PovijestParafraza povijesti by HF25/02/2015 Hrvati kod Boga Davno jedanput, na obalama Velike rijeke SARASVATI, Gdje nekad živjeli su Hrvati, Sazove Svevišnji Bog, Ahura Mazda, Sve nacije svijeta, Da svakoj dodijeli komad planeta, Kojeg će vazda Braniti i čuvati. I raziđoše se ljudi, A Bog primijeti jednog dječaka, Gdje sjedi i plače I plače sve jače I Bog ga zapita: "Tko si ti, dječače?" – Ja Hrvat sam, odgovor stiže. I Bog priđe bliže I pomilova dječaka. – Reci mi, sinko, što tražiš? – Pa,dragi Bože, Svakom si dao komadić planeta, A nama nisi ništa dao. – A kako vas nije tu bilo, Kad dijelio sam svijet? – Pa, po običaju, nismo se dogovorili, Koga trebamo poslati, reče dječak I tu je stao. – Ne plači, sinko, još se može Učinit nešto za rod Hrvata. Ja imam jedan dio Planeta ovog, kojeg sam htio Sebi za odmor dati. To raj je na zemlji I od sada tu će živjet Hrvati, Al' u tom ima jedno zlo. – A što je to? Upita dječak. – Susjedi vaši bit će Srbi, Koji će stalno htjeti Oduzeti vam ovaj raj I, sinko, znaj, Da oni dobro lagati znaju I u toj laži Nije im stalo Kome će štetit, Kome će služit, Koga će tužit I sve u nadi, kojom se traži U svako doba mira i rata Zemaljski raj, gruda Hrvata. Ja ih ovakve nisam stvorio I često sam im govorio, Da su na krivom putu, Al' oni, niti haju, niti staju Niti se kaju. Al' dokle? ————————————– ————————————– Oh, sjetite se, Srbi, Kada ste bili mali, Kao indijsko pleme Jata I niste znali Kako ste zalutali Među plemena Harahvata, Koji su vas hranili i branili Od zavojevača. I sjetite se, kad drugi put se Hvatite mača U krvožednoj buni, Da Hrvati ne naplaćuju često, Ali, kad naplate, izravnaju se računi. Žarko Dugandžić