicama na rukama i Joška Čelana poslali u Haag, oni su to valjda zaslužili. Nitko se nije bunio kada su u tijeku rata feralovci najodvratnije pisali o predsjedniku Tuđmanu što je predstavljalo protudržavnu djelatnost. Oni i sada rade kao novinari i šire svoja politička uvjerenja.
Nije mi poznato da je bilo koji novinar istražio govor mržnje i laži protiv Hrvatske koje je u ratno vrijeme širio po svijetu „slavni glumac“ Rade Šerbedžija. On je za to čak nagrađen proračunskim sredstvima a možda i stanom i to kao ugledan građanin RH-e, humanist, glumac i pjevač. Da nije njega i predstave na Brijunima Hrvati ne bi znali za Shakespeare i njegovo djelo Kralj Lear. Nisu se glasno i jasno zauzeli za napadnutu žrtvu dr. Ružicu Ćavar, valjda nije njihovog svjetonazora, ali je za to napadač prošao skoro s odobravanjem. Bar ja više nigdje nisam pročitala da neki novinar prati taj događaj i je li nasilnik kažnjen. Za režimske novinare, koji imaju punu slobodu izvještavanja, jedna starija gospođa i uz to vjernica ne predstavlja ništa. Prema svemu samo se u Hrvatskoj može slobodno sramotiti Majka Božja, Isus Krist pa i župnici neprimjerenim filmovima. Pa se tako priprema i film “Corpus Christi“ – „Tijelo Kristovo“ neprimjerenog sadržaja. Kao da hrvatski katolici ne postoje ili su nas kroz desetljeća navikli na vrijeđanja naših svetinja.
Slažu li se svi novinari Radmanove televizije (Novu i RTL treba zanemariti), koju svi financiramo, s radom intendanta HNK u Rijeci Olivera Frljića? Vrijeđa Isusa Krista, krši Zakon o grbu,zastavi i himni RH, ne zna kojim jezikom govori jer kad je u Hrvatskoj govori srpsko-hrvatskim, premda je u RH službeni jezik hrvatski koji je i međunarodno priznat, smatra se jugoslavenskim redateljem jer njegova domovina je cijeli prostor bivše SFRJ, razumije sve jezike i ne osjeća nacionalnu pripadnost, bavi se razgradnjom identiteta koji su nastali posljednjih 20 godina, protiv postojećeg političkog sistema se nenasilnim putem ne može ništa postići itd.
Uz takvo razmišljanje i djelovanje hrvatski novci a možda i putovnica mu nisu mrski, kao i ostalim njegovim istomišljenicima. Mrzi Hrvatsku ali u njoj radi jer samo tako može nanijeti najviše zla i kulturu dovesti u ništavilo i dekadenciju. Podupiru li ga samo Obersnel, Violić i Milanović ili širi krug mrzitelja Hrvatske? Mogu li novinari HT-a na tu temu otvoriti raspravu u Otvorenom ili nekoj drugoj emisiji? Tu bi se radilo o istraživačkom novinarskom radu, informiranju gledatelja i pozivanju na njihovu reakciju i komentare. Krije li se iza svega i protudržavno djelovanje? Ima li posla za policijsko istraživanje, jer ipak se radi o puno opasnijem djelovanju nego traženje kapa s U slovom?
I za političare vrijedi sloboda javnih nastupa i govora. Sjetimo se izjava sadašnje ministrice MVPEI-ja g. Pusić u njezinom dugom političkom djelovanju. Neke su bile izrečene protiv državnih interesa. Nastupi Josipovića u zemlji i inozemstvu su bili uglavnom štetni za opstojnost RH. Nitko od novinara nije napravio analizu njegovih izjava nakon izgubljenih izbora. Izjavio je da je povukao svoj zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o ništetnosti jer ga smatra besmislenim jer mu Ustavni sud RH-e nije odgovorio više od tri godine. Nije kriva Srbija, već HDZ što nije prihvatio srbijansku presudu, jer prema njegovom dogovoru s Tadićem Veljko Marić bi već odavno bio u Hrvatskoj. Prema njemu sam zakon prema kojem se je sudilo Veljku Mariću i prema kojem se traže i drugi građani RH-e nije sporan. Zanimljiva bi bila analiza njegove kompletne izjave pogotovo jer se i dalje želi aktivno baviti politikom u funkciji građanske Hrvatske koja je tolerantna, otvorena razumna i socijalna.Zbog čega nije stvorio takovu Hrvatsku kroz prošlih 5 godina?
G. Šeks: „lociraj, identificiraj-..“ kod čega je najstrašniji njegov izgovor da mu je to naredio Sanader. I pored svega želi postati sudac Ustavnog suda RH uz nepoznanicu koga će slušati na toj dužnosti. Ministar MVPEI-ja g. Jandroković je 17. 3. 2009. dao sljedeću izjavu u Večernjem listu: „Hrvatska vlada je spremna svoja iskustva pri približavanju EU-u podijeliti sa zemljama regije. Prijevod dokumentacije pravne stečevine EU-a samo je jedan od mogućih oblika pomoći (vrijednost oko milijun eura). Ono što je sasvim sigurno, Hrvatska Srbiji ne će ulazak u EU uvjetovati definiranjem granice.“ On je Hrvatska. Nisu spominjani nestali, nacrti minskih polja, pokradeno kulturno blago ili plaćanje ratne štete. I danas nas taj iskusni političar skoro svaki dan iznenađuje sličnom retorikom. Tvorac regiona nije samo Mesić već tu retoriku primjenjuje i bivši ministar Jandroković. Valjda mu je predugo za reći države sljednice država bivše SFRJ ili samo imenovanje tih država.
Odgovor na sve zamjerke je da ih građani mogu kazniti na izborima. Je li to uopće moguće? HTV i mnoge privatne televizije formiraju javno mišljenje. To pranje mozga i neistinito izvještavanje je skoro uvijek u službi vladajućih lijevih liberalnih opcija. Dokaz tome je koliko je ta propaganda jaka je i da je za dlaku mogao ostati na vlasti bivši predsjednik. Tome se pridružuje i cirkus oko izmjene izbornog zakona. Mogli su s malim promjenama prihvatiti prijedlog izbornog zakona dr. Markić, ali nisu. Važniji im je lex Čačić i ostala prepucavanja. Narod ne čita i ne prati zbivanja jer nema vremena ili sredstava. Glavne informacije dobije na raznim televizijama, a uz to i vrlo brzo zaboravlja što mu se je događalo u prošlosti.
Na koji način i tko će se založiti pripremiti birače za parlamentarne izbore? Hoće li velike stranke se uspjeti očistiti od potrošenih političara i otvoriti mogućnost kandidiranja novim stručnim kandidatima. U tome bi mogli dati veliki prilog novinari sa svojim nepristranim i objektivnim izvještavanjem o političkim zbivanjima.
Mira Ivanišević, Split, Kralja Zvonimira 93