Ne smetaju im boračke mirovine okupatorskih partizana i Mesićeve povlastice
U organizaciji agresorskog pokreta „Okupirajmo Hrvatsku“ u subotu 21. veljače 2015. održan je ratno prijeteći, balvan revolucionarni, prosvjed protiv hrvatskih branitelja stopostonih ratnih invalida Domovinsko-osloboditeljskog rata. Okupatorima Hrvatske, koji su krenuli pod ratnim sloganom, sličan onome kada su iz Srbije ispraćani tenkovi na Hrvatsku, smeta četveromjesečno smrzavanje hrvatskih branitelja pod šatorom i Savskoj 66 u, naveliko pocrvenilom Zagrebu. I stoga ti junostalgičari, ti balvan revolucionari, komunističko-partizanski kreću protiv osloboditelja Hrvatske, sudionika pobjedničkog olujnog Domovinsko-oslobodilačkog rata.
Zečjom hrabrošću tristotinjak jugoslavensko-komunističkih nostalgičara, sudionika balvan revolucije u Hrvatskoj iz devedesetih godina prošlog stoljeća, pod parolom „Stop teroru – šatoraša“, urlikanjem i pjesmama jugi i njenoj prošlosti, bratstvu i jedinstvu, agresiraju na stopostotne invalide, hrvatske branitelje. Ti petokolonaši agresiraju balvan revolucionarno na one koje su u agresiji na Hrvatsku ranili i osakatili, s namjerom da ih dokrajče. Jer oni su ti, i tako veliki invalidi, koji još uvijek hrabro i odvažno čuvaju obranjeno i oslobođeno, najveća im brana u sastavljanju regije, u pjevanju titovki i petokraki. Ti invalidi na koje su nasrnuli balvan revolucionari, svojim smrzavanjem i gladovanjem u, ne više bijelom Zagrebu brane integritet Domovinskog rata, i traže jasnu zakonsku definiciju, a ona se zna, samo je aktualna Vlada i ministar koji bi ih trebao predstavljati, nastoje izokrenuti, tko je bio agresor a tko žrtva u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Oni demokratskim putom traže da se ne izjednačuje srpski ubojica sa hrvatskom žrtvom, što pokušava ozakoniti trojac ćije ostavke traže invalidi hrvatski branitelji.
U gubljenju vlasti i privilegija, povlastica i benificija, što petokolonaši iz partije „Okupirajmo Hrvatsku“ doživljavaju svakim novim izborima u Hrvatskoj, lijeva ju opcija pokušava izazvati sukob, odnosno namjeravaju nastaviti tamo gdje ih je „Oluja '95“ zaustavila. Taj njihov rušilačko ratni pohod na ljude u invalidskim kolicima, i na štakama, planirani je, a to nije teško zamisliti gdje i od koga, „zločinački pothvat“. Nije slučajno sada nastavljena balvan revolucija, kada ljevica gubi vlast, i kad dolazi vrijeme njihove odgovornosti za terorističku prošlost, svoju i svojih očeva i djedova i onih koje su ipak morali izručiti Njemačkoj za počinjene zločine nad hrvatskim emigrantima. Vrijeme odgovornosti dolazi, budući da je cijeli slobodni svijet osudio tu zločinačko-terorističku ideologiju i ideologe. I toga se balvan revolucionari boje, boje se i lustracije koja mora doći, te su zbog toga i krenuli na invalide, na one koji su pobijedili i njih i njihovu ideologiju, te pokušavaju prolongirati vrijeme odgovornosti, isto onako kako je aktualni premijer pokušavao dobiti na vremenu da ne isporuči ubojice hrvatskih euronacionalista po svijetu.
Nigdje u svijetu, ni u prošlosti ni u sadašnjosti, nije zabilježen rušilačko ratni prosvjed na branitelje države. Jedino je to moguće u crvenoj Hrvatskoj. Onoj Hrvatskoj u kojoj je desetljeće i pol izrugivano i sotonizirano domoljublje u najvećim njegovim pozitivnostima koje jedino one jamče opstojnost Hrvatske i hrvatskog naroda u njegovom tisućljeće starom nacionalnom i vjerskom identitetu. Protiv tog domoljublja, koje se nakon predsjedničkih izbora smije opet slobodno živjeti, u organizaciji onih koji ne slušaju glas stopostotnih Hrvatskih ratnih invalida i koji ih pokušavaju izjednačiti s njihovim ubojicama i agresorima na Hrvatsku, nasrnuli su drugarice i drugovi, partizani i komunisti, jugoslaveni i balvan revolucionari, iz partije „Okupirajmo Hrvatsku“.
Krenuti protiv onih u šatoru u Savskoj 66, znači krenuti protiv Hrvatske, protiv njezine slobode i suverenosti, demokracije i europejstva, protiv hrvatskog naroda što su i sami agresori priznali kroz naziv pokreta „Okupirajmo Hrvatsku“. A Hrvatska se već 15 godina pokušava i pokušavala okupirati, regionalizirati, te sada kad se s pravom očekuje domoljubna oluja novoizabrane Predsjednice, u oslobađanju pocrvenili, titovkom i petokrakom pokrivenih institucija, balvan revolucionari urlikanjem i prijetnjama bombardiraju Zagreb, šator u kojem su stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi. Njihov balvan revolucionarni pokret „Okupirajmo Hrvatsku“ nije samo udar na te ratne invalide pod šatorom, već i jedan oblik pokušaja državnog puča sa ciljem svrgavanja novoizabrane Predsjednice.
U tom subotnjem pokušaju državnog puča iščitava se i nastavak nepriznavanja rezultata predsjedničkih izbora, što je krenulo iz stožera Predsjednika koji je izbore izgubio i Partije koja ga podupirala u predsjedničkoj kampanji. Sve to dosta sliči i onom Mesićevom pokušaju državnog udara, kojeg je pokušao nakon gubljenja vlasti, dok je još četvrtina Hrvatske bila okupirana. Ostaje da odgovorni odgovore hrvatskoj javnosti, šta je bila istina u onom govoru ministra koji je kazao kako u njegovom podrumu čeka oko dvjestotinjak do zuba naoružanih Srba. Jesu li to oni čekali i dočekali i tko ih je sada uputio na hrvatske branitelje. Kada je taj čuvar svoje ministarske fotelje, koju je zaradio dok su ga hvatali po Hrvatskoj za mobilizaciju, govorio o tim srpskim sačekušama u njegovu ministarskom podrumu, narod je to prihvaćao kao šalu. No pokazuje se da to i nije bila šala, to je bila zbilja koja se potvrdila 21. veljače 2015 jurišom „Okupirajmo Hrvatsku“, na ljude u kolicima, koji više od četiri mjeseca traže svoje mjesto u hrvatskom društvu i pravu definiciju Domovinskoga oslobodilačkog pobjedničkog rata.
Okupatori Hrvatske iz pokreta „Okupirajmo Hrvatsku“ protiv su prava i teško zarađenih plaća hrvatskih vojnih invalida, ali zna se i zašto nisu protiv mirovina komunističkih partizana, udbaša, ubojica Hrvata, te zašto nisu protiv povlastica kakve nema ni jedan pojedinac u svijetu, bivšeg predsjednika Mesića. Sve to kazuje tko je organizator, tko stoji iza provokator i napadača na hrvatske branitelje i s kojim namjerama jurišaju. Na institucijama ljevičarske vlasti je zadatak da to priznaju i hrvatskoj javnosti kažu, prije negoli, nedaj Bože, ponovno hrvatska krv poteče po krvavoj hrvatskoj zemlji.
Vinko Đotlo, Švicarska