Krah “političkih analitičara”

Traženje Milanovićeve ostavke odličan je politički potez predsjednice Grabar-Kitarović

Moram priznati da sam bio jedan od onih koji su ostali zatečeni pozivom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović da predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović podnese ostavku zbog teškog gospodarskog stanja u zemlji. Pomislio sam kako je, zbog poruke o zajedništvu u njezinom državničkom inauguracijskom govoru, takav potez bio preuranjen. Želim također reći i to, što sam poslije inauguracije javno iznio, kako postoje mali izgledi da će tako brzo biti stvoreni uvjeti za zajedništvo i pomirenje trenutno nepomirljivih svjetonazora u hrvatskom društvu. Da je tako pokazao je nedavni bilo gdje u svijetu nezamisliv prosvjed protiv hrvatskih branitelja u Savskoj. Prema izjavama branitelja, iza tog sramotnog pokušaja i fizičkog obračuna s 100-postotnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima stoji predsjednik Vlade Zoran Milanović. Da su prosvjednici uspjeli, mogao je to biti i početak nepoželjnog građanskog rata u Hrvatskoj.

Ivan Rimac i Moamer el Gaddafi

Poziv Predsjednice Republike Hrvatske predsjedniku Vlade Republike Hrvatske da dade ostavku, dale su novu priliku ljevičarskim novinarima i marksističkim intelektualcima u Hrvatskoj za žestoki i sasvim neprimjeren, a još manje demokratski, frontalni napad na predsjednicu Grabar-Kitarović. Očigledno je da se u njima još nisu stišale tuga, jad i bijes što je njihov „uglađeni gospodin Ivo Josipović“ izgubio izbore za drugi predsjednički mandat od osobe kojoj je na početku predsjedničke kampanje malo tko davao šanse da će pobjediti Ivu Josipovića. Barem su nas tako uvjeravali Josipovićevi lijevi mediji koji su hrvatsku javnost hranili, kako se kasnije ispostavilo, lažnim anketama.

Jedan od najpoznatijih lijevo orijentiranih hrvatskih intelektualaca je profesor Ivan Rimac, koji je veliki miljenik hrvatskih lijevih i neojugoslavenskih medija. Uz profesora Žarka Puhovskog profesor Rimac najčešće je pozivan kao komentator u informativnim emisijama HTV-a, u kojima je redovno hvalio i opravdavao i najgore poteze ljevičarske koalicijske Vlade i sada već zaboravljenog predsjednika Ive Josipovića, koji se, prema nekim izvorima, zbog gubitka izbora nalazi u velikoj depresiji. To ga je i natjeralo da se poput kameleona javno odrekne SDP-a, bez kojeg nikada ne bi bio izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Nikada nisam bio član Partije ili, makar i u snu, simpatizer SDP-a, ali to što je učinio Ivo Josipović najbolji je dokaz totalne odsutnosti bilo kakvih viših načela među hrvatskim političarima. Pogledajmo kako se danas HDZ-u ulaguje Radimir Čačić, koji je na političku scenu doveo Vesnu Pusić i koji je tijekom zadnjih dvadeset i pet godina o HDZ-u govorio najgore moguće stvari.

Profesor Ivan Rimac kao iranski Ayatollah

Praksa pozivanja profesora Rimca da daje ocjene o političkim događajima i potezima najviših hrvatskih državnih dužnosnika nastavlja se i nakon izbora Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske. Predviđam da će, zbog sada već otvorenog rata između Pantovčaka i Banskih dvora, profesor Rimac i profesor Puhovski biti još češći gosti u medijima koji će se koristiti svim mogućim smicalicama kako bi već u samom početku novoizabranu predsjednicu Republike Hrvatske prikazalo nesposobnom da obavlja dužnost predsjednika države. Ako to ne uspije, onda će se vratiti starim i prokušanim metodama optuživanja da je nova Predsjednica rigidna desničarka, koja je okružena kriminalcima, koja tolerira ustaštvo (što je već neizravno rekla Jadranka Kosor) i da bi s takvom predsjednicom države bilo opasno kad bi SDP izgubio dolazeće parlamentarne izbore tj. kad bi se na vlast ponovno vratio HDZ.

