HrvatskaZla namjera zlobna uma Autor: HF26.02.2015 Veteranima hrvatskoga obrambenog Domovinskog rata Ne u ime Oca Boga, Već u ime uma zloga Njih stotine, Njih stotine na jednoga, Na ranjene, da svi vide: Na pravicu. Invalide. Sin na sina. Brat na brata A i Hrvat na Hrvata. Dobri ljudi zar ne vide: Na ranjenog i nemoćnog Bijesno mnoštvo ide!? Sjede borci-mirotvorci. Podići se s tla ne mogu, Jer nemaju niti nogu, Niti ruku, Iz kolica Da dotaknu svoja lica, Da prekrate bol i muku. Ruke, noge, tijela dijele, Za svitanje zore bijele, Da osvane, sunce sine, I baš sve su, sve su dali Za slobodu Domovine. Na pravedne njih stotine, Mjesto hvale, Hoće zlobom da navale. Zloj namjeri Bože sveti, Svetim slovom Ti zaprijeti! S Križa muke neka prve Riječi zlobu u prah smrve.¸ O, Ti Bože, sa visine Oprosti im, jer ne znaju, Ne znaju što čine!" Dok u oku suza bridi Mole tako invalidi. Šutnjom zbore. Samo oči progovore Da su i sad hrabri, spremni I svoj život ovozemni, A sve to je što imaju, Domovini da predaju! Nit' zli vide, nit' se stide Što na jednog mnoštvo ide Ne da brani, već da zlosti Sije mržnjom i pakosti. Invalidi, veterani, roda dika Mole svoga Zaštitnika Da zlobnima zlo oprosti. I bez nogu i bez ruku Snagom bola i nijemosti Bogu vape:"Bože, Bože, Ti oprosti!" "Stop teroru šatoraša" Na papiru mrtva slova Zlih umova, Pod suncem se sva raspala Pa se čini, Bogu hvala, Da nisu ni postojala. Malkica Dugeč, 23. 2. 2015.