Žarko Puhovski i Ajatollah Homeini

Upravo zbog tog straha da bi se HDZ mogao vratiti na vlast, a SDP ponovno izgubiti izbore samo nakon jednog mandata, profesor Rimac je izgubio živce u današnjoj emisiji „U mreži prvog“ Hrvatskog radija, kad je jako povišenim i drhtavim glasom rekao „kako ne može podržati ideju HDZ-a da se predsjednici podnose svi računi“ da bi zatim dodao: „Ovo sve skupa liči na šator u Savskoj i vladanje državom iz šatora. Ovo nije Libija, a predsjednica nije Gadafi“.

Kad je rekao „da poziva na uljudno ponašanje Predsjednice i premijera“, profesor Rimac se u toj emisiji ponio kao vrhovni vjerski iranski vođa Ayatollah, koji ima velike ustavne ovlasti nad izvršnom, legaslativnom i sudskom vlasti u Iranu, a ne, kako je trebao, kao samo jedan običan i po svjetskim standardima prosječan sveučilišni učitelj, koji može i treba davati primjer studentima o uljudnosti i umjerenosti u medijskim nastupima i javnom komuniciranju. Ako je već želio dati određeni savjet predsjednici države i predsjedniku Vlade mogao je taj savjet početi s riječima „predlažem“ ili „bilo bi dobro“, a ne „pozivam“, kao da poziva studente da budu mirni tijekom predavanja. Profesoru Rimcu je izgleda u tom pogledu Zoran Milanović veći uzor nego Ivo Josipović.

No, vratimo se naslovu ovog komentara u kojem iznosim moje mišljenje da je pozivanjem Milanovića na davanje ostavke predsjednica Grabar-Kitarović povukla posebno važan i mudar politički potez koji bi mogao dovesti do prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Kad bi se trebao kladiti, u ovom bi se trenutku  kladio da neće biti prijevremenih parlamentarnih izbora, zato što se Zoran Milanović i SDP ne će odreći vlasti bez velike i prljave borbe. U vremenu do održavanja izbora moramo biti spremni na sve moguće podvale, afere i uhićenja političara.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije naivna

Predsjednica nije naivna i neupoznata s činjenicom da ona nema ustavne ovlasti tražiti Milanovićevu ostavku tj. očekivati da će on tu ostavku dati samo zato što ju je ona tražila. No, ono što Predsjednica ima pravo je progovoriti kao političarka i od naroda izravno izabrana da vodi računa o urednom funkcioniranju državnih institucija, i da hrvatskoj javnosti uputi političku poruku kako je, zbog neodgovornog ponašanja predsjednika Vlade, došla do čvrste spoznaje kako se Hrvatska ne može izvući iz sadašnje gospodarske recesije i kolektivne depresije hrvatskog društva bez odstupanja sadašnje nesposobne i neodgovorne, a još manje domoljubne koalicijske vlasti.

Ako i dođe do prijevremenih parlamentarnih izbora onda će za to najveće zasluge imati predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je samo rekla ono što svaki dan u svojim domovima, na radnim mjestima, u kafićima i na ulici govori velika većina građana Republike Hrvatske. Inače takve političke izjave, pa i pozive na ostavke, redovno se čuju od strane suprotstavljenih političara u svim demokratskim zemljama svijeta. A što je Predsjednici drugo preostalo nakon što je od prvog trenutka predsjednik Vlade poslao poruku da nema namjeru surađivati s novoizabranom predsjednicom Republike Hrvatske? Sjediti skrštenih ruku i biti izvrgnuta kritici kako nije ni pokušala izvršiti obećanja koja je dala u predizbornoj kampanji? Oni koji tako misle, doživjet će još veća iznenađenja.

Antun Babić